Putovanja| Umetnost| Život

Izbrisano (Self-Destruction)

vladimir petrovic RSS / 20.11.2014. u 11:11

edit

Atačmenti



Komentari (157)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

krkar krkar 12:59 20.11.2014

Tebe su opasno zeznuli

Vladimire, Vladimire!

Opasno te neko zeznuo što ti nije objasnio šta su to preklapanja i pretapanja u kulturi, posebno u kulturi ishrane. Pa zato možeš da odvališ da je

maneštra
, skroz autohtono istarsko jelo

Nit ima "skroz autohtonih istarskih jela", nit ih ima "skroz autohtonih" uopšte...

A o vinu, kuku!
vlad_aleksh vlad_aleksh 13:25 20.11.2014

Re: Tebe su opasno zeznuli

krkar


Nit ima "skroz autohtonih istarskih jela", nit ih ima "skroz autohtonih" uopšte...



Raspitivao sam se kod starijih ljudi koja su autohtona srpska jela. Jedni tvrde sladak kupus, drugi tvrde pihtije od boba.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:49 20.11.2014

Re: Tebe su opasno zeznuli

... maneštra, skroz autohtono istarsko jelo

Krkar... Nit ima "skroz autohtonih istarskih jela",


Sa ovom primedbom se načelno slažem.

Ja sam pokušavao da ne budem pristrasan, ali sam bio voljan da prihvatim njihovu priču o autohtonosti maneštre, iako znam, kao čovek koji je dosta putovao po svetu, da ta njihova maneštra i nije nešto ORIGINALNO.
Ali ako Istrijani kažu da im je to autohtono jelo, zašto da im protivrečim? A ni na kraj pameti mi nije padalo da ih podsećam na "bosanski lonac" i druga slična jela, he, he, he...

A o vinu, kuku!

Refošk koji sam pio sasvim je OK, kao i drugi "terani".
Mislim, uz ono što sam jeo u Puli, taj njihov refošk mi je bio legao.

A ja nisam imao nameru da pišem - gastronomski blog.

Ne samo zato što se lično ne osećam baš velikim gurmanom i hedonistom, iako itekako volim lepo da pojedem i popijem, već i zato što sam bio sam samcat, moje pisanje je ispalo ovakvo kakvo jeste. Hoću da kažem, da mi je nedostajalo društvo za gurmanski krkanluk, jer tzv. "gurmansko ćakulanje" veoma može da pomogne, odnosno podigne užitak u jelu i piću.

Sve ideje i natuknice o "dobrom jedenju" u Istri biće dobrodošle.

P. S. Molim da se primeti da ja pišem o impresijama iz Istre, ali usputno bavim se i drugim stvarima, koje su mi podjednako važne.
U prvom delu pisao sam o Jasmili Žbanić i njenom filmskom stvaralaštvu (ne zato što sam njen fan, jer nisam, već zato što je smatram zanimljivom ličnošću), a ovom prilikom pišem o Džoan Baez.
principessa_etrusca principessa_etrusca 15:17 20.11.2014

Re: Tebe su opasno zeznuli

.. maneštra, skroz autohtono istarsko jelo


Mozda da vidis pod "minestrone"?

mirelarado mirelarado 15:23 20.11.2014

Re: Tebe su opasno zeznuli

principessa_etrusca
.. maneštra, skroz autohtono istarsko jelo


Mozda da vidis pod "minestrone"?



Од тих аутохтоних јела има и истарска пашта фажол, и зелена тестенина, под разним називима. :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:30 20.11.2014

Re: Tebe su opasno zeznuli

vlad_aleksh
... Raspitivao sam se kod starijih ljudi koja su autohtona srpska jela. Jedni tvrde sladak kupus, drugi tvrde pihtije od boba.


Šta je sad pa ovo - pihtije od boba?
Toliko su autohtone da ja i oni s kojima se družim i ne znamo za njih.

Naime, smatram da ako bi čovek ušao u bilo koji beogradski restoran i tražio pihtije od boba, gledali bi ga belo.
Ne znam, da li bi u kafanicama u unutrašnjosti bila bolja situacija.

Čoveče, u Srbiji više ne uzgajaju pasulj, po čemu je nekada bila poznata naša zemlja (tako kažu) pa ga sada uvozimo iz Kine, a kamoli - bob?
Ko i gde još u Srbiji uzgaja bob?

U svakom slučaju, hvala ti što si ovo pomenuo.

Usput, volim pihtije, ali one "obične" od svinjskih sporednih delova, kako to jedan moj drugar reče.
krkar krkar 17:16 21.11.2014

Re: Tebe su opasno zeznuli

Ko i gde još u Srbiji uzgaja bob?


Ja bob kupujem na Zelenom vencu, jedna od dve stvari zbog kojih odem i tamo (inače kupujem na Kaleniću). Odličan mlad bob kad mu je vreme, negde od Aranđelovca.

Najbolje pihtije od boba pravila pokojna gospođa Nasta za slavu :(
principessa_etrusca principessa_etrusca 17:55 21.11.2014

Re: Tebe su opasno zeznuli

Ja bob kupujem na Zelenom vencu, jedna od dve stvari zbog kojih odem i tamo


Vidim da je u Beogradu za nabavke potrebna organizacija jos malo pa kao za drzavni udar, a ti ocigledno imas dobar "little black book" dobavljaca.
Ideja za blog?
Unfuckable Unfuckable 04:00 22.11.2014

Re: Tebe su opasno zeznuli

posebno u kulturi ishrane.


Krkiša
kladim se da si ti onako, stasom (i glasom) sušta suštastvenost kulture ishrane.
nurudin nurudin 20:16 23.11.2014

Re: Tebe su opasno zeznuli

Molim da se primeti da ja pišem o impresijama iz Istre, ali usputno bavim se i drugim stvarima, koje su mi podjednako važne.


Владимире, једном си и сам на блогу цитирао Сартра: Људи читају брзо, лоше, и суде пре него што су прочитали...
princi princi 14:17 20.11.2014

Džoana Baez

je slavna ličnost. Pored toga što je velika pevačica, ona je i aktivistkinja po mnogim osnovima (protiv rata, neravnopravnosti žena, homofobije, maltretiranja dece, zagađenja okoline i ne znam više čega). Sve u svemu, jedna zanimljiva ličnost, poznata širom sveta. Ali ja nju najviše znam i cenim kao pevačicu, i nikada nisam sreo nekoga ko nije voleo njeno pevanje i divio se njenom fenomenalnom glasu.

Znam je skoro isključivo kao sestru John Baeza, fenomenalno zanimljivog i zabavnog lika, NŠarskijevog kolegu. Kao pevačica i politički aktivista težak smor i stvarno, ali stvarno, baš ni po čemu zanimljiva osim što je, izgleda, poslužila kao inspiracija za jedan od najboljih kiss offova ikad:

docsumann docsumann 14:37 20.11.2014

Re: Džoana Baez

Znam je skoro isključivo kao sestru John Baeza, fenomenalno zanimljivog i zabavnog lika,



nisam znao za ovo.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:10 20.11.2014

Re: Džoana Baez

Princi
... Kao pevačica i politički aktivista težak smor i stvarno, ali stvarno, baš ni po čemu zanimljiva osim što je, izgleda, poslužila kao inspiracija za jedan od najboljih kiss offova ikad

Baš si grub prema Džoan, za koju svetski mediji (a ne samo hrvatski) pišu da je u pitanju "glazbena ikona već više od pola veka" i tako to.
Naravno da se ne ljutim zbog tvog olakog bagatelisanja, ali bih te podsetio na dve stvari:

1. Magazin TIME je svojevremeno na naslovnoj strani doneo njenu sliku, što je velika čast za svakoga ko iole drži do sebe. (Koliko bi ljudi do neba skakalo samo da mogu da svoju fotku vide na naslovnici Tajma, he, he, he... ):



2. Ako otkucaš njeno ime (Joan Baez) kod Gugla, u roku od šezdeset sekundi pojaviće se - preko osam miliona rezultata.

Čoveče, nemoj reći da to ništa ne znači, premda ti imaš pravo da misliš koliko hoćeš da je ona smor.

P. S.

Ja lično se ne palim na razne aktivistkinje, ali mi je pala u oči jedna izreka koju je Džoan Baez izgovorila, kao nešto što nije prazno:

"I went to jail for eleven days for disturbing the peace. I was trying to disturb the war."

Em je ležala na robiji, em je lepo rekla da joj je namera bila da spreči rat, a ne da pravi nepotrebne scene i time uznemirava miroljubiv svet.





princi princi 15:12 20.11.2014

Re: Džoana Baez

Ja lično se ne palim na razne aktivistkinje, ali mi je pala u oči jedna izreka koju je ta Džoana Baez izgovorila, kao nešto što nije prazno, na način kako razne Cece i Karleuše daju izjave:

"I went to jail for eleven days for disturbing the peace. I was trying to disturb the war."

Pa ovo je baš quip dostojan Jece Karleuše. Ledepeovci pogiboše oko nje zbog istih.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:18 20.11.2014

Re: Džoana Baez

Princi
... Pa ovo je baš quip dostojan Jece Karleuše. Ledepeovci pogiboše oko nje zbog istih.

Imaš brze prste.
Ja upravo izmenih prvobitni tekst te izostavih Cece i Karleuše, a ti se baš za to uhvati.

Naravno da je:

Joan...gentle heart
Amazing woman singing amazing songs.
principessa_etrusca principessa_etrusca 15:34 20.11.2014

Re: Dzoan (bez a) Baez

Ja lično se ne palim na razne aktivistkinje, ali mi je pala u oči jedna izreka koju je ta Džoana Baez izgovorila, kao nešto što nije prazno:


Nema nista lose u politickom aktivizmu po sebi, naprotiv, ali je vazno da poznata licnost zaista zna o cemu se radi i da se zalaze za nesto u sta zaista veruje. Za Dzoan Baez (jer ona nije Dzoana, odnosno Joanna) je to bio Vijetnamski rat i nekoliko drugih americkih tema, ali je bilo i lutanja (kao napr. njeno hrljenje u Sarajevo 1993. u organizaciji poznatog finansijera).

Inace, sigurno mozemo da joj budemo zahvalani za katapultiranje Dylana u orbitu jer je on postao poznat tek pored nje.
princi princi 15:37 20.11.2014

Re: Džoana Baez

Imaš brze prste.
Ja upravo izmenih prvobitni tekst te izostavih Cece i Karleuše, a ti se baš za to uhvati.

:))))))))), ne znam, sudeći po menjanju poruka, izgleda da nisam jedini Petko Metko u sobi.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:00 20.11.2014

Re: Dzoan (bez a) Baez

principessa_etrusca
... Za Dzoan Baez (jer ona nije Dzoana, odnosno Joanna)

Ovde sam se dvoumio, premda mi je bilo simpatičnije da je zovem Džoanom, radi provlačenja kroz padeže u našem jeziku.
Ispraviću.

... ali je bilo i lutanja (kao napr. njeno hrljenje u Sarajevo 1993. u organizaciji poznatog finansijera).


Slažem se, premda se ne sme smetnuti s uma da je za neke druge (a uvek postoje neki drugi, koji podjednako imaju pravo na svoja gledišta) taj njen angažman u Sarajevu bio prava stvar. Zavisi, dakle, odakle se stvari posmatraju.

U svakom slučaju, ni meni se nije svidelo to njeno angažovanje oko rata u BiH, a još manje, recimo, angažovanje jedne Suzan Sontag, da ne pominjem druge iz belog sveta.

S druge strane, ne budimo previše strogi. Čak i ako nam se neka dimenzija sveukupnih aktivističkih angožovanja Džoan Baez ne sviđa, ne znači da je treba otpisati... Mislim, niko nije savršen, pa bi trebalo nastojati da sagledamo njen sveukupni imaž, sa dobrim i lošim stranama, zar ne?

... Inace, sigurno mozemo da joj budemo zahvalani za katapultiranje Dylana u orbitu jer je on postao poznat tek pored nje.


Da. Ali za mene se postavlja samo od sebe pitanje - da li ona nije bila malo previše "navalentna", kako bi mangupi rekli, pa je posle izvesnog vremena počela da guši nadobudnog Dilana. (Mudri ljudi kažu da prevelika ljubav ume da guši, he, he, he...)
Pitam se da li je ona, sa ove vremenske distance, toga svesna? Mislim da jeste, premda je to kasno shvatila.
principessa_etrusca principessa_etrusca 17:00 20.11.2014

Re: Dzoan (bez a) Baez

... ali je bilo i lutanja (kao napr. njeno hrljenje u Sarajevo 1993. u organizaciji poznatog finansijera).


Slažem se, premda se ne sme smetnuti s uma da je za neke druge (a uvek postoje neki drugi, koji podjednako imaju pravo na svoja gledišta) taj njen angažman u Sarajevu bio prava stvar. Zavisi, dakle, odakle se stvari posmatraju.U svakom slučaju, ni meni se nije svidelo to njeno angažovanje oko rata u BiH, a još manje, recimo, angažovanje jedne Suzan Sontag, da ne pominjem druge iz belog sveta.


Ne sporim da je nekome prijao sarajevski angazman poznatih licnosti, ali ja govorim o sebi i o svom uglu gledanja. Meni je to bilo degutantno. Dzoan Baez je u Sarajevo stigla kao prethodnica, a posle njene posete su se na sarajevskom aerodromu sudarale zvezde na zalasku sa zvezdama u usponu, politicarke sa estradom, likovi kao Susan Sontag (koja je tamo rezirala 'Godoa'), Bjanka Dzeger, Benazir Buto, Bono (koji kaze da pored irskog, ima i bosanski pasos) itd.

S druge strane, ne budimo previše strogi. Čak i ako nam se neka dimenzija sveukupnih aktivističkih angovanje Džoan Baez ne sviđa, ne znači da je treba otpisati... Mislim, niko nije savršen, pa bi trebalo nastojati da sagledamo njen sveukupni imaž, sa dobrim i lošim stranama, zar ne?


Naravno. Sasvim razumem da je tesko menjati se, a narocito svetski poznatima. Neki uspeju, neki ne.

Nju vidim kao nekoga ko je jos uvek zaglavljen u sezdesetim i sedamdesetim. Mozda otud i to navracanje na Boba Dylana.

... Inace, sigurno mozemo da joj budemo zahvalani za katapultiranje Dylana u orbitu jer je on postao poznat tek pored nje.

Da. Ali za mene se postavlja samo od sebe pitanje - da li ona nije bila malo previše "navalentna", kako bi mangupi rekli, pa je posle izvesnog vremena počela da guši nadobudnog Dilana. (Mudri ljudi kažu da prevelika ljubav ume da guši, he, he, he...)
Pitam se da li je ona, sa ove vremenske distance, toga svesna? Mislim da jeste, premda je to kasno shvatila.

Stvarno nemam nikakvu ideju o dinamici u njihovoj vezi.

freehand freehand 16:39 20.11.2014

Za marendu

gabriele gabriele 23:08 22.11.2014

Re: Za marendu



čest prilog fužima u nekim istarskim restoranima ... provereno
freehand freehand 23:11 22.11.2014

Re: Za marendu

čest prilog fužima u nekim istarskim restoranima ... provereno

49 41 49 41 17:13 20.11.2014

Nutricioniranje na Verudeli



Nedeljama ujutru, prvi sturao iz kasarne. Usput pokupovao, svasta nesto. Paradajz, riba, krmenadle, sireve, vino ... - pravac Verudela.

U dva se pojavljuju ostala trojica.

"Pasemo" sunce, vodu, ribe u vodi - oko nje; do kasno popodne. Cekamo da zadnji kupaci zamaknu.

Vadimo iz grmlja, skriveno; ranije pripremljeno "naoruzanje". Slanik, veliki tanjir, skara - cuce u grmlju celo leto. Ostala "dzebana", nabavljena tog dana im se pridruzuju.

Protokol pocinje domacom lozom iz drvenog bureta, kupljenom na malom puljanskom trgu.
"Spiramo" njome grehe - necasne misli, koje su nam se nahvatale suncanim danom.

Sledi ostali protokol. Neki kupaci se vracaju izdaleka.
Komentarisemo, mozda su nesto zaboravili - izgubili.
-Ne! Vratio ih miris nase gozbe.

Tako celo leto, da Bog prosti - nase vojnicke kosti.






vladimir petrovic vladimir petrovic 22:19 20.11.2014

Re: Nutricioniranje na Verudeli

49 41

Hvala ti na javljanju i vojničkom sećanju.

Mene je to zainteresovalo:

... Nedeljama ujutru, prvi sturao iz kasarne

... Tako celo leto, da Bog prosti - nase vojnicke kosti.


zato što sam čuo da pričaju kako je nekada, na početku Titove vladavine (dakle neposredno posle Drugog svetskog rata), Istra bila - puna vojske.

Ja sam u prošlom blogu pisao o Peroju, ističući da on važi za "srpsku pravoslavnu enklavu u katoličkoj Istri".

Ali su mi pričali da je Peroj ranije bio čuven i po tome što je u "Perojskoj šumi", dakle u šumi koja okružuje to mesto - bilo više kasarni.

Kažu da je to bilo vreme utvrđivanja komunističke vlasti u Jugoslaviji i loših odnosa sa Italijom (valjda onaj krizni period kada su u Beogradu demonstranti vikali "Trst je naš", "Živote damo Trst ne damo" i druge besmislice, ali je to onda bilo đavolski ozbiljno).

A u samoj Puli se razvijala industrija, davanjem prvenstva Uljaniku, dakle izgradnji brodova, pa je ceo taj region bio "vojno-industrijski kompleks", a turizma uopšte nije ni bilo, jer turisti nisu smeli tamo da dolaze.

Situacija se valjda popravila tek kada je sa Italijom postignut tzv. Osimski sporazum, koji je rešio granicu između Italije i Jugoslavije, a time i pitanje Trsta, koji je ostao Italijanima. (Ispalo je da su džabe naši demonstrirali sa onim "Trst je naš", bla, bla, bla...)

Tako da se tek nakon toga počeo razvijati turizam (kao što sam pomenuo, u Hrvatskoj danas Istra ostvaruje najveće turističke prihode).
principessa_etrusca principessa_etrusca 08:47 21.11.2014

Re: Nutricioniranje na Verudeli

zato što sam čuo da pričaju kako je nekada, na početku Titove vladavine (dakle neposredno posle Drugog svetskog rata), Istra bila - puna vojske.

Тада је цела Истра још увек била спорна територија.

Као што знаш, после Првог светског рата Истра је припала Италији (Италијани су чинили нешто мање од пола становништва, али су били већина на обали и у градовима, укључујући Ријеку и Пулу). Вероватно ти је познато натезање око Ријеке која је припала "нама", песник Д'Анунцио је са својим трупама заузео град, једно време је граница Италије и Краљевине СХС била између Ријеке и источног предграђа Сушака, а тек од средине 20-тих се Ријека нашла у Краљевини (а рецимо Опатија/Абација је остала "дубоко" у Италији).

Током Другог светског рата (када су Баез и Дилан већ били рођени), на подручју Истре вршени су ужасни злочини над италијанским становништвом, често бацањем живих људи у јаме (фоибе), а то се наставило и након краја рата. Онда је уследило протеривање Италијана (Пула је и после рата имала италијанску већину), нарочито уочи и непосредно након озваничења Истре као југословенске територије 1947. (Тек тада су и Задар и нека од острва ушли у Југославију, а Трст је остао ничија територија, позната као Слободна зона Трста.)
A u samoj Puli se razvijala industrija, davanjem prvenstva Uljaniku, dakle izgradnji brodova, pa je ceo taj region bio "vojno-industrijski kompleks", a turizma uopšte nije ni bilo, jer turisti nisu smeli tamo da dolaze.

Уљаник је старо аустријско војно бродоградилиште из средине 19. века када је Аустрија интензивно развијала морнарицу.

Истарски градови су протеривањем Италијана запустели, а у мањим местима је још током шездесетих (када су Баез и Дилан увелико наступали) било јефтиних некретнина.
Situacija se valjda popravila tek kada je sa Italijom postignut tzv. Osimski sporazum, koji je rešio granicu između Italije i Jugoslavije, a time i pitanje Trsta, koji je ostao Italijanima.

Осимски споразум или споразуми су потписани тек средином седамдесетих и озваничили де факто стање на терену: да Италија контролише град Трст (некадашњу зону А) тзв. Слободне зоне Трста, а Југославија зону Б.
freehand freehand 09:02 21.11.2014

Re: Nutricioniranje na Verudeli

Током Другог светског рата (када су Баез и Дилан већ били рођени), на подручју Истре вршени су ужасни злочини над италијанским становништвом, често бацањем живих људи у јаме (фоибе), а то се наставило и након краја рата. Онда је уследило протеривање Италијана (Пула је и после рата имала италијанску већину), нарочито уочи и непосредно након озваничења Истре као југословенске територије 1947. (Тек тада су и Задар и нека од острва ушли у Југославију, а Трст је остао ничија територија, позната као Слободна зона Трста.)


Vergarolu sam pomenuo na prethodnom Pižonovom blogu.



Eksplozija na Vergaroli
principessa_etrusca principessa_etrusca 13:46 21.11.2014

Re: Nutricioniranje na Verudeli

freehand
Eksplozija na Vergaroli


Pitam se da li smo podsecanjima na ratne i posleratne zlocine ubili dalje komentarisanje na ovom gastro-ljubavnom blogu.
michiganac michiganac 12:31 22.11.2014

Re: Nutricioniranje na Verudeli

Kad se vec pominju termini kao 'opatija' i 'austrijsko vojno brodogradiliste', kratko jos: - prica o Puli i Istri je i prica o pocecima familije Trapp, cija sudbina je posluzila kao inspiracija za poznati brodvejski mjuzikl i istoimeni film.

Otac ove familije, kao oficir K.u.K-mornarice, je bio i komandant jedne od podmornica koje su u WW1 potopile brojne saveznicke brodove i camce u jonskom moru. Nije mi poznato da li su i neki od nesrecnika koji su se povlacili kroz Albaniju naposljetku skoncali kao tragicne zrtve njegovih torpeda - ali mislim da ipak ne! Uzgred, prvi od susjeda u pulskoj Verudi mu je bio i ozloglaseni Horti.

Link

principessa_etrusca

Pitam se da li smo podsecanjima na ratne i posleratne zlocine ubili dalje komentarisanje na ovom gastro-ljubavnom blogu.


Izgleda da bas i nije moguce razdvojiti uniforme od nekih prisnijih sentimenata na ovim (ukletim) prostorima. Stoga ipak moje malo izvinjenje!
gabriele gabriele 16:11 23.11.2014

Re: Nutricioniranje na Verudeli

Ja sam u prošlom blogu pisao o Peroju, ističući da on važi za "srpsku pravoslavnu enklavu u katoličkoj Istri"

pa sad nije Peroj jedina ni prva pravoslavna enklava u Istri ,, crkva Sv.Nikole građena za vreme Justinijana u VI veku , poslje je bila u sastavu grčke episkopija sa Kipra do 70tih prošlog vijeka ( sad je najstarija crkva u sastavu SPC) i najstariji spomenik kulture pod krovom u Puli . A sama Istara za vreme Vizantije bila deo Ravenskog egzarhata, tad je građena za vreme episkopa Eufazija bazilika u Poreču .
Istru su od stanovništva praznile kuga ,kolere i slično pa je presvijetla republika naseljavala narod od albanije ( odtud recimo Percani u Raklju) Srba iz crne gore i hercegovine( pa otud Miloševići u Ližnjanu , Brajkovići.Vasilići ,Lazarići u Marčani, i neka prezimena koje baš i ne možete odma provalit pošto su im talijani i austrijanci prilagođavali prezimena) .Inače Presvijetla republika nije priznavala niti jednu vjereu osim rimokatoličke hereze uz iznimke Grcima u Puli i Perojcima u krštenju i pokapanju , Tek za Austrougarske eparhija
Gornjokarlovačka dobiva pravo gradit crkvu u Peroju i brinut se o spasenju i neupadanju u ralje dušegubnih hereza.No Austrija 1913 raseljava iz Pule Slavene (hrvate i slovence) ,talijane i grke ( ovi odlaze na kipar i od tad pa do 2000 i neke ne postoji pravoslavni katehizis u Puli ) ,Neki hrvati odbijaju da budu deportirani u Mađarsku i Slovačku i biježe do Kraljevine Srbije ( otud Milići na Kosovu) eto ,posijetit Istru a ne posjetit crkvu sv.Nikole i Eufazijevu baziliku isto je kao i ne vidjet Arenu. Usput za vijernike svakako je interesantna crkva svetog Blaža u Vodnjanu, ( Vodnjan je mahom talijansko selo pa se misa služi dvojezićno pop talijan pjeva talijanski ,pop hrvat hrvatski a vijernom puku, osim ako je iz bosne,svejedno je pa pjeva i ovako i onako ) E u toj crkvi imate veliki broj Moštiju svetih ,veliki broj su pravoslavni koje su Mlečani pokrali u Konstantinopolju ,a poslje bježeči od antkrista Napoleona jedan Vodnjanac ih je brodom dovezao u Vodnjan. Pa tako imate cijelo netruležno tjelo sv Pavla episkopa Konstantinopoljskog iz doba I sabora , dio vilice sv.Marije Egipčanke ) eto toliko o "pravoslavnim enklavama"
a što se turizma tiče , u Puli je nastao kao zimski turizam za sipljive austrijance
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:17 23.11.2014

Re: Nutricioniranje na Verudeli

gabriele
... eto toliko o "pravoslavnim enklavama"

Ti si se baš potrudio sa objašnjenjima. Thx.

Ja sam rekao "srpska pravoslavna enklava u katoličkoj Istri", a crkva Sv. Nikole u Puli bila je dugo grčka (kiparska), kako ja razumem, dok su crkvu u Peroju baš pravili Srbi/Crnogorci.
Bilo kako bilo, dobro da si i tu crkvu pomenuo.



U prvom delu ovog pisanja ja sam dao naslovnu stranu knjige Frana Barbalića "Peroj - srpsko selo u Istri", iz 1938.godine. U toj knjizi se navodi da je u pitanju "srpska pravoslavna enklava u Istri". A taj Fran Barbilić je bio sveštenik/svećenik, pa je valjda znao šta je govorio.

Vodnjan je mahom talijansko selo pa se misa služi dvojezićno pop talijan pjeva talijanski ,pop hrvat hrvatski a vijernom puku, osim ako je iz bosne,svejedno je pa pjeva i ovako i onako


Vodnjan, koji ima predivno italijansko ime Dinjano (Dignano), je sedište općine kojoj pripada "moja" Barbariga, o kojoj sam govorio u prvom delu.
Meni je Vodnjan lep, naročito gradska većnica i crkva Sv. Blaža, čiji zvonik se (kao i zvonik pravoslalvne crkve u Peroju) vidi iz Barbarige.





a što se turizma tiče , u Puli je nastao kao zimski turizam za sipljive austrijance

Sa ovim aludiraš na Brione, koji su dugo bili stanište Austrijanaca.

Imao sam nameru da u trećem nastavku, kao što sam ranije pomenuo, pišem o Brionima (Brijunima, kako se lokalno izgovara), ali ću to ostaviti za neki drugi put.

A kad već toliko govorimo o crkvama, da pomenem da se blizu Barbarige nalazi katolička crkva Sv. Foške, koja nama služi kao orijentir, a i nedeljom idemo do nje pešice, jer je blizu.




P. S.
S obzirom da si ti novajlija na ovom blogu, želim reći da ovde postoji nepisano pravilo da se blogeri međusobno oslovljavaju sa "ti", pa ne budi iznenađen što ti ja odmah tako govorim.
gabriele gabriele 19:04 23.11.2014

Re: Nutricioniranje na Verudeli

Sa ovim aludiraš na Brione, koji su dugo bili stanište Austrijanaca.

ne
na ovo
https://www.google.hr/maps/@44.874958,13.847036,3a,75y,90t/data=!3m5!1e2!3m3!1s78343878!2e1!3e10?hl=hr

o peroju možete vidjet i knjigu Arhimandrita Danila Ljubotine,,
ne znam za blog al u mom selu se odestlim ljudima obraća sa Vi ili gospodine a ženskim glavama sa milostiva
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:33 20.11.2014

People are awesome



Ja volim reč AWESOME. Sve može da opiše.
(Something Americans use to describe everything. Oh wow it's just awesome)
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:49 20.11.2014

Re: People are awesome




cgubg cgubg 19:58 20.11.2014

A melspajz

Probaste li neki slatkis?
A kad smo kod gdje Dzoan, kako vreme prolazi, stare ljubavi postaju sve romanticnije i fatalnije. Jos kad se romeo preziva Dilan...
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:43 20.11.2014

Re: A melspajz

cgubg
... Probaste li neki slatkis?

Ma jesam, ali to nisam hteo pomenuti, da ne ispadne da sam se prejedao, a i ovo što sam uzeo nije mi izgledalo autohtono, baš istarski.

Zapravo, uzeo sam nešto što i u Srbiji mnogo volim - pitu od višanja koju Istrijani zovu savijača od višanja:


Meni se čini da takav slatkiš nikada ne može da omane.

... A kad smo kod gdje Dzoan, kako vreme prolazi, stare ljubavi postaju sve romanticnije i fatalnije. Jos kad se romeo preziva Dilan...

Upravo tako.
Iskreno govoreći, ja ponekad pomislim da bi se ona morala ponašati malo dostojanstvenije, a ne svaku priliku kad naiđe na znatiželjne novinare pričati o toj svojoj davno prošloj ljubavi sa Dilanom. (On je tu mudriji, uzdržljiv, pa čovek može da nagađa da li mu do tog pominjanja nije stalo, ili jednostavno ne želi da se ta ploča vrti non stop već pet decenija...).

Međutim, izgleda da je Džoan Baez, kako bi se reklo, senzibilnija, njoj ta ljubav kako vreme prolazi dobija nadnaravne dimenzije, a pogotovu, kako vi rekoste, kada se Romeo preziva Dilan...

S druge strane, mudri ljudi kažu da u jednoj ljubavi nikada dve osobe ne vole podjednako, uvek neko voli više, a drugo manje... Baez je izgleda bila ova prva, zato i pati, he, he, he...
myredneckself myredneckself 22:18 20.11.2014

Re: A melspajz

vladimir petrovic
Naravno, veliki sladokusci imali bi drukčiji izbor, pa bi se, recimo, opredelili za boškarin (goveđi odrezak sa testeninom)...

Zanimljiva je priča o boškarinu, istarskom govedu. Imam školskog druga koji živi u Bujama, pa mi je pričao o tome.
Naziv boškarin potiče od ličnog imena koje se daje govedima, kao što pse zovemo Lesi, Džeki, i dr. na području Bujštine, ali se tako primilo, da je prihvaćeno kao zajedničko ime za pasminu.
Polovinom prošlog veka bilo je nekoliko desetina hiljada grla boškarina na području Bujštine, da bi se nov način života, odlazak ljudi iz sela u gradove, odrazio i na opstanak boškarina. Devedesetih su gotovo u poslednjem trenutku opstali, jer je osnovano društvo za zaštitu boškarina. Ni sada ih nema bogznakoliko, kao pre, ali valjda ima više stotina grla. Uzgajivači i ugostitelji (sa licencom, potrebne su kvalifikacije za nju) su sklopili ugovore, pa se stari Istrijani trude da naprave ekvivalent onoj japanskoj govedini, koja živi bolje od mnogih ljudi.

Možda joj puštaju i muziku?
To ne bi bilo loše, ali, da se ne kanta jazz. Samo po domatju...



Edit: Boškarin sa mesinganim kuglicama na rogovima.
Edit2: Bonus recept, boškarin na lešo. (ovde je ribić šef parade). Parola je make everything as simple as possible, but not simpler, povrće i maslinovo ulje moraju biti prva liga!
Ja volim najviše govedinu na lešo, jer mi se njen miris i ukus tako najbolje osećaju. Eee, pardon, varam...i pašticadu, i pašticadu!
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:48 20.11.2014

Re: A melspajz

myredneckself
... Zanimljiva je priča o boškarinu, istarskom govedu. Imam školskog druga koji živi u Bujama, pa mi je pričao o tome.

Da, Istrijani vole da pričaju o boškarinu kao njihovom autohtonom govečetu, na koje su jako ponosni. Svake godine se u Kanfanaru, nedaleko od Pule, održava vašar-smotra boškarina, te se, kao i što si ti pomenula, ulažu napori da se uzgajanje boškarina poveća, odnosno da se ne dozvoli, ne daj Bože, da izumre, he, he, he...

A kad pominješ pašticadu, evo jednog recepta - s njokima

sa mnogo dodataka i začina (luk, peršunov koren, mrkvica, celerov koren, beli luk, pasirani paradajz, suve šljive, crno vino, lovorov list, ruzmarin, klinčić, majčina dušica, so, biber i još po nešto), pa mora biti da je ekstra ukusna.
Probaću neki sledeći put.
myredneckself myredneckself 00:22 21.11.2014

Re: A melspajz

vladimir petrovic
A kad pominješ pašticadu, evo jednog recepta - s njokima

Hvala, recepata za pašticadu nikad dosta. Pošto je volim, skupljam sve recepte, ali sve mu manjeviše dođe na isto.
Ipak nisu sve iste, postoje nijanse, finese, i tajni trikovi da, da...
I, ja nikad ne jedem smrznute njoke kao u ovom receptu.
Umesim ih za čas.
hajkula1 hajkula1 01:39 22.11.2014

Re: A melspajz

myredneckself
vladimir petrovic
Naravno, veliki sladokusci imali bi drukčiji izbor, pa bi se, recimo, opredelili za boškarin (goveđi odrezak sa testeninom)...

Zanimljiva je priča o boškarinu, istarskom govedu. Imam školskog druga koji živi u Bujama, pa mi je pričao o tome.
Naziv boškarin potiče od ličnog imena koje se daje govedima, kao što pse zovemo Lesi, Džeki, i dr. na području Bujštine, ali se tako primilo, da je prihvaćeno kao zajedničko ime za pasminu.
Polovinom prošlog veka bilo je nekoliko desetina hiljada grla boškarina na području Bujštine, da bi se nov način života, odlazak ljudi iz sela u gradove, odrazio i na opstanak boškarina. Devedesetih su gotovo u poslednjem trenutku opstali, jer je osnovano društvo za zaštitu boškarina. Ni sada ih nema bogznakoliko, kao pre, ali valjda ima više stotina grla. Uzgajivači i ugostitelji (sa licencom, potrebne su kvalifikacije za nju) su sklopili ugovore, pa se stari Istrijani trude da naprave ekvivalent onoj japanskoj govedini, koja živi bolje od mnogih ljudi.
Možda joj puštaju i muziku?
To ne bi bilo loše, ali, da se ne kanta jazz. Samo po domatju...



Edit: Boškarin sa mesinganim kuglicama na rogovima.



kolubarac



hajkula1 hajkula1 01:42 22.11.2014

Re: A melspajz


podolac



drzura drzura 21:24 20.11.2014

a franci ???

unapred se izvinjavam ženskoj populaciji



upoznao sam Bojana Žižovića na "danima Istre u Boki" super lik, usprkos poeziji...
Kraja Kraja 22:42 20.11.2014

...dopusticu sebi...

...vidjenje iz drugog ugla...
...mozda dzoan dilanu znaci mnogo vise i nema zelju da to deli sa ostatkom sveta...
...ipak je on veoma introvertan tip...

...dopuna...

wedding song
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:36 21.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Kraja
...vidjenje iz drugog ugla...
...mozda dzoan dilanu znaci mnogo vise i nema zelju da to deli sa ostatkom sveta...
...ipak je on veoma introvertan tip...


Hvala ti što si se javio sa ovim stavom.
Ja sam imao, naravno, u vidu da je Dilan drukčiji (za njega se često govori da je "secretive", "reticent", odnosno tajnovit, uzdržan i tako to), pa je kod njega prirodno da postoje stvari o kojima ne želi da razglaba sa novinarima, kada oni drsko žele da zaviruju u privatan život.

On jeste introvertan tip, nema sumnje.
Ja sam u tekstu stavio nonšalantno da je žena -žena, a muškarac - muškarac, što bi se moglo tumačiti na više načina, a pored ostalog i to da žene ponekad više od muškaraca osećaju potrebu da pričaju o nekim ličnim stvarima, kao što je ljubav. S druge strane, to bi se moglo tumačiti i da su žene senzibilnije, da daju veću važnost ljubavi (čini mi se da je J. Dučić rekao - parafraziram - da je žena, koja je istinski zaljubljena, srećna, što obično nije slučaj sa muškarcem, koji i kada je istinski zaljubljen ne biva obavezno srećan, jer ga istovremeno tište mnoge druge stvari, he, he, he...), itd.

U svakom slučaju, neka stvari ostanu kako jesu; Džoan Baez ne možei ne mora da krije značaj koji je za nju imala Dilanova ljubav, te da ona to nikada neće zaboraviti, što joj se ne sme uzimati za slabost.

Što se Dilana tiče, još manje bi imalo smisla njemu išta zamerati na ličnom planu, odnosno planu emocija i ljubavi; on je vodio svoj život kako je znao i umeo, a ono što je istinski važno kod njega kao javne ličnosti jesu njegova fenomenalna dostignuća na planu muzike (usput, kažu i da je dobar pesnik, potencijalan dobitnik Nobela).

Prema tome, kada sam ja u tekstu naveo da Dilan u svojoj autobiografiji jedva da pominje Džoan Baez, ali i drugde, to nije bio prekor njemu, već jedno činjenično stanje u očima mnogih onih koji znaju i vole Dilana.

P. S. Hvala za klip, ali koliko ja znam, većina slušalaca misli da se reči odnose na - Saru, Dilanovu prvu suprugu.

Evo jedne od luckastih slika iz faze Baez-Dilan od pre pola veka:

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:21 21.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Па има таквих, Владимире Пиждра Петровићу, наизглед великих љубави, где тек једно воли оног другог, а онај други не толико првог. Има и таквих љубави којима се накнадно дода или одузме, у складу с тим како се ствар завршила и какви су карактери некадашњи љубавници... Па онда испадне да се нису ни волели.

Једно је извесно: нема несрећних љубави.
Све су срећне, јер је љубав срећа.
Ваљда је тако?
oskar-z-wild oskar-z-wild 00:51 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

mali prilogčić beleščicama




cipele Gabriela D'Anuncija



žene su ga obožavale
oskar-z-wild oskar-z-wild 01:11 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

"PUGLIA. The bow of the royal cruiser Puglia came to Gardone in the beginning of 1925 boxed in 20 railway cars and was transported to the Vittoriale. Even Guy Debord praises the bow, which was set into the hills of the mountain, in one of his texts as a felicitous example of misappropriation, in the sense of the Situationist International."



“In todays crazy and cowardly world there is a sign of liberty, in this crazy and cowardly world there is an immaculate thing: Fiume. There is only one truth: and that is Fiume; there is only one love: and that is Fiume! Fiume is the brilliant lighthouse, the light that shines so bright amidst the sea of perfidy.” Gabriele D’Annunzio 1919 in his speech after the capture of Fiume


Pramac broda "PULA"

FIUME. In September 1919 Italian poet Gabriele D’Annunzio captured the Istrian seaport Fiume, todays Rijeka, at that time a city with 50 000 habitants and an occupation army of 10 000 men. For the first time in history one dream of the avant-garde came true: art was in power and the endless calls and words were finally fulfilled. This first “dictatorship of art” lasted for only 15 months. The concessions, which had to be made to politics after World War One, were too massive and, ultimately, the project proved itself to be too exceptional and the memories of Fiume faded. In the quotation of D’Annunzio, one could easily replace the word “Fiume” by “art”, and outside of Italy the domination of art was, to a large extent, brushed aside or repressed.

Unfuckable Unfuckable 03:55 22.11.2014

Re: pitaj učTeljCu


Све су срећне, јер је љубав срећа.
Ваљда је тако?


pitaj Wua?
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:41 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

oskar-z-wild
... cipele Gabriela D'Anuncija

Svašta ti znaš!
Ja sam se malo bavio D'Anuncijem i pisao sam blog o njemu, ali u istraživanju nisam bio naišao na ovakve njegove cipele.

...žene su ga obožavale

Jesu. Mada je bio ružnjikave spoljašnosti, žene su se palile na njega, a pored lepih muškaraca prolazile kao pored turskog groblja (valjda zato lepi muškarci obično padaju u ruke ružnih žena).

N.B.
Pošto je ovo blog o Istri, moram da prokomentarišem ovo

... In September 1919 Italian poet Gabriele D’Annunzio captured the Istrian seaport Fiume, todays Rijeka


Današnja Istra ne obuhvata Rijeku (tako da Rijeka više nije istarska luka)
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:15 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Predrag Brajović
... Па има таквих, наизглед великих љубави, где тек једно воли оног другог, а онај други не толико првог. Има и таквих љубави којима се накнадно дода или одузме, у складу с тим како се ствар завршила и какви су карактери некадашњи љубавници... Па онда испадне да се нису ни волели.

U konkretnom slučaju Baez-Dilan, ja sam pokušao da koliko-toliko sagledam stvari sa aspekta Džoan Baez.
Nesporno je da u ljubavi nema (ili bar nema onoliko često koliko se uobičajeno veruje) kombinacije fifti-fifti, ali neke osobe, sa protokom vremena, svoju davno završenu ljubav ne zaboravljaju, već je vrte non-stop kao ploču, valjda do smrti.

Tako se ponaša Džoan Baez, i pored toga, to sam već više puta rekao, što je svesna da se Dilan drukčije ponaša u vezi s onim što je za nju postalo nešto kao - svetinja.

Opet, svako ima pravo da radi šta hoće od svojih uspomena, he, he, he...

... Владимире Пиждра Петровићу


Šta sad pa ovo treba da znači?
Mislim ono Piždra?

Never heard!
Da li je u pitanju nešto nalik onoj priči o loncu/grnetu ili ne znam već kakvim imenima jedne iste posude?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 14:31 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

vladimir petrovic

Не, не, Владимире, Пиждра је сленг из мог краја, блока 33, за неког ко се мангупира ;-) Тако те неко скоро назвао, да те комплементира, па се сад сетих... Досадило оно Пижон.
oskar-z-wild oskar-z-wild 17:06 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

неког ко се мангупира


Pitam se kako bi se mangupiranje prevelo na engleski, u Brajevićevom smislu komplementiranja. Pomoz dijasporo.

kompozitor Barry Gibb
principessa_etrusca principessa_etrusca 17:56 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Svašta ti znaš!
Ja sam se malo bavio D'Anuncijem i pisao sam blog o njemu, ali u istraživanju nisam bio naišao na ovakve njegove cipele.

За даље истраживање препоручујем ти:


Д'Анунцију су се дивили Пруст и Џојс, а Џојс га је сматрао уз Толстоја и Киплинга, најталентованијим писцем 19. века.

У сваком случају, био је фламбојантан лик, не само због ципела које је поседовао, што би се рекло, larger than life.





Mada je bio ružnjikave spoljašnosti, žene su se palile na njega,


Као што кажу, лепота је у оку посматрача.
princi princi 18:33 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Као што кажу, лепота је у оку посматрача.

A, izgleda, i u predmetu osmatranja. Piždra, izgleda, nema zamerki na cipele.
principessa_etrusca principessa_etrusca 18:55 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

nema zamerki na cipele.


Made in Italy :)
oskar-z-wild oskar-z-wild 19:41 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Imaš li link za tvoj tekst o Danunciju?

Zašto mu je nadimak bio Riba, tj. Štuka?

Gore pomenuta biografija prikazuje veoma inteligentnog i talentovanog pesnika bez ikakvih moralnih stega. Bio je neuhvatljiv kao riba. Dodeljene su mu srećne karte u životu. Umro u optimalnim godinama, krezub.

principessa_etrusca principessa_etrusca 20:38 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Надимак који је искоришћен за наслов биографије је д'Анунцију дао Ромен Ролан.

Lucy Hughes-Hallett takes her title from a nickname conferred on D’Annunzio by Romain Rolland: he was a pike who hovered, waiting for ideas on which to pounce.

ПРИКАЗ КЊИГЕ
mirelarado mirelarado 20:42 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Gore pomenuta biografija prikazuje veoma inteligentnog i talentovanog pesnika bez ikakvih moralnih stega. Bio je neuhvatljiv kao riba. Dodeljene su mu srećne karte u životu. Umro u optimalnim godinama, krezub.


Био је извештачен, помпезан, еклектичан. Од силних томова које је написао можда су 1-2 песме преживеле суд времена, романи, приповетке и драме свакако нису. Био је, да тако кажемо, естрадна звезда онога времена, фашистоидан и пре доласка Мусолинија на власт, "државни песник", кицош, женскарош, растрошан, итд...
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:00 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

oskar-z-wild
... Imaš li link za tvoj tekst o Danunciju?

Dao sam link gore, boldovano (blog o njemu).

Imam nameru da ponovo pročitam Slast, Roman iz života rimske aristokracije (Il piacere), za koju su kritičari govorili da propagira "posebnu vrstu užitka, koji se ne zadovoljava samo grehom, nego traži pre svega raskošnu dekoraciju, prekrasnu pozadinu; treba sva čula jednako nadražiti, oko, uho i nos treba da se pridruže opipu u jednu skupnu, retku i bogatu senzaciju". Svi se slažu da je D'Anuncio slikao sebe kroz lik protagoniste Andree Sperellia...

Pisao je dobru poeziju, a oni koji su u duši pesnici, spremni su na čuda.

oskar-z-wild oskar-z-wild 21:36 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

mirelarado
Gore pomenuta biografija prikazuje veoma inteligentnog i talentovanog pesnika bez ikakvih moralnih stega. Bio je neuhvatljiv kao riba. Dodeljene su mu srećne karte u životu. Umro u optimalnim godinama, krezub.


Био је извештачен, помпезан, еклектичан. Од силних томова које је написао можда су 1-2 песме преживеле суд времена, романи, приповетке и драме свакако нису. Био је, да тако кажемо, естрадна звезда онога времена, фашистоидан и пре доласка Мусолинија на власт, "државни песник", кицош, женскарош, растрошан, итд...


Ukratko - Lucky bastard!

Ali, na kraju krajeva, on je nametnuo sebe ovom svetu a nije svet nametnut njemu. Iz tog razloga poštujem živote i drugih jedinki koje su uspele slično da urade, kao na primer Marinu Abramović. Iskoristili su talente koji su bili izraženiji u njihovim slučajevima, i živeli su ili žive lepe i pune živote.

Kod D'Anuncija jedino ne razumem njegovu ljubav prema hrtovima, imao ih je po šesnaest istovremeno.

U Italiji ga smatraju pretečom italijanskog fašizma - Sv. Jovan Preteča koji je poškropio Musolinija, ali istovremeno ga smatraju i za preteču multikulturalizma. Ovaj svet nije jednostavan.
mirelarado mirelarado 21:39 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Imam nameru da ponovo pročitam Slast, Roman iz života rimske aristokracije (Il piacere), za koju su kritičari govorili da propagira "posebnu vrstu užitka, koji se ne zadovoljava samo grehom, nego traži pre svega raskošnu dekoraciju, prekrasnu pozadinu; treba sva čula jednako nadražiti, oko, uho i nos treba da se pridruže opipu u jednu skupnu, retku i bogatu senzaciju". Svi se slažu da je D'Anuncio slikao sebe kroz lik protagoniste Andree Sperellia...

Pisao je dobru poeziju, a oni koji su u duši pesnici, spremni su na čuda.


Кад већ волиш sweet decadence, погледај Висконтијев филм Невино, по његовом роману L'innocente:


oskar-z-wild oskar-z-wild 21:43 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

vladimire petroviću, video sam tvoj link (takođe vidim da je ovo blog o Istri, i znam da Rijeka nije u Istri) ali tvoj link vodi na tvoje blogove a ne na blog o Gavrilu.

Još mi nisu jasni Piždrini komentari iz bloka 33. Tebi?
oskar-z-wild oskar-z-wild 21:48 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

"posebnu vrstu užitka, koji se ne zadovoljava samo grehom, nego traži pre svega raskošnu dekoraciju, prekrasnu pozadinu; treba sva čula jednako nadražiti, oko, uho i nos treba da se pridruže opipu u jednu skupnu, retku i bogatu senzaciju".


Bez obzira da li umetnik preferira raskošnu dekoraciju ili javni klozet za upražnjenje svojih fantazija, mene više čude srpski pisci koji sasvim zanemaruju seksualni aspekt života. Andrić ili Crnjanski, kakav su seks oni uopšte imali, ako su ga imali?
freehand freehand 22:00 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Crnjanski

Ti nisi čitao Crnjanskog.
oskar-z-wild oskar-z-wild 22:26 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

freehand
Crnjanski

Ti nisi čitao Crnjanskog.


Јеси ме уватио вала! Колико Црњанског треба читати да би био читалац Црњанског, отприлике? Не буди циција толика, дај неку ИНФОРМАЦИЈУ.

Д'Анунција баш уопште нисам читао, али сам читао о њему. Разговор је о личностима.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:31 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

oskar-z-wild
... vladimire petroviću, video sam tvoj link (takođe vidim da je ovo blog o Istri, i znam da Rijeka nije u Istri) ali tvoj link vodi na tvoje blogove a ne na blog o Gavrilu.

Izvini ako prvi link nije bio dobar. Kad sam ga stavio nisam kasnije proveravao.
Evo ponovo linka:
Još mi nisu jasni Piždrini komentari iz bloka 33. Tebi?


Ma, PB se (valjda) šalio sa mnom.
Mi koji nismo rođeni i odrasli u beogradskom Bloku 33 (postoje i bolja mesta u kojima se je moglo biti rođen i odrastati ) stvari (verovatno) drukčije shvatamo, he, he, he...
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:54 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Mirelarado
... Кад већ волиш sweet decadence, погледај Висконтијев филм Невино, по његовом роману L'innocente:

Kakav spoj, D'Anuncio i Viskonti!

Mada dekadencija ima negativne konotacije, generalno govoreći, mora se shvatiti da nije sve crno. Tamo gde ima progresa mora biti i dekadencije.

Ima dobrih umetničkih dela sa manje ili više primetnom dozom dekadentnosti – ljudska su.

Meni lično su bile zanimljive knjige koje za temu imaju dekadenciju, u bilo kom obliku (pa sam rado čitao Vajlda, Uismansa, D'Anuncija, Bodlera i druge slične) Nekima se i vraćam.



A nije bila mutava ni Mae West:
Too much of a good thing can be wonderful!,
jer ako se mora propadati, neka se bar propada u užicima, he, he, he...
freehand freehand 22:54 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Јеси ме уватио вала! Колико Црњанског треба читати да би био читалац Црњанског, отприлике? Не буди циција толика, дај неку ИНФОРМАЦИЈУ.

Drhtim, još vitak, od reka i nebesa.
Miluje vazduh, poslednjom snagom i nadom,
ali, svisnuću, to i ovde slutim,
za gomilom onom, jednom, davno, mladom,
pod sremskim vinogradom.

Za jedan blagi stas,
što, prvi put, zaljulja
višnje i trešnje, poljupcem, kod nas
i poskoči, vidikom, sa ritova mulja.
Za društvo mu, što po vinskom mehu
svelo lišće rasu, sa osmehom mutnim,
preskačući, prvi put, potoke, u smehu.
oskar-z-wild oskar-z-wild 23:04 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

vladimir petrovic
oskar-z-wild
... vladimire petroviću, video sam tvoj link (takođe vidim da je ovo blog o Istri, i znam da Rijeka nije u Istri) ali tvoj link vodi na tvoje blogove a ne na blog o Gavrilu.

Izvini ako prvi link nije bio dobar. Kad sam ga stavio nisam kasnije proveravao.
Evo ponovo linka:
Još mi nisu jasni Piždrini komentari iz bloka 33. Tebi?


Ma, PB se (valjda) šalio sa mnom.
Mi koji nismo rođeni i odrasli u beogradskom Bloku 33 (postoje i bolja mesta u kojima se je moglo biti rođen i odrastati ) stvari (verovatno) drukčije shvatamo, he, he, he...


Hvala, pogledao sam blog. Napisan pre tačno pet godina. Pojavljuju se komentari milelarado, brajovića,... ja po prvi put na tvom blogu, i drugi iz virtuelnog sveta. Izgleda da ćemo o D'Anunciju do kraja života "raspravljati". Čemu?
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:10 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Mirelarado
... Био је извештачен, помпезан, еклектичан. Од силних томова које је написао можда су 1-2 песме преживеле суд времена, романи, приповетке и драме свакако нису. Био је, да тако кажемо, естрадна звезда онога времена, фашистоидан и пре доласка Мусолинија на власт, "државни песник", кицош, женскарош, растрошан, итд...


Sve ovo stoji.

Ali bih dodao da je za neke on bio simboli - italijanstva per se.

O njemu se i danas govori, i govoriće se.

Dakle, nije otišao na đubrište historije, kao što se dogodilo mnogima drugima koji su stvarali talase u vremenu u kome su živeli, a više ih niko ne pominje.

Takvi kao što je bio D'Anuncio (srećom!) ne rađaju se baš često, ali se rađaju.

U najavi najnovije biografije (The Pike) za njega stoji i ovo: ...Gabriele D'Annunzio, the poet and lothario who seduced Italy to wartime slaughter with his rhetoric, scandalised Europe with his writing and set up his own city state in a forerunner of fascism...

Kako se Italija lako davala zavesti od pojedinaca u njenoj dugoj istoriji!?
--------------
P. S.
U onom mom već davnašnjem blogu o D'Anunciju, ja sam pokazivao sažaljenje za glumicu Duse, baš na neki način kao što mi je pomalo žao Džoan Baez, iako nema sličnosti, he, he, he... Šta ja mogu što patim, iako nisam Majka Tereza, sa onima koji pate na emocionalnom planu...
gabriele gabriele 23:12 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

al mu je zato ministar rata bio deklarirani gej i konceptualni umetnik. prvi ministar vojni prve fašističke države bio je notorna egzibicionistička pederčina da prostite ..
oskar-z-wild oskar-z-wild 23:14 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

freehand
Јеси ме уватио вала! Колико Црњанског треба читати да би био читалац Црњанског, отприлике? Не буди циција толика, дај неку ИНФОРМАЦИЈУ.

Drhtim, još vitak, od reka i nebesa.
Miluje vazduh, poslednjom snagom i nadom,
ali, svisnuću, to i ovde slutim,
za gomilom onom, jednom, davno, mladom,
pod sremskim vinogradom.

Za jedan blagi stas,
što, prvi put, zaljulja
višnje i trešnje, poljupcem, kod nas
i poskoči, vidikom, sa ritova mulja.
Za društvo mu, što po vinskom mehujavascript:;
svelo lišće rasu, sa osmehom mutnim,
preskačući, prvi put, potoke, u smehu.

javascript:;

Hvala. Dopada mi se. Već vidim "kupačice" Save Šumanovića. Znači seks u prirodi is what turns on the Serbs. Prilično primitivno, što se moglo pretpostaviti.

freehand freehand 23:17 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Prilično primitivno, što se moglo pretpostaviti.

Ne bih da se osetiš povređenim, ali mislim da je ovde samo tvoj komentar primitivan.
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:26 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

gabriele
... al mu je zato ministar rata bio deklarirani gej i konceptualni umetnik. prvi ministar vojni prve fašističke države bio je notorna egzibicionistička pederčina da prostite ..



Nemamo mi šta da praštamo, ako ti tako misliš.

Dakle, ti vidiš tu neki spoj fašizma i pederluka!

Nekima je to nešto najgore što se može pojaviti u društvu, a ne mora da bude baš tako.

Znam o čemu pričam, iako distancirano, dakle sa strane, jer sam se, baveći se japanskim piscem J. Mišimom, sretao s takvim optužbama od strane njegovih mrzitelja/neprijatelja, a svako (osim svetaca) ima mrzitelje/neprijatelje, u stilu: em fašista, em homoseksualac. Sa ove distance, on nije bio ni pravi fašista, ni pravi homoseksualac.

Uzgred, Mišima je svojevremeno prilično pomno pratio aktivnosti D'Anuncija, nalazio je u njima i nešto za sebe, da su ga neki zlobnici nazivali "D'Anuncio Dalekog istoka".
--------------
(Kakva slučajnost - jedan Gabriele oštro o drugom Gabrieleu, he, he, he)

Nota bene:
Vidim da si skroz nov u ovom našem blogovskom miljeu, tek od danas. Nadam se da će ti biti zabavno.
principessa_etrusca principessa_etrusca 23:53 22.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

U najavi najnovije biografije (The Pike)


Биографија The Pike је објаљена пре две године, сада већ и издање са меким корицама.
principessa_etrusca principessa_etrusca 00:05 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Znači seks u prirodi is what turns on the Serbs. Prilično primitivno, što se moglo pretpostaviti.


Све сам српски примитивизам:

principessa_etrusca principessa_etrusca 01:01 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Što se Dilana tiče, još manje bi imalo smisla njemu išta zamerati na ličnom planu, odnosno planu emocija i ljubavi; on je vodio svoj život kako je znao i umeo, a ono što je istinski važno kod njega kao javne ličnosti jesu njegova fenomenalna dostignuća na planu muzike (usput, kažu i da je dobar pesnik, potencijalan dobitnik Nobela).

Ова формулација "како је знао и умео" може да сугерише неку дефицитарност јер није знао и умео боље.








Када су се срели, она је имала 25 година, мужа и ћерку и била је гламурозна јеврејска лепотица, а он је имао 23 године и огроман таленат.

princi princi 01:07 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Jel Sara Jacobova mama?
principessa_etrusca principessa_etrusca 01:23 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Јесте, мислим да је он најмлађи од петоро браће и сестара.
princi princi 02:49 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Sad mi jasno što je onoliko kreštao i vrištao u onoj pesmi (neslušljivo, ali potpuno razumljivo).
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:35 23.11.2014

Kudos to admirers of Dylan

principessa_etrusca
... Ова формулација "како је знао и умео" може да сугерише неку дефицитарност јер није знао и умео боље.


Ne mora da bude.
Dilan je, uopšteno govoreći, istinski veliki umetnik (to sam već negde komentarisao, upoređujući njegov značaj sa pojavom Bitlsa i Stounsa, i tako to), ali ne treba isključiti mogućnost, makar i teoretsku, da je moglo više. Gornja granica nije postavljena, uvek može još bolje. Do neba, a ne znamo koliko je nebo daleko!

Ja sam, svojevremeno, pisao o Mikelanđelu, sa odanošću i divljenjem. A i on se ponašao tako, "da je samo radio najbolje kako je znao i umeo" (sa povremenim osećanjem grešnosti i nedovoljnosti, mada jeste bio genije svoje vrste, i da je toga bio svestan), a drugima je ostavljao da prosuđuju da li je to najviši domet što jedno ljudsko biće može postići, ili je bilo moguće još pomerati granice.

oskar-z-wild oskar-z-wild 09:54 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Све сам српски примитивизам:


U ovom slučaju, atavizam.
mirelarado mirelarado 10:23 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Meni lično su bile zanimljive knjige koje za temu imaju dekadenciju, u bilo kom obliku (pa sam rado čitao Vajlda, Uismansa, D'Anuncija, Bodlera i druge slične) Nekima se i vraćam.


Да, нисам мислила да има нечег лошег у твојим уметничким наклоностима. Напротив. :)

Eво како бесмртни Виторио Гасман говори Д'Анунцијеве стихове:


vladimir petrovic vladimir petrovic 10:56 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Mirelarado
... Eво како бесмртни Виторио Гасман говори Д'Анунцијеве стихове:

Fenomenalno.

Ovo bi italijanski kulturni centri širom sveta morali deliti znatiželjnicima koji su voljni i sposobni da se dive zvučnoj lepoti italijanskog jezika (by the way, meni je lepši govorni nego pisani italijanski, premda je ova opaska verovatno pomalo besmislena per se, ali se nadam da shvataš šta sam hteo reći).
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:00 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Све сам српски примитивизам:


U ovom slučaju, atavizam.


...izam, izam...

Ima lepote i u ovom artizmu:
principessa_etrusca principessa_etrusca 11:54 23.11.2014

Re: Kudos to admirers of Dylan

Ne mora da bude.
Dilan je, uopšteno govoreći, istinski veliki umetnik (to sam već negde komentarisao, upoređujući njegov značaj sa pojavom Bitlsa i Stounsa, i tako to), ali ne treba isključiti mogućnost, makar i teoretsku, da je moglo više. Gornja granica nije postavljena, uvek može još bolje. Do neba, a ne znamo koliko je nebo daleko!


Слажемо се око Диланове креативности. Између осталог, он већ више деценија озбиљно и слика, ево мале селекције његових радова:







Мислим да се не слажемо око процењивања начина живљења живота (множ.) и животних постигнућа. Шта је више и шта је боље?
oskar-z-wild oskar-z-wild 12:04 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

mirelarado:
кицош


Занимљива је ова реч кицош, дискредитује и осуђује.

У српској култури једино жене имају природно право да буду "кицоши", зато у Срба и нема великих декадената, али без аристократије нема декаденције.



Д'Анунцио је направио сам себи свој маузолеј. На овом кревету лежи његова посмртна маска. Интересантна је слика изнад кревета - колико сам видео представља Франциска од Асизија и нагог мушкарца. Не знам шта представља.
mirelarado mirelarado 12:09 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

У српској култури једино жене имају природно право да буду "кицоши", зато у Срба и нема великих декадената, али без аристократије нема декаденције.


Женски кицош се зове каћиперка. И нису то баш толико погрдне речи колико ти се чини, чак ни у српском. Пре ће изазвати благи осмех него љутњу.

А преписали смо и из енглеског реч денди. Можда ти се она више допада. :)
princi princi 12:15 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

У српској култури једино жене имају природно право да буду "кицоши", зато у Срба и нема великих декадената, али без аристократије нема декаденције.

Možda zato što je Srbija dekandentna sama po sebi. Ali onda bi po ovom tvom ispalo da su svi Srbi nekakve jebene aristrokrate (srebrne kašike, viljuške i taj rad...).
oskar-z-wild oskar-z-wild 12:20 23.11.2014

Re: Kudos to admirers of Dylan

Бет Мидлер i jevrejska filozofija života:

“It was a wonderful life,” she says, suddenly the narrator of her own life story. “I did good with it. I didn’t shame anybody. I didn't mortify anybody. I didn’t take my clothes off. I wasn’t caught in flagrante. The fact that they never caught me is really kind of the thrill.”

Инача Бет (68) издала нов албум, и ускоро ће да hit the road.


oskar-z-wild oskar-z-wild 12:25 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

mirelarado
У српској култури једино жене имају природно право да буду "кицоши", зато у Срба и нема великих декадената, али без аристократије нема декаденције.


Женски кицош се зове каћиперка. И нису то баш толико погрдне речи колико ти се чини, чак ни у српском. Пре ће изазвати благи осмех него љутњу.

А преписали смо и из енглеског реч денди. Можда ти се она више допада. :)


Ako je ženski kicoš kaćiperka - što opet obezvređuje prirodni instinkt za ulepšavanjem i isticanjem - kako se onda kaže ženski dendi na engleskom? Pliz. Nije trik pitanje.
oskar-z-wild oskar-z-wild 12:31 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

princi
У српској култури једино жене имају природно право да буду "кицоши", зато у Срба и нема великих декадената, али без аристократије нема декаденције.

Možda zato što je Srbija dekandentna sama po sebi. Ali onda bi po ovom tvom ispalo da su svi Srbi nekakve jebene aristrokrate (srebrne kašike, viljuške i taj rad...).


Srbija je dekadentna ali u biološkom smislu, ona je prirodni rasadnik, svi bolji primerci odlaze na uzbudljivija mesta na planeti.

Srbija nije loša za život kad se čovek umori od života.
mirelarado mirelarado 12:35 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Ako je ženski kicoš kaćiperka - što opet obezvređuje prirodni instinkt za ulepšavanjem i isticanjem - kako se onda kaže ženski dendi na engleskom? Pliz. Nije trik pitanje.


Quaintrelle

Dandizette
principessa_etrusca principessa_etrusca 13:03 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Занимљива је ова реч кицош, дискредитује и осуђује.


Ти гледаш на кицошење (dandyism) као на уметничку форму (коју Срби не разумеју). Погледај како га је описао "мудрац из Челсија" Карлајл, савременик успона дендиизма:

A Dandy is a clothes-wearing Man, a Man whose trade, office and existence consists in the wearing of Clothes. Every faculty of his soul, spirit, purse, and person is heroically consecrated to this one object, the wearing of Clothes wisely and well: so that the others dress to live, he lives to dress ... And now, for all this perennial Martyrdom, and Poesy, and even Prophecy, what is it that the Dandy asks in return? Solely, we may say, that you would recognise his existence; would admit him to be a living object; or even failing this, a visual object, or thing that will reflect rays of light..

Карлајл говори о визуелном ефекту, али је истакао одсуство (друге и дубље) суштине.
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:46 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Princi
... Možda zato što je Srbija dekandentna sama po sebi.


Ja ne mislim da je Srbija dekadentna u onom klasičnom smislu shvatanja dekadencije, koja dolazi kod onih koji previše uživaju u životu (arostokratija i slični) ili se intelektualno visoko uzdignu (umetnici, naučnici i drugi), ponirući u čudnosti sveta, što na kraju skupo plaćaju.

U Srbiji živi uglavnom običan svet, koji priželjkuje da živi sa što manje rada (da se našalim: ja nisam video neku drugu zemlju u kojoj ljudi naglašeno rano sanjaju da što pre postanu penzioneri, he, he, he).

Što se dekadencije tiče, kako ja shvatam, uobičajeno se misli da duhovno-umetničke sklonosti njoj vode. (Otome je Niče govorio kada je pisao o građanskoj sredini).

Budenbrokovi T. Mana, za koje je dobio Nobela, su jedan od književnih primera kako patricijske-trgovačke porodice, kroz nekoliko generacija - propadaju. (Osnivač žitarske firme, Budenbrok je snažna i uravnotežena ličnost; njegov sin je već čovek dileme i razmišljanja; unuk, i pored uspeha u društvu, je prilično umetnička duša, dok je muzikalni praunuk već morbidno stvorenje, nesposobno za život, i tu je kraj,die Ende).

Drugim rečima, kao što neki tvrde da glupaci ne mogu postati - mistici, tako ni svi ne mogu da krenu putem dekadencije. Naime, da bi čovek postao mistik potrebna je izvesna količina inteligencije i mašte, pa da on upliva u vode izvanredne tajanstvenosti sveta, što pre ili kasnije može voditi - dekadenciji.

S druge strane, običan svet gazi po površini i ne zanima ga šta je ispod, te se ruga onima koje zanima "šta je ispod", smatrajući ih zamlatama i zanesenjacima, koji jesu skloni dekadenciji, kad-tad.

Dakle, običan svet ne naginje dekadenciji, a Srbija je, kao što gore rekoh, puna običnog sveta, so far. A ako ne ide napred, razlozi su drugi, a ne sklonost dekadenciji.

vladimir petrovic vladimir petrovic 14:05 23.11.2014

Re: Kudos to admirers of Dylan

principessa_etrusca
... Мислим да се не слажемо око процењивања начина живљења живота (множ.) и животних постигнућа. Шта је више и шта је боље?


Moguće, ali to je dobar znak. Mislim na - neslaganje.

Naime, ja sam jedan od onih (pripisuje se Vajldu, čoveku sa mnogo dobrih izreka/aforizama) koji se osećaju pomalo nelagodno kada (ponekad) vide da se s njima slažu svi oko njih. Tada im su čini da su u nečemu pogrešili

P. S.

Vidim ove Dilanove slike. Lepo što stiže da se - i time bavi.

Henri Miler (čije Fuck everything sam, ne baš slučajno, stavio kao motto u prvom delu ove istarske pričice), takođe, bavio se slikanjem, naročito u drugom delu života, hoću reći kad je već postao slavan kao književnik. Uglavnom je radio akvarele. I oni su se prodavali k'o alva, jer oni koji su ga voleli kao pisca hteli su da imaju - i njegove slike. S obaveznim (čitkim) potpisom u donjem desnom uglu. Jadnik, nije stizao da uradi toliko slika koliko su mu tražili.

(A da li su ti Milerovi akvareli bili na umetničkoj visini, ne bih sada da ulazim).
princi princi 15:12 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Piždra, ovi tvoji kilometarski dopisi imaju ponekad tendenciju da, što kažu Englezi, overstay their welcome. Zezao sam se, nema potrebe da objašnjavaš očigledno.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:29 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Princi
... Piždra, ovi tvoji kilometarski dopisi imaju ponekad tendenciju da, što kažu Englezi, overstay their welcome. Zezao sam se, nema potrebe da objašnjavaš očigledno.

Naravno da si u pravu kad ukazuješ kako sam kilometarski dugačak, premda ja nastojim da, usput, uvek kažem još po nešto što mi padne na pamet, a ne da samo odgovorim na ono najvažnije.

Znam da grešim s takvim prilazom, ali mi je teško da ga napustim.

Uostalom, ja zato ne volim Tviter - tamo ne daju da pričaš koliko ti hoćeš. E pa ne može sve da se kaže u nekoliko reči.

N. B.
Znači, i ti si potekao iz Beogradskog bloka 33 (sudeći po onom Piždra). Ja ne znam ni gde je taj blok, svi ti blokovi su mi slični i arhitektonski neuspešni, pa se nisam trudio da ih razlikujem, he, he, he...
princi princi 15:39 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Znači, i ti si potekao iz Beogradskog bloka 33 (sudeći po onom Piždra). Ja ne znam ni gde je taj blok, svi ti blokovi su mi slični i arhitektonski neuspešni, pa se nisam trudio da ih razlikujem, he, he, he...

Ne, ja sam iz Džona Kenedija, to ti je još dalje od blokova, skroz dole prema Zemunu, preko puta Retenzije. A Piždra ti je zbog Pižona (Vladimir Petrović Pižon, 6. Zvezdina zvezda), svaki Zvezdaš će ti to reći, nema nikakve veze s blokovima.
freehand freehand 15:44 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

A Piždra ti je zbog Pižona (Vladimir Petrović Pižon

Znaš li ti odakle je Pizdra?
princi princi 16:05 23.11.2014

Re: ...dopusticu sebi...

Iz Bavaništa? :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana