Opšte je poznato da Francuska ima najkraću radnu nedelju ( 35 sati ) i da im je pauza za ručak najduža.
Kao da to nije dovoljno, večni beskrajni štrajkovi budžetskih institucija ( železnica, gradski saobraćaj, bolnice, škole ) dovode nenavinute strance u Francuskoj do ludila.
I na kraju beskorisni pokušaji zaustavljanja istorije, kao na primer violetna borba taksista protiv Ubera .
Sve to liči na socijalizam iz 19. veka primenjen u Francuskoj 21. veka i rezultira ekonomskim parametrima kao nezaposlenost iznad 10% I slično.
Ipak jedna vest koja je pre izvesnog vremena procurela je privukla moju pažnju.
Naime, francuska vlada priprema slanje u parlament zakona po kojem bi poslodavcimaa i šefovima bilo zabranjeno da zovu telefonom ili šalju poruke i emailove zaposlenima posle radnog vremena.
Interesantno.
I po mom mišljenju veoma poželjan zakon. Socijalizam 21. veka.
Namerno ili nenamerno korporacije kroz ta mala sokoćala ne samo uzimaju pravo da kroz razne kukije i spajdere spijuniraju svaki nas korak, nego kroz emailove, smsove i slicno produzuju nas radni dan do unedogleg bez ikakve naknade.
Još jedan primer kako izumi, koji je trebalo da unaprede nas život, u suštini ga čine jos siromašnijim i težim.
Slobodno vreme je izuzetno važno. Da ga posvetimo deci, suprugama, samima sebi , učimo, bavimo se sportom.
Naša lična odgovornost je kako ga uredjujemo i da li smo dovoljno pametni da ga iskoristimo da pravi način. Ali malo pomalo poslodavci kradu to vreme kroz mobilne telefone i slicno, bez ikakve pravne osnove.
Pod pritiskom kredita, nesigurnosti, peer pressure i svih tih psiholoskih pritisaka, pojedincu je jako tesko da kaze NE, ne zovi me konju jedan u devet naveče da me pitaš kako ide moj projekt.
Ovaj zakon, ako bude donesen , će biti jedan od najboljih primera u novijoj istoriji šta je stvarna uloga države. Da štiti prava pojedinaca.
Još kad bi se doneo neki zakon kojim bi nas drzava štitila od nas samih, limitirajuci vreme koje mozemo da provedemo na blogovima. :)