Šta sam sve od tada prevalio preko glave a opet se naježih kad preturajući po kući, pronađoh OVO:
Ne igrajte s nama na kartu osećajnosti...
Četvrtog dana otmice, u petak 8. aprila (1988 godine), ukleti kuvajtski avion uzleteo je sa aerodroma u Mašadu i posle nepuna tri sata leta ušao u libanski vazdušni prostor. Po naređenju otmičara, pilot je uspostavio vezu sa kontrolnim tornjem na bejrutskom aerodromu i zatražio dozvolu za sletanje. Započet je tako dramatičan koji je - sa zloslutnim i pretećim pauzama - trajao više od dva sata, koliko je ukleti avion kružio nad Bejrutom. Izvodi:
Pilot: Bejrut...Bejrut...Kontrolni toranj...Da li me čujete? Prisiljavaju me da sletim...Ako mi ne odobrite, ubiće nas...
Kontrolni toranj: Obratite se Validu Džumblatu, ministru komunikacija. Nemamo dozvolu da vam odobrimo sletanje.
Pilot: Moram da sletim. Nemam izbora. Moram da napunim rezervoare da bih mogao dalje...Hoćemo da sletimo, barem na pet minuta...
Kontrolni toranj: Iz Kuvajta javljaju da Damask hoće da vas primi.
Pilot: Ne, oni hoće da sletimo u Bejrut.
Otmičar: Raščistite pistu. Hoću da razgovaram sa Džumblatom i ministrom unutrašnjih poslova Abdulahom Rasijem. U suprotnom, avion će eksplodirati.
Pilot: Uperili su mi oružje u potiljak! Preklinjem vas, pustite nas da sletimo!
Kontrolni toranj: Liban već petnaest godina živi sa oružjem uperenim u glavu...Ne možemo vam dozvoliti da aterirate. Čekamo uputstva...
Otmičar: Kazniću funkcionere Kontrolnog tornja ako nam se ne odobri sletanje. Putnici su u panici. Mnogi povraćaju. Jedan član kuvajtske kraljevske porodice ima srčani napad, u teškom je stanju...
Kontrolni toranj: S dužnim poštovanjem prema svim porodicama, moram da vam kažem da su srca svih Libanaca obolela od rata. Bolje je da s nama ne igrate na kartu osećajnosti...
Pilot: Moram da se spustim! Ili ću da prinudno sletim ili ću se survati u more!
Kontrolni toranj: Izvolite survajte se.
Pilot: Pripremite ambulantna vozila. Moram da sletim. Prinuđen sam da sletim. Shvatam vaše razloge ali vas preklinjem. Ljudski životi su u opasnosti...
(Kontrolni toranj ne odgovara nekoliko minuta)
Pilot: Pripremite ambulantna vozila, moram da sletim. Prinuđen sam da sletim i smatram vas odgovornim za posledice...
(I dalje bez odgovora)
Pilot: Svi ćete biti odgovorni: i mali i veliki i ministri i premijeri...Sve vas smatram odgovornim . Rešen sam da sletim pa makar avion eksplodirao...Neka nam Bog pomogne...Zatvaram radio i spuštam se...
Kontrolni toranj: Ako to zaista pokušate, pucaćemo na vas!
Pilot: Imamo goriva još samo za nekoliko minuta. Raščistite pistu. To je poslednji apel. Putnici su očajni, plaču, sigurni su da nećete dozvoliti sletanje. Zašto?
(Kontrolni toranj ne odgovara)
Pilot: Idemo prema moru.
Četvrt sata kasnije, ukleti avion spustio se na aerodrom Larnaka.
I dalje sam užasnut!