Film| In memoriam| Nostalgija

Bad Spenser i ja

Inner Party RSS / 28.06.2016. u 12:53
Osamdesetih, kao mali klinac, pa sve do samog početka devedesetih, obožavao sam da idem u bioskop. U našem mestu postojao je bioskop koji je radio u sklopu doma kulture i meštanima je nudio repertoar od 2-3 projekcije dnevno četiri ili pet dana u nedelji. Zapravo mislim da samo ponedeljkom nije bilo bioskopa ali su tokom nedelje projekcije dosta zavisile od urednosti dolaska rolni sa filmovima (autobusom, redovnim linijama) i njihovog rasporeda po drugim mestima i naseljima u opštini (tada su i ova okolna manja mesta i naselja imala domove kulture, bioskop, redovan repertoar, bila su urbanizovana za razliku od mnogih današnjih gradova koji su poseljačeni).

Repertoar je naravno bio baziran na potpunom populizmu i komercijalnosti. Dakle puštani su najviše domaći filmovi, akcioni filmovi, erotski/porno filmovi, komedije, westerni i na kraju nešto malo SF-a i horora. Objektivno, najviše je tu bilo druge i treće lige filmova, kvalitet im je bio sporadičan i često sasvim slučajan a zaista mnoge filmove koje sam tada pogledao više nikad i nigde nisam video, po sećanju na zaplet neke čak ne nađoh ni na internetu. Ali, u to vreme je prosečan meštanin na svom televizoru imao tek 2-3 TV kanala (koja tada nisu radila 24 sata), video plejeri-rekorderi i kompjuteri su bili retkost sve do samog kraja decenije i samog početka devedesetih, a uz sve to, ljudi su radili mnogo manje (tek 8 sati, najčešće bili slobodni vikend) i raspolagalo se sa slobodnim vremenom a kuborilo se sa dosadom, pa su stoga bioskopi imali veoma dobar promet tih dana.
 

U bioskop bih išao samo subotom i nedeljom, jer su tih dana bile dnevne i večernje projekcije a ja sam ipak bio još klinac i puštali su me tek za dana. A inače, preko nedelje je bioskop radio samo za noćne projekcije i tu se najčešće pušto repertoar nabijen erotikom/pornografijom. Moj raspored je tada izgledao ovako (kad kažem moj, mislim i na masu ostalih klinaca iz moje generacije): pre podne posle doručka odlazak u nedeljnu školu (na tadašnju verziju veronauke, pri crkvenoj opštini), pa odlazak kući na ručak a onda na film ili dva u bioskop, i na kraju u poslastičarnicu (limunada, kolači, sladoled i one stare video igrice na onim automatima) da bi kući bio već oko 17h ili ako je leto oko 19h. 

Ako smo išli na dva filma onda je prvi bio oko 14h i po pravilu je to bio neki dečji koji nam je često bio smor ali je bar druženje bilo OK. Kupovali smo na tone semenki od suncokreta pa ako mi je bilo dosadno onda sam samo besomučno grickao semenke. Zanimljivi kuriozitet u vezi ovog termina je i to što - ako me sećanje ne vara - mislim da sam u ovoj opciji pogledao genijalni film Ime ruže, za koji su ovi naši lokalni distributeri valjda mislili da je film za decu (a sudili su valjda po plakatu na kojem je dobroćudni Šon Koneri i mlađani kristijan Slejter). 

Posle ove projekcije, išala bi druga čiji je početak obično dosta zavisio od vremena potrebnog za nameštanje opreme, pražnjenje sale, pregleda sedišta i sl. Neki naši vršnjaci (one vaspitno zapuštenije vrste, ali tada za nas ultimativne legende i carevi) su umeli i imali hrabrosti da se sakriju negde u mračnim kutovima sale pa tako ostanu besplatno i za sledeću projekciju. A dešavalo se i da neko od nas zaspi i ostane u sali posle završetka filma (prema jednoj legendi jedan od nas je tada ostao da spava do one poslednje - erotske projekcije).

E, druga projekcija - oko 16h ili 17h - je bila ono glavno jer tada su puštani domaći filmovi (partizanski-ratni ili komedije), akcioni filmovi (western, avantura, triler, krimići ili karate), ili što je najvažnije komedije, od kojih smo najviše voleli serijale - western-komedije sa Badom Spenserom i Terensom Hilom, nebrojene Policijske akademije, urnebesni Pink panter, i sl. Veoma retko bi se desilo da nam puste neki SF ili horor i te projekcije su odmah postajale legendarne i prepričavale se sledećih dana u školi do besvesti (ko se ne seća filma Demoni koji je bio merilo kako lične hrabrosti tako i prestiža, jer su samo najveće legende bile na toj projekciji i odgledale ga od početka do kraja, preživele da o tome pričaju. Slično je i sa fimom Osmi putnik i još nekim ostvarenjima).

Dakle bila su to jedna zaista drugačija vremena, a ono što sam ja tek mnogo kasnije shvatio je sledeće:

1) Svi mi smo u tom bioskopu tada gledali dosta stare filmove, potpuno nevezane za vreme u kojem ih gladamo. Polovinom, krajem osamdesetih, na samom početku devedesetih mi smo nestrpljivo isčekivali i neizmerno uživali i sa uživanjem prepričavali filmove koji su bili pravljeni u periodu od kpočetka sedamdesetih pa do početka osamdesetih - dakle neki i po petnaest godina stari. recimo Moje ime je Triniti (ili kako god da je prevedena kod nas ova western-komedija sa Badom Spenserom i Terensom Hilom) je bio film iz 1970 a u njemu smo uživali negde 88-89. I siguran sam da smo mislili da gledamo nešto (relativno) novo!

2) Gledali smo često talijanske filmove samo dabovane na engleski, pa sam tek mnogo kasnije shvatio da su i Bad Spenser i Terens Hil zapravo Talijani, ljudi koji verovatno u filmovima ni usta nisu otvarali na engleskom jeziku. Isto je bilo i sa hongkonškim, nemačkim, francuskim i sl. filmovima - sve je to bilo dabovano na engleski, sa izmišljenim engleskim imenima glumaca i režisera na plakatima ... 

3) Ako ne računamo erotske i porno filmove koji me tada ionako nisu nimalo zanimali (kasnije neke vršnjake već jesu ali je to već bio i kraj bioskopa), u domu kulture nije bilo nikakve kontrole u prodaji karata, nije bilo ograničenja i "filmova samo za odrasle" - svi mi klinci smo mogli da gledamo sve jer prodavačice karata najčešće nije znala šta se pušta, za koji i kakav film prodaju karte. I tako ostali su mi dan-danas u sećanju talijanski horor filmovi Cannibal Ferox i Cannibal apocalypse (ne znam kako su prevedeni kod nas) koji su izuzetno krvavi i brutalni filmovi a ja ih gledao sa 10-11 godina. Mada priznajem da sam za te neke malo strašnije horor i SF filmove u bioskop išao sa sedam godina starijim bratom i njegovim društvom (metalci, pankeri, šta li su bili) a u jednom od najlepših sećanja mi je film Ajkula 3D koji sam gledao sa tatom koji se tada iz nekog razloga smilovao da ide sa mnom u bioskop. 

4) Mislim da smo uprkos svemu svi mi klinci tada bili odlično filmski potkovani i stoga kulturniji. Imali smo naviku odlaska u bioskop, imali smo raspored aktivnosti za vikend, roditelji su mogli da znaju gde smo, s kim smo i šta radimo, nismo gluvarili, dosađivali se, lutali besciljno, nismo pravili haos ni po ulicama, po parkovima, ni u bioskopskoj sali (osim semenki naravno). Nisu nas apsolutno zanimali ni cigarete, ni alkohol, ni droge, ni smucanje, ni izgredništvo ... Kao što rekoh, većini nam je prva stanica vikendom bila nedeljna škola u crkvi.
 
5) Mala mesta su bila urbana, klinci oko mene nisu bili seljaci a kada bi se druga projekcija odužila i kada bi napolju već bio mrak, mogao sam po izlasku iz doma kulture da u obližnjim kafićima vidim omladinu u svakakvim bojama i modnim trendovima - u mestu od 7 000 stanovnika video bih otrcane i dugokose metalce, ekstremne pankere sa krestama, lepe mlade ljude kakvih se ne bi postideo ni London tog vremena.
 
 
Juče je preminuo Bad Spenser, bio je glumac kojeg nismo viđali ni u bisokopima ni na malim ekranima bar dve decenije ali kojeg i dan danas mnogi pamte i pamtiće ga do smrti desetine generacija ljudi širom sveta. Užasno mi je žao što savremeni klinci nemaju sve to što sam imao ja u moje vreme, a najviše mi nedostaje to što više nema tih zajedničkih bioskopskih iskustava, onog kad se sto ljudi odjednom nasmeje u kino-sali gledajući jednu istu scenu, jednog istog urnebesnog glumca.  
 
Zaista malo je reći hvala mu na predivnom detinjstvu koje mi je pružio u mraku bioskopske sale. Bilo je to jedno bezbrižno i kulturom ispunjeno detinjstvo! Hvala, Bud!


Komentari (23)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vcucko vcucko 13:02 28.06.2016

Carlo Pedersoli

Hvala na temi.

Samo da prenesem sa drugog bloga:

U Rimu je u 86. godini umro Carlo Pedersoli. Čuveni olimpijac u plivanju i vaterpolu, prvi Italijan koji je plivao 100 slobodno ispod minuta.
javascript:;
Kasnije se proslavio pod pseudonimom Bad Spenser, igrajući u komedijama na temu špageti vesterna, zajedno sa čovekom imena Mario Girotti (Terens Hil). Na neki način, filmovi koji su obeležili moje dečaštvo; prikazivani su uglavnom na matinejama u kinu Garibaldi, ako neko zna gde je to.

Kad je ušao u Parlament na Berlusconi-jevoj listi, dao je čuvenu izjavu:
“U životu sam bio sve. Samo tri stvari nisam bio – baletan, džokej i političar. Uzimajući u obzir da prva dva posla ne dolaze u obzir bacio sam se u politiku”
Kad mu je umrla supruga Maria Amato povukao se na porodično imanje okružen gomilom unučadi.
Ima tako nekih sudbina, kad čovek vidi kaže sam sebi da svet i nije tako gadno mesto.
Počivao u miru, Carlo/Bud.
vcucko vcucko 13:29 28.06.2016

Re: Carlo Pedersoli

Drugačija vremena, zaista.

Pomenuti "Cannibal Ferox", na primer (doduše, koliko se sećam kod nas je išao pod nekim prigodnim nazivom, mislim "Pakao Amazonije" ili tako nešto). Naravno i "Poslednji krici iz savane" i još sličnih komada. Danas bi, čak verujem i u Srbiji, odgovorno lice bioskopa bilo uhapšeno da takve eksplicitne stvari pokazuje deci. Mi smo to gledali u ranom teen-age dobu bez ikakvih problema. Tvrdim da niko ne može da dokaže da su generacije "pošteđene" takvih filmova manje nasilne, naprotiv.

Kako današnjim klincima objasniti da sam ja "Lovca na jelene" gledao samo u bioskopu najmanje 15 puta (moguće i svih 20) u nekom periodu od godinu - dve (u prevodu - kad god se davao, veče, matine, svejedno). Dok nisam (verujem) ukapirao šta je Ćimino hteo da kaže i zašto je to najbolji film ikad (i danas isto mislim). Ili kad je u Rijeci posle FEST-a uvek išao program probranih filmova sa istog, da sam znao redom od 4, 6 i 8 da gledam tri filma; npr. sećam se jednom, u 4 Menclovo "Selo moje malo", u 8 "Živeti i umreti u LA" - između nešto što je bilo najrazvikanije, a odavno sam potpuno zaboravio šta - tipično.

Lepa vremena i Bud Spencer - Carlo Pedersoli kao simbol istih. Preseklo me kad sam video vest. Kao smrt nekog bliskog, daleko bilo ali tako je.
urbana_gerila urbana_gerila 16:01 28.06.2016

Re: Carlo Pedersoli

vcucko
Dok nisam (verujem) ukapirao šta je Ćimino hteo da kaže i zašto je to najbolji film ikad (i danas isto mislim).


vcucko
Netačno, da ne može biti netačnije.
Populacija klinaca, koji su sa projekcija Brus Lija izlazili pokazujući mae geri, jednostavno nije - i podvlačim nije - gledala "Čoveka zvanog Trinita" ili "Anđele koji vole pasulj".


nadam se da ti račune ne plaća bilo šta vezano za film.



vcucko
I nismo živeli u istoj državi, to su nas samo lagali da je tako.


na isti način na koji u istoj državi nisu živeli ni francuzi, englezi, italijani... (amerikance namerno preskačem)

da ne pominjem to kako mnogi nisu živeli ni u istom gradu iako su bili sugrađani...
vcucko vcucko 17:51 28.06.2016

Re: Carlo Pedersoli

urbana_gerila


nadam se da ti račune ne plaća bilo šta vezano za film.


Daleko bilo.
Ali baš me živo interesuje razlog za gornju primedbu. Lovac ili Bad?
urbana_gerila urbana_gerila 18:20 28.06.2016

Re: Carlo Pedersoli

vcucko
urbana_gerila


nadam se da ti račune ne plaća bilo šta vezano za film.


Daleko bilo.
Ali baš me živo interesuje razlog za gornju primedbu. Lovac ili Bad?



kao što sam i citirao - i jedno i drugo.
vcucko vcucko 19:08 28.06.2016

Re: Carlo Pedersoli

urbana_gerila


kao što sam i citirao - i jedno i drugo.

O Bad Spenseru i njegovim filmovima misli šta ti drago; to je bukvalno kako je kome leglo.
Ali na Lovca ne dam
To je najbolji film ikad!
urbana_gerila urbana_gerila 22:14 28.06.2016

Re: Carlo Pedersoli


pokušavam da ti kažem da su isti klinci voleli i brusa lija i bada spensera & terensa hila: ista je to estetika, ona koja će kasnije iznedriti i obožavaoce džekija čena -
podžanr akcionog filma u kome je jasna podela na dobre i loše momke, gde nema dileme ko će na kraju pobediti a scenario, najčešće crna komedija, je samo izgovor da glumci predstave svoje tabadžijske veštine, neki i do nivoa čiste umetnosti.

naravno da nikako ne potcenjujem ni žanr ni ovaj podžanr koji je dao nekoliko autentičnih remek dela.


lovca na jelene što se tiče, predivna fotografija, vrhunska gluma i antologijski upečatljive scene u ljigavoj god bless america melodrami napravljenoj ili za debile ili za nekoga ko je pao s marsa pa ne uočava sublimirano opravdavanje hladno-ratovskih stereotipa i rasistički iskrivljenu sliku vijetnamskog rata.
vcucko vcucko 23:01 28.06.2016

Re: Carlo Pedersoli

urbana_gerila


lovca na jelene što se tiče, predivna fotografija, vrhunska gluma i antologijski upečatljive scene u ljigavoj god bless america melodrami napravljenoj ili za debile ili za nekoga ko je pao s marsa pa ne uočava sublimirano opravdavanje hladno-ratovskih stereotipa i rasistički iskrivljenu sliku vijetnamskog rata.

Uz dužno poštovanje, mislim da nisi dovoljno razumeo film.

Imaš tri druga, Amerikanca ruskog porekla. U stvari ukrajinsko-unijatskog, ali za Amere they're all Ruskies anyway, nebitno. Film prati stepen njihove transformacije iz Rusa u Amerikance, u trećoj generaciji. Svakog pojedinačno.

Majk (De Niro) je odveden u pakao, tamo je uradio šta je trebalo, vratio se kući i nastavio da živi. Malo nervozan, ali normalan. Transformacija uspela, Majk je poželjan "do-the-job" Amerikanac.
Nik (Voken) je u paklu nastavio da traži istinu, smisao i pravdu. Poludeo je i gine. Transformacija nije uspela, Nik je ostao Rus.
Stiv (Sevidž) je većinska siva masa kojoj TV kaže koga će da ženi i kako da živi. I on strada, ali je zbrinut i nastavlja dalje. Transformacija uspela, Stiv je prihvatljiv Amerikanac.
I na kraju se svi, kako si dobro primetio, drže za ruke i pevaju "God Bless America".

Nemam ništa protiv angažovanosti makar i za stvar koja nije moja i koju ne volim, ako je iskazana na genijalan način. U protivnom, morao bih da kažem (a neću nikad, ni pod mukama) da Ejzenštajnov "Aleksandar Nevski" nije remek delo u rangu "Lovca", jer je angažovan. "Lovac" je 300 godina istorije modernog sveta (tamo od Petra Velikog i početaka američke nacije) svedeno na dva i po sata filma. Svetovno i efikasno protiv duhovnog i uzvišenog. Nevezano za motive, ali film je genijalan. Kao i "Nevski", samo sa suprotne tačke gledišta.

I uopšte nije u pitanju Ćimino kao takav. Sa "Vratima raja" pokušao je sličnu epopeju sa temom "imati i nemati". Nije uspeo. U stvari, neki drugi su to uradili bolje. Vidi pod Bertolući!
urbana_gerila urbana_gerila 00:58 29.06.2016

Re: Carlo Pedersoli

vcucko



dabre, rusi čak i u trećem kolenu tradicionalno neskloni asimilaciji u američko društvo jer su u njemu jasno definisane civilizacijske norme i moralne vrednosti, i, promakoše ti nekako, okrutni azijati primitivno neskloni ljubavi, miru i razumevanju koje su im ameri tako nesebično ponudili - ne samo da su američkom snu oduzeli nevinost, ponovo, nego su ga i brutalno silovali.


ma šta da je u pitanju, agitprop ili društveni angažman - aleksandar nevski je upozorenje na opipljivu opasnost koja će neposredno i uslediti, lovac na jelene perfidno opravdavanje ničim opravdanog prošlog angažovanja.
to nisu dva suprotna gledišta, to su - dobro i zlo.


vcucko vcucko 07:49 29.06.2016

Re: Carlo Pedersoli

urbana_gerila
vcucko



dabre, rusi čak i u trećem kolenu tradicionalno neskloni asimilaciji u američko društvo jer su u njemu jasno definisane civilizacijske norme i moralne vrednosti, i, promakoše ti nekako, okrutni azijati primitivno neskloni ljubavi, miru i razumevanju koje su im ameri tako nesebično ponudili - ne samo da su američkom snu oduzeli nevinost, ponovo, nego su ga i brutalno silovali.


ma šta da je u pitanju, agitprop ili društveni angažman - aleksandar nevski je upozorenje na opipljivu opasnost koja će neposredno i uslediti, lovac na jelene perfidno opravdavanje ničim opravdanog prošlog angažovanja.
to nisu dva suprotna gledišta, to su - dobro i zlo.



"Žutaći" (kako ih zovu) mi nisu promakli, nego su u filmu nebitni, istretirani kao bubašvabe. Otprilike, manja neugodnost koja se lako rešava.
Pa naravno da je u pitanju dobro i zlo. Gde ćeš veće zlo od poželjnog modela zvanog Majkl (idi tamo - obavi posao - pobij gamad - vrati se kući - nastavi gde si stao). "Lovac" je kao kabadahija koji ulazi u kafanu, sa vrata pokazuje sve adute i kaže "ja sam taj-i-taj, takav-i-takav, ima neko nešto protiv?". Problem je što to prolazi bez ostatka već decenijama. A onaj "normalni" resto kafane još nije našao konsenzus ni način da se suprotstavi.
Ukratko, genijalan film koji nosi lošu vest.
urbana_gerila urbana_gerila 17:41 29.06.2016

Re: Carlo Pedersoli

vcucko


aman, čoveče, ajd što ne kapiraš da si u oba svoja prethodna komentara samo potvrdio moju konstataciju da je reč o:

urbana_gerila
ljigavoj god bless america melodrami napravljenoj ili za debile ili za nekoga ko je pao s marsa pa ne uočava sublimirano opravdavanje hladno-ratovskih stereotipa i rasistički iskrivljenu sliku vijetnamskog rata.



nego i ne shvataš da nije u pitanju "film koji nosi lošu vest", već - film koji nameće model poželjnog ponašanja, i tada i sada i ubuduće.
muaddib92 muaddib92 20:25 29.06.2016

Ловац на јелене

је по моме мишљењу ремек дело - видите и сами да вам је омогућио сасвим различита виђења, у оба има истине али не значи да једно искључује друго, могуће су и треће и четврто.. На оној комичној мапи света по схватању САД не стоји случајно на месту Вијетнама натпис: Don't go there.
То са своје стране не значи аутоматски и да је Мајкл Кимино бољи директор од Сергеја Ејзенштајна. А и не треба их потирати, већ сабирати.
cikaron cikaron 13:08 28.06.2016

Обожавао сам Бад Спенсера као клинац...

...прва асоцијација ми је биоскоп 29. новембар и гомила деце. Међу децом најбројнији циганчићи који галаме, добацују, навијају. После представе се бију и ломе коске једни другима све ударајући се песницом "одозго" у маниру Бад спенсера...


Јеби га...нема више Бада, нема ни других идола ромске поулације попут Брус Лија...нема више тучњаве после биоскопа. Нема ни брејк денса а самим тим ни опонашања разних покрета и вратоломија широм Маринкове Баре.

Нема ни Мајкла Џексона (он је наш) а самим тим ни белих чарапа...ЈБГ.. Оста само Кеба.
vcucko vcucko 13:50 28.06.2016

Re: Обожавао сам Бад Спенсера као клинац...

cikaron
...прва асоцијација ми је биоскоп 29. новембар и гомила деце. Међу децом најбројнији циганчићи који галаме, добацују, навијају. После представе се бију и ломе коске једни другима све ударајући се песницом "одозго" у маниру Бад спенсера...


Јеби га...нема више Бада, нема ни других идола ромске поулације попут Брус Лија...нема више тучњаве после биоскопа. Нема ни брејк денса а самим тим ни опонашања разних покрета и вратоломија широм Маринкове Баре.

Нема ни Мајкла Џексона (он је наш) а самим тим ни белих чарапа...ЈБГ.. Оста само Кеба.

Netačno, da ne može biti netačnije.
Populacija klinaca, koji su sa projekcija Brus Lija izlazili pokazujući mae geri, jednostavno nije - i podvlačim nije - gledala "Čoveka zvanog Trinita" ili "Anđele koji vole pasulj". Filmovi Spencer/Hill išli su u paketu sa recimo Alan Fordom.

Doduše, zavisi i od mesta radnje. Svaki narod, grad, pojedinac ima svoju projekciju SFRJ. I nismo živeli u istoj državi, to su nas samo lagali da je tako.
apostata apostata 14:05 28.06.2016

Re: Обожавао сам Бад Спенсера као клинац...

Da, Bud je nešto što je duboko i neizbrisivo obilježilo moje djetinjstvo.

Kada se samo sjetim onih "remek-djela" Anđeli vole grah, Anđeli pucaju desnom .., ja sam ga volio i u duetu sa Giulianom Gemmom, samo se više (da me 'ebeš) ne mogu sjetiti u kojim filmovima su zajedno glumili.
“U životu sam bio sve. Samo tri stvari nisam bio – baletan, džokej i političar. Uzimajući u obzir da prva dva posla ne dolaze u obzir bacio sam se u politiku”

U jednom intervjuu je rekao da ga u baletu režiseri nisu voljeli, jer kada bi god bacio balerinu u vazduh ona se ne bi vratila.

A kažu da je ime Bud uzeo po svom omiljenom pivu Budweiser.

Laka ti zemlja Karlo ... sva sreća da ova jadna djeca nemaju pojma šta su propustili.



vcucko vcucko 14:22 28.06.2016

Re: Обожавао сам Бад Спенсера као клинац...

apostata


A kažu da je ime Bud uzeo po svom omiljenom pivu Budweiser.


U stvari uzeo je kombinaciju piva (Bud) i omiljenog glumca (Spencer Tracy)
chedimir chedimir 17:16 28.06.2016

Re: Обожавао сам Бад Спенсера као клинац...

vcucko
apostata


A kažu da je ime Bud uzeo po svom omiljenom pivu Budweiser.


U stvari uzeo je kombinaciju piva (Bud) i omiljenog glumca (Spencer Tracy)

ja sam mislio da je pivo dobilo ime po Bad-u
mirelarado mirelarado 19:42 28.06.2016

Re: Обожавао сам Бад Спенсера као клинац...

Биће вам можда занимљив овај његов сајт.
Atomski mrav Atomski mrav 13:48 28.06.2016

My hero

Bad Spenser je bio heroj mog detinjstva jer je bio deb'o i kul u isto vreme.
Trebalo je da glumi Obeliksa, kakav Depardje, kakvi bakrači...
angie01 angie01 14:24 28.06.2016

Re: My hero



bio je faca ipo!

R.I.P.
tyson tyson 14:47 28.06.2016

Bud

Vidim da je bio popularan i u drugim zemljama; na fejsbuku moji prijatelji iz Čekije, Slovačke, Poljske ga žale en masse.


trala.la trala.la 00:26 30.06.2016

Re: Bud

tyson
Vidim da je bio popularan i u drugim zemljama; na fejsbuku moji prijatelji iz Čekije, Slovačke, Poljske ga žale en masse.


Juče nešto kasnio Skype meeting i, dok smo čekali, kolega iz Nemačke pomenu da je umro Bad Spenser i predloži minut ćutanja. Većina njih je znala i ko je to i zašto minut ćutanja.
drzura drzura 16:25 28.06.2016

rip

debeli
http://www.index.hr/black/clanak/video-bud-spencer-nasamarao-je-vojsku-tipova-a-ovo-su-samarcine-po-kojima-cemo-ga-zauvijek-pamtiti/902769.aspx

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana