Juče se dogodilo se to da je Kosovo jednostrano proglasilo nezavisnost. Reakcije su bile očekivane. «Mafijaška država», «Kvazi država» «Grupa kriminalnih bandi i terorista» od danas suvereno vlada Kosovom, kako kaže novi menage a trois, Predsednik, Premijer i Vođa najveće opozicione partije. Oni su od danas jedan front. Predvodnici uništavanja Beograda i krivci za kolektivni kućni pritvor Beograđana.
I to je bilo očekivano. To nekog može da ljuti ili ne, ali to se dogodilo. Neko može biti iznenađen ili ne, razočaran ili ravnodušan, ali to se i očekivalo.
Ono što nije bilo očekivano je da će Beogradom zavladati huliganske bande. Nova Vlada Republike Srbije. Novo ministarstvo pravosuđa, policije, vera, obrazovanja i svih drugih resora.U toku jučerašnjeg dana, u neredima koje su realizovali pripadnici fašističkih, nacističkih i navijačkih bandi povređeno je preko 50 ljudi.
BEOGRAD JE DEMOLIRAN. Ljudi su preplašeni. Retko koga srećem po ulici. Srča, spaljene zastave, žardinjere, ugljenisani kontejneri, polupani izlozi i puno pljuvačke po ulicama Beograda.
Guess what?
Niko nije uhapšen.
Koliko vidim, protesti su i danas nastavljeni. Studenti BU zajedno sa navijačima šetali su do Hrama Sv. Save uzvikivajući: „Ubij, zakolji, da Šiptar ne postoji“, „Ko ne skače taj je Šiptar“ i slične molitve. Opet su letele kamenice po beogradskim ulicama, divljanje je nastavljeno.
Kako se osećate Beograđani i svi koji u ovom gradu živite? Da li vam je lepo u kućnom pritvoru? Čak i oni najhrabriji priznaju da im se baš sad nešto ne izlazi na ulicu. Što baš danas da šetam Karađorđevim parkom? Ne moram baš ovih dana da idem na faklutet? Ništa, ići ću zaobilaznim putem na posao.
Ma, da se primirim ja ovih dana kod kuće, da napravim zalihe hrane i pića, uzmem bolovanje, propustim film u bioskopu, ne odem na pijacu, ne izađem na ispit, ne odem u posetu drugaru. Lepo mi je, u zatvoru sam, trebalo bi da budem još i zahvalan – imam struje, tople vode i internet.
Dozvoljavate li deci da idu u školu? Idete li u šetnje Pionirskim parkom, Kalemegdanom, ili ne daj Bože Karađorđevim parkom?
Ja sam bezbedan. Ja sam u ovoj zemlji siguran. Meni je omogućena sloboda kretanja, ja sam neprikosnoven, meni je garantovana sigurnost. Ja sam građanin jedne demokratske države, ja sam deo jednog demokratskog društva. Za mene važe i mene štite sve konvencije. Moje pravo da živim i da se krećem slobodno je ispoštovano.
Mene štiti moj Ustav. Moja Vlada. Moj Predsednik. Moja opozicija. Moj Parlament. Moj zaštitnik građana. Moja policija. Moji ministri. Moj nevladin sektor. Moje civilno društvo. Moj UNS i NUNS. Moje demokratske tekovine.
Odgovornost za demoliranje dela Beograda, za traume i nanetu materijalnu štetu, za leđenje kostiju u telima svih nas tokom sinoćne večeri i današnjeg dana, za povrede civila i policije – ne snosi niko. Kako? Pa:
Niko nije uhapšen. Evo, čujem nekoliko "izgrednika" je privedeno. Yeah!
Većina njih, ogromna većina, nije u kućnom niti bilo kakvom drugom pritvoru. Otišli kućama da se operu, odmore, pa sutra opet. Da pokažu tim tamo nekim studentima što hoće u EU. Onda opet kući, da se nažderu, odslušaju još neku pesmu o Šešelju i Ratku, zatim pozdrav Predsednika iz Nju Jorka, pa još jednu mantru od Premijera, pa lepo prekosutra, u četvrtak, na molitvu – svi zajedno.
Da ubiju i zakolju sve koji im stanu na put. Da razbiju još neki izlog i spale još neki kontejner. Da blokiraju saobraćaj i da se divljanje nastavi. Predvođeni Predsednikom, Premijerom i Drugoplasiranim na izborima. Ja da imam dece, ne bih ih slao u školu tog dana. I otvorio bih bolovanje, da radim.
Želim vam sve najbolje. Ako ne dođete u sredu na već marginalizovani protest Evropa nema alternativu, jasno mi je zašto. Koliko god se Predsednik trudio da me uveri da sam bezbedan, on će predvoditi ove koji divljaju po gradu. I koji će dobiti vetar u leđa u četvrtak.
Da, jesam li vam rekao, niko nije uhapšen od onih sinoć zbog kojih ste ostali kod kuće i otkazali sve planove.
Breht za kraj.
O Nemačka, bleda majko,
kako uprljana sediš među narodima,
među ukaljanima padaš u oči.
Najbedniji od tvojih sinova leži umlaćen.
Kad mu je glad bila velika,
drugi su tvoji sinovi digli ruku na njega.
To se raščulo.
U tvojoj kući urla laž,
a istina mora da ćuti, je li tako?
Zašto te svuda hvale tlačitelji,
a potlačeni okrivljuju?
Izrabljivani prstom ukazuju na tebe,
a izrabljivači hvale sistem što je u tvojoj kući izmišljen.
A svi vide kako skrivaš skut svoje suknje,
krvav od krvi tvog najboljeg sina.
Kad slušaju govore što dopiru iz tvoje kuće, smeju se,
ali ko te ugleda, maša se noža kao da vidi haramiju.
O Nemačka, bleda majko,
ala su te udesili tvoji sinovi,
da među narodima sediš kao ruglo
ili kao užas.