Bojkot je samoubilacko resenje. On moze da ima neku politicku i moralnu tezinu u situaciji u kojoj bojkotovana strana ima makar trunku savesti i morala.
To kod nas nije slucaj.
Nasa jedina perspektiva je potpuna podela birackog tela na dva dela -Demokratski front, kako ga ja nazivam, i one druge. Srbija mora da zakoraci u jednom pravcu, ili evropske vrednosti sada ili vera u zagrobni zivot zauvek.
Ne mozemo vise da budemo ovako raskreceni.
Po mom misljenju DF bi bio koalicija DS, LDP, dela DSS (onih ljudi koji su prozreli, pa prema tome i prezreli, Kostunicu), manjinskih stranaka i onog dela inertnog birackog tela koji shvati da je Srbija u klinickoj smrti.
Pod "deo DSS..." mislio sam na mnoge ljude koji su glasali za DSS zavedeni gradjanskim imidzom koji je prikazivao VK krajem proslog veka ali su ga prozreli kad se okruzio Tijanicima, Nalicima, Legijama, Tomicima itd...,a prezreli kad se slizao sa Cecama, Sandama, Veljama,Borama i Palmama.
U ovom planu slaba tačka je Boris Tadić.
Ovako sam pisao pred prethodne izbore, kad je katastrofa bila samo u najavi.
Sad, kad je katastrofa vidljiva i kad smo toliko očajni da mislimo da treba da se prepustimo sudbini neizlaskom, bojkotom ili crtanjem Čiča-Gliše na listićima, mislim da, umesto pasivnim protestom treba da uzvratimo očajničkim udarcem.
Da glasamo za LDP!
Uprkos svih njihovih mana, kojih sam svestan, uprkos Čedi i njegovim gafovima, uprkos... uprkos...ali i uprkos ovoj kamarili na vlasti. Ne možemo im učiniti ništa gore nego što je glasanje za LDP.
Odmah da kažem, da ne bude zabune, šta mislim da time dobijamo a šta ne.
Dobijamo ubrzanje na proevropskom putu. Meni je to važno, možda i većini u Srbiji. Oni koji taj put ne vole i tako će glasati za SNS, DSS i SRS.
Dobijamo veći uticaj na državna, javna i slična preduzeća i kadriranje u njima. LDP nema dovoljno aparatčika pa će morati da gura stručne vanpartijce a skoro je sigurno da bi neki iz sadašnje vlasti morali da potraže drugi posao.
Dobijamo prelazak SPS u opoziciju, a ako bi dragi Bog dao, i G17. Meni bi i ovo bilo dosta.
Ono što ovim ne dobijamo je neki nagli preokret u glavama i džepovima, za to je potrebno malo više vremena, ali je korak u dobrom pravcu.
Ne treba ni da se bojimo da će sad Čeda da nam sedne na glavu. LDP u ovoj Srbiji, i sada, ne može, ni u snovima, da dobaci preko 10%, ali je važno da ima više od SPSe, sa moje tačke gledišta.
Ono čega treba da se bojimo, ukoliko LDP bude važan činilac vlasti, su preletači, naročito na lokalu. Iskreno, ne znam kako to može da se izbegne.
Eto, iskreno sam napisao šta mislim. I, iskreno vam kažem da sam glasao za LDP i na prethodnim izborima. Takodje, iskreno mi je žao što se oko bojkota i belog listića ne slažem sa nekim od svojih vrlo dragih FB prijatelja ali se iskreno nadam da me, zbog ovolike iskrenosti, neće unfriendovati..
Na kraju, jedna crtica iz bivšeg života, neko je se, možda, seća sa mojih davnih blogova.
Godina 1984, pauzu za ispijanje kafe osoblje koristi za kuknjavu oko nestašica, par-nepar korišćenja automobila, bonova za benzin i svačega drugog...a ja im kažem:
“Samo vi kukajte, pamtićete vi `84 kao dobru godinu”!
A sad da vam kažem, evo sad, na blogu:
Samo bojkotujte pa ćete pamtiti 2011. kao dobru godinu!