Uđem juče u prodavnicu, a ono neka čudna tišina, nema čak ni muzike sa razglasa. Inače ljubazna prodavačica mi se jedva obrati plačnim glasom. Pitam je da li je dobro, a ona kaže: "Nisam, upravo javili da nam je poginula koleginica (29 godina). Ostalo malo dete za njom." Neprijatno mi da zapitkujem, a ona nastavlja: "Vraćala se s mužem i detetom s nekog slavlja, muž bio pijan, brzo vozio i eto... Ona poginula, njemu ništa. Dete ostade siroče."
Uh, meni se steglo u grlu, ne znam šta bih joj rekla, kad se ubaci neki glas sa strane: "Pa sama je kriva, nije trebala da seda s pijanom budalom u kola."
E tu mi se sve skljokalo. Zašto, bre, uvek žena snosi krivicu za muške bahatosti, pa i kad životom plaća trpljenje.
Jok, nije trebala?! Aj' zamisli situaciju u kojoj vidno pijani muž seda za volan, a žena s detetom u rukama stoji pored kola snebivajući se da li da sedne ili ostane. On otvara vrata i urla - šta čekaš, ulazi! Noge joj se oduzimaju, ali zna da i nagoveštaj odbijanja izaziva kod njega još veći gnev, psovanje, pretnje. Ući u kola ili ostati na parkingu? U oba slučaja joj preti opasnost - ili će nastradati na putu ili dobiti ćušku tu na licu mesta. U najboljem slučaju vozač će zalupiti vrata i odjuriti bez nje, pa nek' se snalazi kako zna, s malim detetom u naručju. Svađa joj svakako tek sledi, a možda i batine, ako je, uopšte, pusti da uđe u kuću.
Žena se predomišlja, neprijatnost raste, najradije bi u zemlju propala od stida, a onda joj se sve smuči i prelomi da uđe u kola, moleći boga da stignu živi i zdravi. Naravno, on istog momenta stiska gas do daske, psuje majku drugim vozačima, njoj, tom glupom događaju na koji je zbog nje morao da ide, svom životu kad nema prava da se opusti k'o čovek. On je "opravdano" uvređen što mu je posumnjala u vozačke sposobnosti, posebno pred drugima, pa on može i vezanih očiju... Povremeno zamahne da je udari (nekad i dovrši taj zamah), dete nazad plače, pa se on još više nervira i urla, urla...
Ona ćuti, uvlači glavu među ramena, umiruje dete, plače u sebi i strepi, bože kako strepi - samo da stignu čitavi kući. Najčešće stignu, samo je ona povređena na svaki mogući način. Nekad povrede ne preživi.
Mnoge žene će razumeti o čemu pričam.