упозоравам да је овај мрежни унос испуњен сценама насиља те да није препоручив за нежне људе.
juče u Jerusalimu sam bio svedok terorističkog napada. napad je izgledao ovako:
ja sedim i ćakulam laganeze, vamo tamo, ovo je taj i taj deo grada, poznat iz rimljanske, vizantijske i ranoarapske kulture i duhovnosti, tu se dešavaju ti i ti istorijski događaji, u tom momentu, kroz prozor prvoklasnog autobusa iz XXI veka, vidim scenu u kojoj dečko Arapin pritrčava dečku Jevrejinu, vojniku iz Pogranične Garde, jedne od formacija Izraelskih odbrambenih snaga, koji mirno hoda ulicom u naseljenoj gradskoj četvrti grada na putu na svoju smenu u bazi, i počinje da mu mučki, s leđa, zabada bodež u vrat. izraelski dečko prvobitno gubi snagu, dok džihadista počinje da mu otima mašinku. izraelski dečko, iako proboden više puta u predelu vratnih arterija, iako gubi snagu padajući na jedno koleno i održavajući se o svoju pušku, drži svoju pušku i počinje da se bori, iako je napadnut s leđa. razumevanja radi, scena se odigrava u pretežno Arapima naseljenoj i prometnoj četvrti grada. ulicom hodaju civili, majke s bebama, mi turisti, svakodnevni obični svet.
odjedared, dečko Izraelac, kao Spartanac počinje da se otima i brani svoju pušku. u Ničeanskom Zagrljaju, Pekićevskom Besnilu uništenja Humanosti na Planeti zemlji, dečko Izraelac uspeva da upuca Džihadistu u stomak. u tom momentu, obojica padaju na zemlju, u zagrljaju, dečko Izraelac baca telo Džihadiste u stranu, i puca mu u noge i u predeo ramena i potpazušja, sa zemlje, smrtno ranjen i sam.
dečko Džihadista leži na zemlji, a dečko Izraelac odnekud pronalazi Spartansku Snagu da ustane sa zemlje, iako proboden u predelu vrata, leđa i stomaka i sтomaka i saam, gleda okolo sebe da li ima još terorista prisutnih na sceni hijenoznog zločina, nakon što je ispalio više od deset hitaca u metu, zatim ponovo pada na zemlju. svuk sirena, haos AD... autobus pod mojom komandom se udаljava sa scene....
интересантно да је непријатељска пропаганда објавила да је израелски војник хотимично упуцао недужног цивила. то није Истина. Истина је да је дечко, упркос нападу неизрецивог Зла џихадизма, остао присебан те да ниједан метак, иако под претњом Смрти, није успалио неконтролисано у правцу арапских, јеврејских или иностраних цивила, укључујући мајке с бебама, који су пролазили кроз сцену Насиља.
mi, Vojvođani, se molimo za mir Sveta i da viši principi Humanosti spase ove momke iz duboke kome u kojoj se nalaze, između života i smrti, Arapina da odvoje iz podle i pogane Indoktrinacije, a dečka Izraelca da spase i i iskažu mu svu zahvalnost za čas kada je brinuo o svakoj pojedinoj stavci interesa Mira Univerzalnog Čovečanstva*, iako je bio sa Neizrecivim Zlom za vratom.
замислите Свет без страха
Свет у коме ћемо живети без мржње
Свет Будућности
Свет у којем ћемо живети обадвоје
изградићемо Свет Љубави
Свет Будућности
на истом месту
можда ће неко рећи да сам Сањар
* Universal Mankind, a term coined by Nicholas Berdiaeff.