Pošto sam obećao Pajiću da ću da napišem nešto o svom putu po zapadu Amerike, u čijoj pripremi mi je on dosta pomogao korisnim savetima, evo tog teksta. Za početak da odmah razočaram sve koji čitaju pošto tekst neće biti praćen mojim fotkama – oni koji su mi prijatelji na FB su imali priliku da vide 240 fotografija sa puta, praćene raznoraznim objašnjenjima, ali to je sve što ću kačiti po internetu, barem za sada. Ipak, na nekoliko mesta sam stavio fotke dostupne na netu (kao linkove), čisto da steknete utisak kako to sve izgleda.
Prvo mesto je bio San Francisko, do koga se iz Minhena putuje 11 sati i 20 minuta. To izgleda tako što odspavate, jedete, pročitate 53 strane knjige, a onda pogledate na sat i shvatite da ima još 9 sati leta. San Francisko je najpoznatiji po tome što je prvi grad u SAD koji je, 1867., doneo tzv. «ugly law». To su bili propisi koji su posle donošeni u većem broju gradova, odnosno saveznih država, a koji su zabranjivali ružnim ljudima da izlaze na ulicu. Ok, ne baš bukvalno – čak nije ni smešno - propisi su se odnosili na one koji prose i na ljude sa invaliditetom
Trećeg dana u San Francisku je bio momenat da uzmem auto i krenem ka Josemitiju. Do ulaza u Nacionalni park treba oko 3 sata, a najpopularnije mesto je Yosemite Valley. Još je poznat po sekvojama, vidikovcima, pešačkim stazama, te vodopadima. Za jedan od njih, Bridalveil Falls, Ahwahneechee pleme je verovalo da je dom duha Pohono koji čuva ulaz u dolinu i koji bi prokleo one koji napuštajući dolinu gledaju direktno u vodopad. Takođe su verovali da udisanje pare vodopada poboljšava šanse da se venčate.
Uz spavanje u Freznou, sutradan sam nastavio ka Las Vegasu i Dolini smrti, uz pešaćenje Teutonia Peak Trail-u u Mojave National Preserve. U blizini Doline smrti se nalazi i ghost town Rhyolite. Naseljavanje u Rhyolite je počelo januara 1905., a najveći broj stanovnika je radio u obližnjem Montgomery Shoshone Mine. Do juna 1905. Rhyolite je već imao 2.500 stanovnika. 1907. je grad imao struju, vodovod, telefon, novine, bolnicu, školu, operu, banke i berzu. Rudnik je zatvoren 1911., a pre toga su 1910. zatvorene sve tri banke u gradu. Poslednje novine su ugašene 1912., pošta je zatvorena 1913. Poslednji voz je stanicu napustio u julu 1914., a struja je ugašena i kablovi odneti 1916. Po popisu iz 1920. Rhyolite je imao 14 stanovnika, a 1922. je Los Angeles Times u gradu našao samo jednog stanovnika, 92-godišnjaka koji je umro 1924.
U Dolini smrti se nalazi najniže mesto u Severnoj Americi, Badwater Basin, koje ima nadmorsku visinu od 282 ft (85,5 m) ispod nivoa mora. Ime dolazi od izvora vode koju mula jednog putnika nije htela da pije iako je to bio prvi izvor posle dužeg vremena. Zato je pitnik na mapi zabeležio izvor i dopisao bad water.
Las Vegas, osim po kockanju, je bilo poznato i po Atomic Cocktails in Sky Rooms - 1951. su počela nadzemna testiranja nuklearnog oružja na Nevada Test Site, koje se nalazi na 105 km severozapadno od Las Vegasa. Nadzemna testiranja su trajala do 1963. kada su zabranjena, a nastavljeno je podzemno testiranje, sve do 1992. Hoteli su ova testiranja reklamirali kao još jednu turističku atrakciju – nudili su turistima koktele uz pogled na nuklearne pečurke.
Nakon Las Vegasa i prolaska kroz Valley of Fire, došao je red na drugo najbolje mesto koje sam obišao, Zion National Park na jugu Jute u kome se zaista dosta toga može videti. Najbolji su Angels Landing (koji više nije tako opasna staza, poslednji pad sa litica je bio još 2010., a i to je pala neka baba sa srednjeg platoa, još pre nego što kreće uspon po stenčugama) i The Narrows (za koji preporučujem da se ponesu rezervne patike zbog dela staze koji prolazi kroz Virgin River. Ja sam išao bos kroz reku, ali ima dosta kamenja pa je malo naporno da se stalno nabadaš).
U tom delu - jug Jute-sever Arizone – ima svašta da se obiđe i vidi. U Juti je još i Brajs kanjon, jedno od najtamnijih mesta u SAD (tj. najmanje zagađeno veštačkim svetlima), zbog čega je popularno za fotografisanje Mlečnog puta. Brajs vam je inače u suštini jedna velika Đavolja varoš, samo što se kod njih te formacije zovu hoodoos.
Na samoj granici je Lake Powell, nastalo plavljenjem Glen Canyona prilikom izgradnje Glen Canyon Dam. Svrha Glen Canyon Dam-a je bila pravičnija distribucija vode između saveznih država Gornjeg basena reke Kolorado (Kolorado, Vajoming, najveći deo novog Meksika i Juta) i Donjeg basena (Kalifornija, Nevada i najveći deo Arizone). U godinama kada je suša, brana garantuje distribuciju vode državama Donjeg basena, bez potrebe da dođe do ograničenja u državama Gornjeg basena. S druge stane, grupe za zaštitu životne sredine ukazuju na veliki uticaj brane na ekologiju Grand Canyona.
U Arizoni su Antelope Canyon (slot kanjon podeljen na dva dela, Lower i Upper, obilazi se isključivo uz vodiča Navaho indijanca, pre svega zbog fotografisanja - morate da vidite fotografije po netu, ne vredi da vam pričam), Horseshoe Bend (najpoznatiji meandar Kolorada kod koga sam video i fotografisao kalifornijske kondore), te najveći od svih – Grand Canyon. Grand Canyon je jedino mesto do sada čiju veličinu fotke ne prenose potpuno verno. Ili se barem meni kanjon uživo čini još veći nego na slikama. Najstarije stene u Grand Canyonu su stare jednu milijardu i 840 miliona godina. Kanjon ima ukupno 18 formacija, podeljenih u tri grupe. Najstarije stene su Vishnu Basement Rocks, srednje su Grand Canyon Supergroup Rocks, a najmlađe Layered Paleozoic Rocks, sa Kaibab Formation kao najmlađom od svih 18 formacija. Kaibab Formation je inače najstarija formacija u Zionu, dok je njegova najmlađa - Dakota Formation – najstarija formacija Brajs kanjona. Zato se smatra da sva tri čine supergrupaciju Grand Staircase.
Za kraj Arizone ide Monument Valley, još jedan park na teritoriji Navaho indijanaca. Njega možete da obilazite sami svojim kolima. Često je korišćen za filmove, Džon Ford je tamo snimio Stagecoach (1939) i The Searchers (1956), oba sa Džon Vejnom. Scena napada na selo indijanaca iz The Searchers uključuje i mesto u okviru parka koje danas zovu John Ford Point i tu jedan od Indijanaca nudi fotkanje turista na konju – 3 dolara je bez panorame koja se vidi u filmu, a 5 dolara sa panoramom. I mnogi drugi filmovi su delimično snimani u u Monument Valley, pomenimo samo - 2001: A Space Odyssey (1968) Stenlija Kjubrika, One Upon a Time in the West (1968) Serđa Leonea i Forrest Gump (1994) Roberta Zemekisa. Uvoda scena is spota Skorpionsa za Send Me An Angel je takođe iz Monument Valleyja.
Toliko za prvi deo, u nastavku idemo na istok Jute, zapad Kolorada, u Vajoming, pa opet u Nevadu i Kaliforniju.