Putovanja| Zdravlje| Život| Životni stil

Biciklom oko sveta -- Sloboda ili ništa (Kina, Jiangxi)

Snezana Radojicic RSS / 21.05.2017. u 03:55

* Od februara mirujem, živeći kao sav normalan svet. Kuća--škola – to je uglavnom moja maršruta. Imam dovoljno vremena da svakog dana odem makar do obližnjeg jezera, bilo da bih džogirala, bilo da bih se veoma strmim putem uspenjala biciklom do stupe na vrhu. Imam i sportske terene u sklopu kampusa u kome živim, sa profesionalnom stazom za trčanje, sa košarkaškim i odbojkaškim terenima... Rečju, postoje svi uslovi da održavam kondiciju. Osim što me mrzi. IMG_7963-e1495331619594.jpg * Trebalo bi da se ozbiljno pripremam za Pamir. Za mesec i po krećem na turu. Zapravo je poslednji trenutak da počnem sa kondicionim pripremama. Ne mogu mnogo da uradim po pitanju predupređivanja visinske bolesti. Sigurno ću imati neke simptome, ali nadam se da neće biti teški. Onomad, na Himalajima, dosta dobro sam sve podnela. No tada sam neprestano bila napolju, mesecima pre toga vozeći bez dužih pauza. Sećam se predavanja o visinskoj bolesti jednog lekara volontera i informacije koju sam dobro zapamtila: da sa godinama ljudi sve lakše podnose velike nadmorske visine. Uzdam se u tu malu prednost mog doba. Ali bih na fizičkoj kondiciji obavezno morala da poradim. Sasvim sigurno ću prvih dana imati upalu mišića. A onda se setim da bih je imala i da nisam ovoliko pauzirala. Ne možete se uspinjati biciklom na 4665 metara i proći bez bolova, ma koliko da ste pre toga vozili. Čini se da sve ide u prilog mojoj lenjosti. IMG_7979-e1495331546816.jpg

* Ipak, nekako uspevam da se nateram da za vikend odem na Vufengdong. Ta planina udaljena je pedesetak kilometara od Došina u kome živim. Jednom sam već vozila tamo, ali ne do samog vrha. Bila je neka proslava, pa su Kinezi okupirali ceo nacionalni park u sklopu kojeg se Vufengdong nalazi. Sada se ništa ne održava, osim što očekujem da će za vikend biti obavezna gužva. Vikendima je u Kini svugde gužva.

Srećom pa petkom imam nastavu samo do dvanaest. Još juče sam sve spremila, tako da sada ručam na brzinu i odmah krećem. Imam sreće i sa vremenom: nije pretoplo, a nema ni direktnog sunca.

Prethodnih dana malo sam sređivala bicikl, pa sad proveravam rezultat. I čini mi se da je sve mnogo bolje nego što sam očekivala.

IMG_7991-e1495331726246.jpg *

Znam da se ulaz u nacionalni park naplaćuje, cena je osam evra, pa pružam novčanicu devojci koja me se seća od prošlog puta. Sigurna sam da sam jedini belac koji je ovde došao biciklom u poslednjih ko zna koliko godina.

Ali devojka odbija i nešto mi objašnjava na kineskom. Kao da mi govori da ne mogu da prođem. Ljutnem se u trenu.

Od februara, a poslednjih nedelja posebno, živim u velikom stresu zbog kineskog načina. Taj ’kineski način’ teško je objasniti nekome ko nikada nije poslovao sa Kinezima. Ali pokušajte da zamislite osobu koja se ljubazno smeje sve vreme, koja vam priča afirmativno, a radi sasvim suprotno. Osobu koja vam tvrdi da ne treba da brinete, dok vas zapravo smišljeno laže. Osobu koja menja pravila kako joj se prohte. Osobu koja uvek nađe način da vi budete ona strana koja nešto nije ispunila. Osobu u koju nikada i ni za šta ne možete da se pouzdate. Jedna od mogućih deviza koje objašnjavaju taj kineski način bila bi: ’Pare sad, problemi posle’.

Zbog svega toga, pomislim da su i ovde nešto promenili. Jer kineski način je da stalno nešto menjaju. Pravilo koje je važilo oduvek, oni će da izmene retroaktivno. Samo ako treba.

IMG_9404-e1495331855450.jpg

’Zašto ne mogu da kupim kartu i uđem?’, pitam narogušeno devojku na recepciji.

Ona odlazi u drugu sobu po svoj telefon i žurno ukucava nešto u prevodilac. Prošli put tako smo se sporazumevale.

Na ekranu mobilnog pojavljuje se tekst na engleskom:

’Today, entrance is free’.

Posramim se. Klimnem glavom, promrmljam: ’Thanks’ i izađem.

*

Jedna od promena na mom biciklu je i u načinu pakovanja. Osim što planiram da za Pamir maksimalno rasteretim bicikl, smišljam i kako da mi, u onim tamo uslovima, sve bude što funkcionalnije. Odavno nisam imala tu mogućnost da biram šta ću poneti i kako ću to spakovati. To je moguće samo kada odlazite iz doma, u koji se vraćate po završetku ture. Sada mogu da testiram koliko je dobar taj nov način koji sam smislila. A sve u nadi da ću to polaska moći da isplaniram sve do detalja.

Zanimljiva je ta ljudska psiha. Više od pet godina sam na putu, manje od četiri meseca imam ’dom’ na izvesno vreme, a tako lako sam skliznula u pređašnji način razmišljanja. Želim da imam sve pod kontrolom. Kao da nikada nisam ni živela od danas do sutra, improvizujući na licu mesta.

IMG_9424-e1495331985771.jpg *

I prošlog puta sam primetila, a sada mi se to potvrđuje: ovo vikend bekstvo u prirodu zapravo me ne ispunjava. Ne predstavlja mi skoro nikakvo zadovoljstvo, osim osećaja fizičkog umora, koji volim. A koliko sam se nekad, u vreme pre polaska na put, radovala tim vikend-turama. Živela sam za njih. Često sam uspevala da pregrmim radnu nedelju samo zahvaljujući pomisli o odlasku u prirodu.

Ne znam gde se to, u međuvremenu, izgubilo. Razmišljam o tome i vrlo brzo mi postaje jasno. U pitanju je ’sloboda ili ništa’. Nakon potpune slobode, one koju sam živela prethodnih godina, ova dva-tri dana nisu dovoljna. Sloboda na kašičicu više mi nije prihvatljiva.

A i logično je da to bude tako, premda sam pomalo iznenađena.

IMG_9435-e1495332092812.jpg *

Borim se sa konstantnim usponom od polaska iz Došina. Pošto poznajem put, planirala sam da kampujem negde pre vrha. Ima jedno mesto pored reke koje je lepo uređeno. Ali sada otkrivam da je zakrčeno kolima. Očito su Kinezi masovno pojurili da iskoriste besplatni ulaz u nacionalni park.

Moram da produžim do samog vrha. A mrak samo što nije. Počinje i kišica. Jedan od testova odnosi se i na obuću u kojoj ću pedalati na Pamiru. Cipele u kojima sam sad pošla imaju dobar đon, što je neophodno za pedale, ali je njihov gornji deo izražen od mrežice. Tako noga lepo diše, no u slučaju kiše, potpuno je izložena. Imam nepromočive nazuvke, koji su nužno zlo, dok su inače nepraktični za dužu vožnju u njima.

Ne, neću voziti u ovim cipelama.

IMG_9446-e1495332308897.jpg *

Iznenađenje na vrhu u vidu kamp prostora. Videla sam ogroman bilbord na kome su kola, a tik uz njih razapet šator. Kombinacija koju uglavnom prezirem. Ne vidim smisao u tome da se kampuje pored automobila, osim ako niste na dugom putovanju tim kolima.

Polazim u pravcu koji strelica pokazuje i ubrzo ugledam ogroman parking-kamp prostor. Podloga je od sitnog žutog šljunka, pa ću moći da dobro učvrstim šator. U dnu kampa nalazi se nekoliko baraka. Restorani, bez sumnje. Sve je zatvoreno i nadam se da ih večeras neće ni otvarati. Pored su nizovi toaleta, nekoliko razbijenih česmi sa tehničkom vodom i jedno drveno korito u kome se sakuplja tekuća pijaća voda koja je dovedena pomoću creva.

Ovo je moj prvi kineski javni kamp. Pa, nije tako ni loše kako bih pomislila.

*

Teglila sam dva velika piva još iz Došina. Volim da se počastim na kraju napornog pedalanja.

Sada me raduje što ću moći da ohladim pivo u onom koritu sa vodom. Planirala sam da jedno popijem večeras, a drugo sutradan – pošto bih da ostanem dva dana. Nemam mapu ovog nacionalnog parka, a na Guglu takođe ne postoji, tako da nemam predstavu koliku površinu zauzima i kuda vode putevi. Vrlo verovatno da nigde nema prodavnice, pa ako želim i sutra da uživam, moraću da se večers uzdržim.

Testiram jačinu svog karaktera.

18557092_10210599786805672_8416329616740779594_n-e1495332552469.jpg *

Cele noći kiša. Veoma je sparno, ali moram da zatvorim oba sloja šatora da voda ne bi probila unutra. Debela vreća koju sam ponela pretopla je za ove uslove. No nju ću svakako nositi na Pamir. Na nekoliko hiljada metara nadmorske visine, biće potaman.

Muče me ozbiljne brige oko mog radnog mesta, a sve zbog onog kineskog načina. Pre nekoliko dana videla sam oglas za šest novih učitelja u Došinu. Trenutno nas ima petoro i, osim Nataše, svi planiramo da nastavimo od septembra. Naš agent i ’lider’ ptvoreno su pričali o tome, praveći čak planove za nas, kako bismo dobili priliku da zaradimo i honorarno. A onda ugledam taj oglas. Nema drugih škola i nema potrebe za više nastavnika. Obojica nadređenih ustvrdili su mi da ne treba da se brinem. No juče je i druga nastavnica saznala za oglas, a onda i svi ostali. Dogovorili smo se da pozovemo našeg lidera na večeru i da ga unakrsno ispitamo. Nikog ne raduje ideja da se u avgustu vrati sa odmora i sazna da je ostao bez posla, a da su mu stvari izbačene iz sobe. Ja sam već kupila povratnu kartu, što naši nadređeni znaju.

Uz malo ženskog lukavstva, uspevamo da zakažemo izlazak za nedelju popodne. Moraću da skratim turicu i da se vratim u subotu veče. Kineski način je i da vam nikad ne kažu vreme unapred, nego pozovu pola sata pre tog događaja i kažu da dolaze i da budete spremni. Ne želim da propustim taj susret i zato je najbolje da se vratim veče uoči njega.

Ali ni nakon vezanih neprospavanih noći zbog neizvesnosti i nemogućnosti da saznam istinu, ni u šatoru ne uspevam da se opustim i zaspim.

Nesanica je uvek teška, ali mislim da je jedna od gorih kombinacija za nju da ste na kampovanju. Skoro ništa ne možete da radite osim da se prevrćete i čekate kad ćete uspeti da prevarite san.

IMG_9420-e1495332833465.jpg *

U sedam, čujem dernjavu dva muškarca. Količina buke koju su Kinezi u stanju da naprave meni je neshvatljiva. I kad hodaju jedni pored drugih, oni se dernjaju na sav glas.

Izbauljam iz šatora i pokažem muškarcima gest koji u Kini znači: ’budite tiši’. Jedan od njih, jako debeo mlađi čovek, izvinjava se usrdno. Deluje kao da me je razumeo. Ali čim se vratim u šator, iz jedne od onih brvnara opet zagrmi njegov glas. A drugi mu odgovara iz kućice preko puta.

Potpuno su me razbudili. Izlazim i krenem prema veceu. Moram da prođem pored barake onog debelog. Koji me gleda u čudu, ne shvatajući što sam ljuta. Pridružuje mu se i onaj drugi, tako da sad stoje obojica i pilje u mene.

Nešto im pričam na engleskom. A mogla bih i na srpskom – svejedno ne bi razumeli. Pa se dosetim i počnem da vičem, te naglo utišam glas do pristojnog razgovornog tona.

’Aaa!’, uvikuje debeli, kao da je razumeo.

’Aaa!’, uzvikuje i drugi, takođe sa razumevanjem.

Obavim šta imam pa se vratim u šator. A njih dvojica skoro pa se više i ne čuju (za kineske pojmove). Na moje iznenađenje, uskoro i odu, zaključavši svoje brvnare.

Pa da li su morali da razbude sve živo u tih pola sata koliko su tu bili?

IMG_9438-e1495333106710.jpg *

Dobra strana ovog nasilnog buđenja je što ću pre navale vikend turista moći da još nešto vidim. Možda nađem i neki lep vidikovac, dok je pust i tih.

Krećem jedinim putem kojim nisam ranije vozila. On prati reku, te je i dalje uzbrdo, samo još strmije nego juče. Nema vozila, motora, pešaka. Čujem žubor vode i ptice. Jučerašnji osećaj ’sloboda ili ništa’ danas je manje jak. Na momente mogu čak da zamislim kako sam se ponovo otisnula u svoje nomadisanje, bez čvrstog plana i vremenskih ovkira.

Nekoliko prizora usput vredno je dužeg zaustavljanja. Crna kamenčina, ili pre stenčuga, nalik na kakvo orijaško jaje bačeno iz svemira, pravi u reci basen kristalno čiste vode u kojoj se ogleda svod. Zabranjeno je kupanje, piše ne tabli pokraj puta. I još piše da je voda duboka. Znam da bih u nekom drugom trenutku verovatno sišla dole da makar umočim stopala, ako ne i da se ipak bućnem.

Potom se uspinjem uz stotinak kamenih stepenica do stupe na vrhu brda. Nije ništa posebno, a nema ni vidikovca koji sam očekivala.

No zato je kanjon skoro nestvarno lep i divalj. Divljim ga čine obrisi visokih i oštrih vrhova u daljini. To su Šanginsan planine, čuvena turistička atrakcija. Poznate su po svojim oštrim vrhovima i skoro neprekidnim teškim maglama koje se skoro nikada ne dižu nad njima. Planiram da odem tamo na hajking, već narednog vikenda.

IMG_9411-e1495333618899.jpg *

Nakon desetak kilometara, asfaltni put se završava, a počinje zemljani. To znači avanturu, ili makar njenu najavu. Skoro da me obuzima ushićenje nalik na ono kada slobodno putujem. Nemam pojma kuda vodi put ni koliko je dugačak. Nema ga na mapi, a ne postoji ni nikakav znak.

Udahnem duboko i osmehnem se za sebe. U sećanje mi navru pedalanja sličnim putevima: od onog himalajskog na Anapurni, pa unazad deceniju ili malo više, sve do jedne od mojih prvih dirt-road vožnji na Zaovinskom jezeru.

Živo je sećanje na moj fensi plavi trek, potpuno neodgovarajući bicikl za teren kojim sam vozila sa drugarima iz Fribajkinga. Bez suspenzija, sa lošim kočnicama, ali jakom željom da pratim u stopu osatle, odskakivala sam od oštrog kamenja, klizala se niz stene, jedva održavajući ravnotežu. I stiskala ručice kočnica do bola. Noćima nakon tog spusta trnuli su mi prsti i zgloboci na šakama.

Osećaj početničke pobede u neočekivano oživljenom komadiću tog, čini mi se, pradavnog vremena.

IMG_9458-e1495333811894.jpg *

Svega sedam kilometara do nekog mosta nad rekom, gde se put završava. Odatle počinje staza. Da nisam u cipelama sa mrežastim gornjim delom, zaključala bih bicikl i krenula njome. Imam dovoljno vremena da možda stignem i do vrha i da se posle vratim u Došin pre mraka. Ovako, i ne pomišljam na to. Jedino se u zatvorenim gojzericama sa dobrim đonom osećam sigurnom na planinaskim usponima. Još jedan razlog više da odbacim ideju o ovim cipelama na Pamiru.

Sedam na most da ručam, otvorivši i ono drugo pivo. Tišina. Huk vode. Planine u daljini i skrajnuti zemljani put. Lepo je. Gotovo nestvarno. Ali...

Treba mi ona moja potpuna sloboda. Bez nje, ništa mi nije isto.

IMG_9455-e1495334606286.jpg

Tagovi



Komentari (60)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

srdjan.pajic srdjan.pajic 04:04 21.05.2017

1.

Rutinski.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:25 21.05.2017

Re: 1.

srdjan.pajic
Rutinski.




Ali moram da ti kažem da sam sinoć još postavila na FB, bila preumorna da postavim odmah i ovde zbog vremena koje treba za resize fotki.
blogovatelj blogovatelj 07:39 21.05.2017

Re: 1.

Ali moram da ti kažem da sam sinoć još postavila na FB, bila preumorna da postavim odmah i ovde zbog vremena koje treba za resize fotki.


Ne vredi njemu pričati. Odkad sebe sam ja ovo pročitao i slike video.
narcis narcis 09:33 21.05.2017

Re: 1.

blogovatelj
Ali moram da ti kažem da sam sinoć još postavila na FB, bila preumorna da postavim odmah i ovde zbog vremena koje treba za resize fotki.


Ne vredi njemu pričati. Odkad sebe sam ja ovo pročitao i slike video.

pa amerikanac, šta ćeš neko mora i to da bude.
srdjan.pajic srdjan.pajic 17:17 21.05.2017

Re: 1.

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Rutinski.



Ali moram da ti kažem da sam sinoć još postavila na FB, bila preumorna da postavim odmah i ovde zbog vremena koje treba za resize fotki.


Ja ignorišem fesjbuk, to sam već mnogo puta napisao, ali blogiju, sa dupetom punim tih dečijih novotarija, i pomodarskih gluposti, ne vredi ponavljati! Ja, bre, nemam ni smartfon, samo običan flip, koji pola dana ni ne znam gde mi je, mora žena da me zove sa svog telefona da bih ga pronašao. Sa mušterijama komuniciram isključivo emailom, i kancelarijskim telefonom, mada nastojim i to da ukinem, znači samo email, a ne posle da bude šta je ko rekao a šta je mislio da je rekao a nije. A TV u kući - ni pod razno. To jest, imamo TV aparat, ali nemamo pretplatu na program. Slušam samo radio, NPR. I zato, meni je ovaj blog manjeviše sav prozor u svet. Onaj pravi prozor, na kući, gleda u planinu, dok se ispod njega jastuče pume i rakuni.

I na svu tu muku, juče mi na vrata zazvone dva mormona. I ja ih, kako dolikuje srpskim običajima, primim lepo, i domaćinski, pozovem u kuću. Neka dva jadnika, klinca, na "misiji", samo im umesto Burkine Faso, ili Požarevca, zapao Boulder County, srećnici. Imamo mormonsku crkvu tu pored u komšiluku, vrlo luksuzno izdanje, pa su se ovi razmileli da vrbuju članstvo. Ne piju ništa, čak ni čaj ni kafu, za rakijicu ni da čuju, poslužio im vodu, ratluka nestalo.

I, pazi, posle jedno pola sata neuspešne indoktrinacije, sa obe strane, oni mene pitaju, pošto sam im na kraju otkrio da gube vreme jer sam prokleti ateista koji će, po njihovom, goreti u paklu, a oni mi, ko iz topa, odrecitovali napamet naučenu frazu da sam i ja Hristovo dete, doduše malo izgubljeno, te da i mene, takvog nikakvog, Isus voli, dakle, pitaju oni gde ja odlazim po duševni mir i nalazim utehu i spokoj pritisnut dnevnim i životnim problemima? I ja nisam znao šta da im kažem. Pa sam im pokazao moju radionicu. Onda su krenuli da me ispituju o studijama tu na CU (kod mormona, za one koji ne znaju jer po ceo dan dangube na fejsbuku, mora da se ide prvo u misiju, godinu dana, kad se napuni 18, pa tek onda može na koledž), šta i kako, koji su dobri fakulteti, smerovi, i tako dalje, i odjednom, ispod te maske produhovljenih starmalih misionara koji glume duševni mir i spokoj, iskočiše dva obična radoznala klinca sa 18-19 godina, ista kakav sam i je nekoć bio, puni želje za životom, sa brigama i neizvesnostima koje ovaj donosi, i planovima, koji nemaju mnogo veze sa nekom crkvom. Jer dok ne dođe vreme za raskrsnicu raj-pakao, treba ceo život živeti.

Tu se siti ispričasmo, jer to je ipak moj teren, po godinama i iskustvu. Onda mi, da ispoštuju formu, momčići dadoše neke pamflete, sa Isusom i puno ovaca, i usput rekoše da nedeljom u crkvi imaju i program za decu, pa mogu da dođem, bez ikakvih obaveza, i dovedem porodicu i dete, da se tamo izmormoniše sa drugom decom. Napuniše čuturice svežom vodom, i odoše da zvone sledećem komšiji na vrata.

(izvini, Snežana, trebalo je ovo na svom blogu, ali me malo mrzelo, a i kad sam već krenuo. )






srdjan.pajic srdjan.pajic 17:21 21.05.2017

Re: 1.

Lep ovaj deo Kine, bre. Ljudi manje više, u to se slabo razumem, ali priroda stvarno izgleda fino.

Ova kamenčina na sred rečice, treća slika odpozadi, jel to bio neki glečer tu? Ili je to vulkan ispljunuo? Gde je sad onaj kamenjar, princi, kad je najpotrebniji (hebali ga dijabaz rožnaci)?
aureus aureus 18:07 21.05.2017

Re: 1.

srdjan.pajic

Ja ignorišem fesjbuk, to sam već mnogo puta napisao, ali blogiju, sa dupetom punim tih dečijih novotarija, i pomodarskih gluposti, ne vredi ponavljati! Ja, bre, nemam ni smartfon, samo običan flip, koji pola dana ni ne znam gde mi je, mora žena da me zove sa svog telefona da bih ga pronašao. Sa mušterijama komuniciram isključivo emailom, i kancelarijskim telefonom, mada nastojim i to da ukinem, znači samo email, a ne posle da bude šta je ko rekao a šta je mislio da je rekao a nije. A TV u kući - ni pod razno. To jest, imamo TV aparat, ali nemamo pretplatu na program. Slušam samo radio, NPR. I zato, meni je ovaj blog manjeviše sav prozor u svet. Onaj pravi prozor, na kući, gleda u planinu, dok se ispod njega jastuče pume i rakuni.

Čak i tako može sasvim lijepo - da se živi. Štaviše, donedavno su ljudi i živjeli na taj način. Dobro je kad ti dan nije ispresijecan nepotrebnim zvanjima i kad nisi rastrzan željom da svako 10 minuta vidiš ko je šta tvitnuo.
Onda mi, da ispoštuju formu, momčići dadoše neke pamflete, sa Isusom i puno ovaca, i usput rekoše da nedeljom u crkvi imaju i program za decu, pa mogu da dođem, bez ikakvih obaveza, i dovedem porodicu i dete, da se tamo izmormoniše sa drugom decom.

Eto, još si im lijepo rekao da si ateista i džaba.
Meni je kod Mormona najinteresantnije kako brzo nauče naš jezik kad dođu ovdje da misionare. Sreo sam nedavno dva misionara iz Oregona. Posle manje od godinu dana (oko 9 mjeseci) pričaju perfektan srpski, sa padežima i samo jednom od te dvojice neki glasovi prave problem (č i ć i lj), drugom ne. Još to nije jezik naučen za ćaskanje već za razgovor o osjetljivim temama. Naravno, obojica skromno dodaju da još uvijek ne govore kako treba.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:33 21.05.2017

Re: 1.

aureus
srdjan.pajic

Ja ignorišem fesjbuk, to sam već mnogo puta napisao, ali blogiju, sa dupetom punim tih dečijih novotarija, i pomodarskih gluposti, ne vredi ponavljati! Ja, bre, nemam ni smartfon, samo običan flip, koji pola dana ni ne znam gde mi je, mora žena da me zove sa svog telefona da bih ga pronašao. Sa mušterijama komuniciram isključivo emailom, i kancelarijskim telefonom, mada nastojim i to da ukinem, znači samo email, a ne posle da bude šta je ko rekao a šta je mislio da je rekao a nije. A TV u kući - ni pod razno. To jest, imamo TV aparat, ali nemamo pretplatu na program. Slušam samo radio, NPR. I zato, meni je ovaj blog manjeviše sav prozor u svet. Onaj pravi prozor, na kući, gleda u planinu, dok se ispod njega jastuče pume i rakuni.


Ja nikad nisam imala TV u svom stanu (ono u roditeljskom se ne pika, jer nije bio u mojoj sobi a sa matorcima nisam volela da se družim). Smartfon sam kupila pre dve i po godine, jer su me naložili da bih kačenjem fotki na Instagram možda mogla da dođem do sponzora. Onda mi je pre godinu i po neki Kinez na Borneu poklonio Ajfon 4, to je već arhivski model. FB sam slabo koristila, služio mi je kao način da ostanem u kontaktu sa nekim ne baš bliskim ali ipak dragim prijateljima. Onda sam, preko zajedničke prijateljice, na FB-u otkrila jednog mlađahnog Hrvata, Hrvoja Jurića, koji je za svoje prve bici ture po Evropi uspeo da nahvata silne sponzore i da privuče neverovatnu medijsku pažnju. Pa sam malo pratila kako to radi, te otkrila da je Fb jako moćna stvar za marketing. Počela sam da radim na tome i, mic po mic, napravila sam svoju publiku. Nisam našla sponzore ni privukla bog zna kakvu pažnju medija, ali sam prvi tiraž Zakotrljaj me oko sveta prodala za deset dana u pretplati, samo preko FB-a. I dve i po godine sam putovala samo od prodaje knjiga, mahom preko FB-a. Tako da nije sve to stvar pomodarstva, može da bude i posao, indirektan marketing. Ali u tom slučaju, mora se ozbiljno raditi na tome, svaki dan, postavljati kvalitetan sadržaj, odgovarati na komentare, poruke, pitanja...
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 19:39 21.05.2017

Re: 1.

srdjan.pajic
Lep ovaj deo Kine, bre. Ljudi manje više, u to se slabo razumem, ali priroda stvarno izgleda fino.

Ova kamenčina na sred rečice, treća slika odpozadi, jel to bio neki glečer tu? Ili je to vulkan ispljunuo? Gde je sad onaj kamenjar, princi, kad je najpotrebniji (hebali ga dijabaz rožnaci)?


Kina je prelepa zemlja, čudo šta sve ima. Kad je reč o prirodi

Ne znam otkuda ta stena tu, nigde nema ništa o tome, baem ne na engleskom.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:22 21.05.2017

Re: 1.

Nisam našla sponzore ni privukla bog zna kakvu pažnju medija, ali sam prvi tiraž Zakotrljaj me oko sveta prodala za deset dana u pretplati, samo preko FB-a.


Da, kad su sve zamlate sveta okupljene na fejsbuku, to onda treba iskoristiti. Ja nemam nikakve koristi od fejsbuka, a već imam dovoljno razvijenih opcija za gubljenje vremena, pa me eto tamo nema, da po ceo dan lajkujem ovo i dislajkujem ono, i da učestvujem u širenju lažnih vesti, kao većina mojih zabludelih prvoamerikanskih drugara. Zato blogi ne bi trebalo da koristi ovu nezasluženu prednost koju ima, nego da lepo prizna poraz, bar na ovoj platformi za zamlaćivanje kad ga odeljem zauzimanjem 1. mesta. Eto.

E, i ja sam dobio rabljen iphone 4 od nekog drugara sa kojim delim prostorije, na poklon, pošto je on dobio 6, isto na poklon, samo mu je bio slomljen ekran pa je to zamenio. I nisam znao šta ću sa prokletim telefonom jer ne može lepo da stane niujedan džep kao moj flipfon, da ne žulja, ili da mi ne svlači pantalone sa dupeta, i onda sam ga poklonio mojoj gospođi, jer je jednom bojažljivo šušnula kako bi joj dobro došao smartfon, ne sećam se iz kog tačno razloga, a, da, nešto je šef na poslu prozivao jer ne može da tekstuje sa običnim flipfonom (može, ali nije to to). I eno je sad, tekstuje ko nenormalna.
blogovatelj blogovatelj 21:34 21.05.2017

Re: 1.

A TV u kući - ni pod razno. To jest, imamo TV aparat, ali nemamo pretplatu na program.


Ja sam nedavno uveo Netfliks u kuću kao vrhunac naprednih tehnologija. Tj bilo me sramota da sin koristi nalog svoje devojke, nego kao eto i on ima Netfliks, pa da se malo i ona grebe od njega.
Smartfon imam dve godine.
Tako da - moš se opustiš. I ja sam čiča sa planine ko i ti, da ne kažem hilbili.
A flipfon je simbol koji predstavlja esenciju džiberizma. Mislim, ajd bilo koji fon, ali te preklapajuće, to je jezivo...
srdjan.pajic srdjan.pajic 22:21 21.05.2017

Re: 1.

Ja sam nedavno uveo Netfliks u kuću kao vrhunac naprednih tehnologija. Tj bilo me sramota da sin koristi nalog svoje devojke, nego kao eto i on ima Netfliks, pa da se malo i ona grebe od njega.


Jao, ono strimovanje?! Bezveze. Bolje, bre, deca da se seksaju nego da gledaju krš filmove i serije, i to još na engleskom jeziku, da im mozgići istrule. Ne znam, blogi, ja bih (da nemam ćerku) to zabranio.

A flipfon je simbol koji predstavlja esenciju džiberizma. Mislim, ajd bilo koji fon, ali te preklapajuće, to je jezivo...


To je možda estetski standard tamo u Kragujevcu i drugim podavalaskim selima tipa Kičinera. Ali ni ja ne volim flipfon iz razloga što je obično veći-deblji od ciglice. Ali u mojoj prodavnici, T-mobilu, ciglice više ne prodaju. Da vidiš kako to izgleda kad ja idem da kupim telefon, što se do sada desilo tačno četiri puta otkad je tehnologija nošenja telefonskog aparata u džepu sišla iz sveta SF-a i penetrirala široke narodne mase. Uđem, dakle, u radnju, a tamo me odma savata neka namirisana tamnoputa cica zanosnih oblina, i sa osmehom od uveta do uveta, kao da će da mi ponudi seksualnu uslugu. Pa pita, Can I help you, sir? I onda ja otpočnem svoju tužnu priču, kako meni treba običan telefon, a ne najnoviji i7 sa trista kuracapalaca i gigabajta plana, strogo prepaid, savršeno me zabole patka za planove, i da košta manje od 50 dolara, mislim telefon. I onda gledam kako joj opadaju nade i interesovanje za mene ne samo kao potencijalnu mušteriju, nego kao ljudsko biće.

I onda me, sad već vidno zlovoljna, odvede do dela zida obično pored vrata od WC-a, gde usamljeno visi neki zaboravljeni Alkatel ili GE flipfon, na kome se nakupilo dva prsta prašine i govanca od miševa. A poslednji put kad sam bio, ni toga nije bilo, nego je nafrakana cica morala da ide u magacin, u kome je provela bar dvadeset minuta, i vratila se sva raščupana i pokrivena prašinom, paučinom i pacovski govnima, noseći u ruci poslednji Alkatelov flipfon napravljem krajem prošlog veka, nije bila sigurna da li uopšte radi. I to sam bio u kupovini samo zato što mi je prethodni telefon toliko bio oronuo, da više nisam mogao ni bateriju za njega da kupim.

Eto, toliko marim za telefone. A za fejsbuk, još manje.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:51 22.05.2017

Re: 1.

srdjan.pajic
Nisam našla sponzore ni privukla bog zna kakvu pažnju medija, ali sam prvi tiraž Zakotrljaj me oko sveta prodala za deset dana u pretplati, samo preko FB-a.


Da, kad su sve zamlate sveta okupljene na fejsbuku, to onda treba iskoristiti.


Vidi ga sad, ispada da mene čitaju zamlate sa Fejsbuka? Srki?!
blogovatelj blogovatelj 02:59 22.05.2017

Re: 1.

i to još na engleskom jeziku, da im mozgići istrule. Ne znam, blogi, ja bih (da nemam ćerku) to zabranio.


Devojci je engleski maternji.
blogovatelj blogovatelj 03:01 22.05.2017

Re: 1.

Vidi ga sad, ispada da mene čitaju zamlate sa Fejsbuka? Srki?!




Ne zna taj da se iznijansirano izražava. On samo binarno, njemu su sve stvari na svetu dobre ili loše, nema sredina. I Fejsbuk mu je takav.
Saće da se javi i da ti se izvinjava i elaborira kako on nije tako mislio, nego ne zna šta mu bi.
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:10 22.05.2017

Re: 1.

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Nisam našla sponzore ni privukla bog zna kakvu pažnju medija, ali sam prvi tiraž Zakotrljaj me oko sveta prodala za deset dana u pretplati, samo preko FB-a.


Da, kad su sve zamlate sveta okupljene na fejsbuku, to onda treba iskoristiti.


Vidi ga sad, ispada da mene čitaju zamlate sa Fejsbuka? Srki?!


Svako ko ima nalog na fejsbuku je potencijalno teška zamlata, po definiciji! Ustalom, šta fali nama, zamlatama na blogu? Ja mislim da bi trebalo ovde prvo da objaviš tekst, pa samo da linkuješ na fejsbuku, za mase, da lajkuju, jer drugo i ne umeju.

(ma ne slušaj me, ja sam mračni srednji vek po pitanju socijalnih mreža i novih tehnologija, a i nervira me blogi kad ga pošteno ušijem ovde na blogu, uvek se vadi na nekakav fejsbuk. Serem mu se u ton film! )
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:15 22.05.2017

Re: 1.

blogovatelj
i to još na engleskom jeziku, da im mozgići istrule. Ne znam, blogi, ja bih (da nemam ćerku) to zabranio.


Devojci je engleski maternji.


Auh, dozvolio si takvu nečastivu vezu! Propade srpstvo. Omega će da ti izbode lutkicu sa iglama od kozje kosti, vlaška magija, sve po vedama. Još ćeš i kod Tase da osvaneš kao tema bloga, bokte, a ja tamo ne zalazim, i ko će da te brani? Lele, nisi ovo smeo ovako javno da obelodaniš.
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:20 22.05.2017

Re: 1.

blogovatelj
i to još na engleskom jeziku, da im mozgići istrule. Ne znam, blogi, ja bih (da nemam ćerku) to zabranio.


Devojci je engleski maternji.


Nego, ovo moje derle, ladno juče krenulo da mi ispravlja izgovor, u engleskom, koji je i njoj maternji jezik! Ne upotrebu reči, nego, pazi, izgovor. 4.5 godine, da ne poveruješ. I tačno me ukebala kad sam nešto zavrnuo mimo uobičajenog. Ali da je vidiš kako se prešaltuje na britanski akcenat kad joj dođe da se folira. Gleda neke britanske crtaće na nečastivom youtube-u, pa je tu pokupila izgovor (pepa prase i ben i holi, i još jedan. Srećom da sam ruske crtaće zabranio u kući )
srdjan.pajic srdjan.pajic 03:30 22.05.2017

Re: 1.

E, Snežana, kad se odljutiš na mene, reci mi, jel valja ovo kinesko pivo ičemu?

Ja sam samo Tsing-tao probao, i nije ništa specijalno (mada je bolje od bilo kog od ovih naših ovdašnjih industrijskih piva, tipa Bud i Coors, koja su ono, dno dna, gora verovatno i od BIPovog i Jelena. Ali su zato ova craft pivca koja ljudi prave u lokalu, keva).
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 05:40 22.05.2017

Re: 1.

srdjan.pajic
E, Snežana, kad se odljutiš na mene, reci mi, jel valja ovo kinesko pivo ičemu?

Ja sam samo Tsing-tao probao, i nije ništa specijalno (mada je bolje od bilo kog od ovih naših ovdašnjih industrijskih piva, tipa Bud i Coors, koja su ono, dno dna, gora verovatno i od BIPovog i Jelena. Ali su zato ova craft pivca koja ljudi prave u lokalu, keva).


Ne valja. Pića su im sva jako slaba, jer oni imaju nisku toleranciju na alkohol, genetski kao Eskimi i Indijanci. Napiju se očas posla. Naredni blog treba d abude o tome kako Kinezi jedu i piju, to zaslužuje poseban tekst a i fotke
krkar krkar 06:46 22.05.2017

Usrali prirodu

Lep ovaj deo Kine, bre. Ljudi manje više, u to se slabo razumem, ali priroda stvarno izgleda fino.


Retko gde u Kini priroda izgleda fino, tačnije retko gde osim u potpunim vukojebinama. Zagađenje je neverovatno, po varošima svi idu sa maskama, svi gledaju koliko je danas čestica u vazduku, sve sivo budiboksnama. Tako da to malo nesjebanoga sad čuvaju kao oči u glavi a dok vrate ono sjebano na neko bar polunormalno stanje ima da se useru.

Sprema moja žena neki događaj u Kini. I priča tako sa lokalnom saradnicom o prirodi i štajaznam, kaže ova "ja se još sećam da je u mom detinjstvu nebo bilo plavo a ove nove generacije to nikad nisu videle".

I sine gospođi mi i napravi za događaj plafon prekriven megamonitorima na kojima piči srbijansko nebo sa oblacima. Kinezi kad su videli prezentaciju i 45 sekundi oblaka odlepili načisto. Mogu da mislim kako će tek da reaguju kad im to bude išlo iznad glave!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:01 22.05.2017

Re: Usrali prirodu

krkar
Lep ovaj deo Kine, bre. Ljudi manje više, u to se slabo razumem, ali priroda stvarno izgleda fino.


Retko gde u Kini priroda izgleda fino, tačnije retko gde osim u potpunim vukojebinama. Zagađenje je neverovatno, po varošima svi idu sa maskama, svi gledaju koliko je danas čestica u vazduku, sve sivo budiboksnama. Tako da to malo nesjebanoga sad čuvaju kao oči u glavi a dok vrate ono sjebano na neko bar polunormalno stanje ima da se useru.



Da, to je potpuno tačno, nažalost. Ovo ovde jeste prilična vukojebina, ali i ovde je zagađenje obično iznad 100. Ipak, nebo najčešće vidim, dok u većini drugih oblasti u kojima sam bila sve jeste non-stop sivo. Tako je i u ostatku Južne Azije, katastrofa je većih razmera od granica Kine, iako je ovde nesumnjivo najgore.

Jedino što nisam baš sigurna da to malo što im je ostalo čuvaju kao oči u glavi.

Trenutno stanje:
blogovatelj blogovatelj 08:18 22.05.2017

Re: 1.

Auh, dozvolio si takvu nečastivu vezu! Propade srpstvo.


Ali je zato druga snajka naša. Poluitalijanka, poluhrvatica, dakle Srpkinja.
blogovatelj blogovatelj 08:20 22.05.2017

Re: 1.

Ali da je vidiš kako se prešaltuje na britanski akcenat kad joj dođe da se folira


Moj mlađi sin se u tom uzrastu šaltovao na jamajkanski i trinidađanski, imao ekipicu u školi iz tog podneblja. A interesantna stvar je da stariji nikada to nije radio, verovatno zato jer je imao sedam godina kad smo se doselili u Kanadu.
Atomski mrav Atomski mrav 15:56 22.05.2017

Re: 1.

Srećom da sam ruske crtaće zabranio u kući

Ne daš detetu da gleda Mašu i medu? Eeee...

srdjan.pajic srdjan.pajic 16:27 22.05.2017

Re: 1.

Atomski mrav
Srećom da sam ruske crtaće zabranio u kući

Ne daš detetu da gleda Mašu i medu? Eeee...


Zafrkavam se, pa nisam baš toliki kreten. Naravno da gledamo Mašu i Medvedeva, i to na ruskom, ništa joj ne smeta, a i baš je dobar crtać.
srdjan.pajic srdjan.pajic 16:40 22.05.2017

Re: 1.

blogovatelj
Ali da je vidiš kako se prešaltuje na britanski akcenat kad joj dođe da se folira


Moj mlađi sin se u tom uzrastu šaltovao na jamajkanski i trinidađanski, imao ekipicu u školi iz tog podneblja. A interesantna stvar je da stariji nikada to nije radio, verovatno zato jer je imao sedam godina kad smo se doselili u Kanadu.


Ova moja nema sreće, u obdaništu su joj sve američka deca mahom bela, ima i par crnčića ali govore čist engleski, i samo jedna Koreanka, ali ona ne zna ništa od korejskog (i još voli da ujeda, već treći put dobijam izveštaj iz obdaništa da mi je ujela dete. A najbolje su drugarice, kao). Srećom, imaju vaspitačicu Nemicu, koja sa njima priča švapski i francuski, i jedna druga koja govori španski, pa ih driblaju multilingvalno. Ali da vidiš kako cepa geografiju, jedva čekam da se neko zajebe da proba sa onim kako ameri nemaju pojma o geografiji...Imamo neki lep atlas i trenutno joj je to omiljena knjiga za čitanje pred spavanje. Sad već zna da nađe na karti sve evropske i američke zemlje, i dobar deo Afrike i Azije, čak i one egzotične, tipa Andora, Lihtenštajn, ili Kazahstan, a zastave zna otprilike od polovine svih zemalja sveta. Jedino kad joj kažem da nađe Mauricijus, ona se preturi na leđa i odvali od smeha, pojma nemam zašto je joj je siroti Mauricijus toliko smašnog imena.



blogovatelj blogovatelj 16:47 22.05.2017

Re: 1.

Imamo neki lep atlas i trenutno joj je to omiljena knjiga za čitanje pred spavanje. Sad već zna da nađe na karti sve evropske i američke zemlje, i dobar deo Afrike i Azije, čak i one egzotične, tipa Andora, Lihtenštajn, ili Kazahstan, a zastave zna otprilike od polovine svih zemalja sveta. Jedino kad joj kažem da nađe Mauricijus, ona se preturi na leđa i odvali od smeha, pojma nemam zašto je joj je siroti Mauricijus toliko smašnog imena.


I globus da joj nabaviš, obavezno.
Da si na Fejsu pa da ti preporučim neke igrice tipa dobiješ oblik države a ti onda pogađaš koja je to država... Ali nisi na Fejsu...
Atomski mrav Atomski mrav 20:34 22.05.2017

Re: 1.

Zafrkavam se, pa nisam baš toliki kreten. Naravno da gledamo Mašu i Medvedeva, i to na ruskom, ništa joj ne smeta, a i baš je dobar crtać.


Samo i isključivo na ruskom, prevod na srpski je truba a nekako sumnjam da bi to na engleskom bio isti crtani.

Oduševilo me je kako su uradili crtani i sa tehničke strane, s obzirom na to da je prethodni crtani koji sam gledao bio Ну, погоди!
narcis narcis 20:46 22.05.2017

Re: 1.

srdjan.pajic srdjan.pajic 01:51 23.05.2017

Re: 1.

Ну, погоди!


Da, rasli smo na istim crtaćima. Zeče, zapamtićeš ti mene!
srdjan.pajic srdjan.pajic 02:05 23.05.2017

Re: Usrali prirodu

Retko gde u Kini priroda izgleda fino, tačnije retko gde osim u potpunim vukojebinama. Zagađenje je neverovatno, po varošima svi idu sa maskama, svi gledaju koliko je danas čestica u vazduku, sve sivo budiboksnama.


Pa kažu da veći deo vazdušnog zagađenja ovde kod nas na zapadnoj obali dolazi iz Kine, preko Tihog okeana. I morem, iz Japana (Fukušime). Ja sam mislio da je to mahom uobičajena paranoja od svega što dolazi ovamo sa istoka.

Nego, bokte, prošle nedelje nam palo snega ko usred zime. Ali onog mokrog, teškog, izlomi mi drveće po dvorištu. A stradao je i astal iz Ikea-a, za osmoro ljudi, ladno sam zaboravio da sklonim prokleti suncobran i od snega se toliko savio da je pukao sto ispod njega. I to se tako rascvetao da ne znam kako da ga popravim. Vidim da će morati kompletna zamena. Šteta, koristili smo ga samo jednu sezonu.

Doduše, ako je za utehu, sneg je slomio i komšijinu topolu, jebo joj je kevu, to je ono drvo oko koga sam hteo da se tužim jer mi zagađuje dvorište belim sranjem, došao sam na korak do toga da uzmem stvari u svoje ruke, i round-upujem prokleto drvo pod okriljem noći. I komšijskog kera, usput, je laje nenrmalno, 24/7. Ali, eto, priroda se sama postarala, bar oko drveta.

Jukie Jukie 08:40 23.05.2017

Re: 1.

srdjan.pajic
(pepa prase i ben i holi, i još jedan. Srećom da sam ruske crtaće zabranio u kući )

Bing?
narcis narcis 09:58 23.05.2017

Re: 1.

maša i međed je crtani koji mi povratio veru u crtane filmove, retko i neviđeno dobar i human crtać, za razliku od ovih amerićanskih i inih koji ne uspevaju da budu i humani i zabavni.

Milan Novković Milan Novković 11:56 23.05.2017

Re: 1.

srdjan.pajic
...Ja ignorišem fesjbuk, to sam već mnogo puta napisao, ali blogiju, sa dupetom punim tih dečijih novotarija, i pomodarskih gluposti, ne vredi ponavljati!

Ne koristiš, al odlično znaš kako je To mu dođe kao se... pardon, skijanje bez da ga probaš, nego samo pročitaš o njemu.
Ja, bre, nemam ni smartfon, samo običan flip, koji pola dana ni ne znam gde mi je, mora žena da me zove sa svog telefona da bih ga pronašao. Sa mušterijama komuniciram isključivo emailom, i kancelarijskim telefonom, mada nastojim i to da ukinem, znači samo email, a ne posle da bude šta je ko rekao a šta je mislio da je rekao a nije. A TV u kući - ni pod razno. To jest, imamo TV aparat, ali nemamo pretplatu na program.

Dobro, znamo, al cenimo tvoj mir pa nećemo jaš da ti kažemo da se rat završio

Tehbnika neverovatno napreduje, ti, bez sumnje, imaš samo delić predstave šta se danas može.

Zezanje, šalu i ukuse na stranu, za $1,200 godišnje imaš moćan, kolaborativni, online "tool mentor" za distribuirani rad sa klijentima, podizvođačima, ... Wrike.

Smart mobilni - ok, ti si blizu posla pa ne putuješ mnogo, al nama u betonskoj džungli i metroima - revolucionarno - Kindle sa svim kjnigama na njemu, Zinio sa časopisima, Samsung ima kamerice i đavolja je rabota koliko su fotke dobre, ko $500 idiot kamere, imaš stajlus, skicirar šta vidiš i čuješ ... pa kad slučajno naletiš na "čudno" uvrnut talasovod negde u šumi ne moraš mentalno da pamtiš ideju, vadiš svesku i plajvaz, pogotovo onaj što ti mastiljavi po jeziku

...ratluka nestalo.

Dobro, to razumem, ni ovde ne traje dugo, dovoljno je da žena jednom, na kratko, napusti premises

...a oni mi, ko iz topa, odrecitovali napamet naučenu frazu da sam i ja Hristovo dete, doduše malo izgubljeno, te da i mene, takvog nikakvog, Isus voli,..

Pa to, ti Mormoni skoro ko mi blogeri
Milan Novković Milan Novković 15:48 23.05.2017

Re: 1.

srdjan.pajic
Ja ignorišem fesjbuk, to sam već mnogo puta napisao, ali blogiju, sa dupetom punim tih dečijih novotarija, i pomodarskih gluposti, ne vredi ponavljati!

Srki, malopre te se setim na Fejsu, tj setim se kako se sve ovde nešto "kreativno" zezamo, a nemam pojma da li ti je neko objasnio.

Sve društvene mreže, ili bar mnoge, tj nisam ni ja član svih, u takmičenju teže da ti ponude što bolji sistem.

To već odavno podrazumeva što minimalnije mombardovanje glupostima.

Even better, to podrazumeva tvoju solidnu kontrolu nad onim šta ti automatski iskače pred očima.

Ti, u stvari, sa jako malo vremena, podesiš, bukvalno, svoji informativni prostor, onaj njegov proaktivni deo, gde te on juri bez pitanja.

Možeš da imaš najboljeg pajtosa koji na Fejsu non-stop priča o Mormonima, pa ga "podesiš" da ti ne iskače automatski, nego odeš da mu vidiš fotke ili razvučeš poneki fazon kad ti padne na pamet, ili nikad, družite se oko roštilja.

A opet, odeš na neku stranicu, npr MIT Technology Review, vidiš svi prilozi jako informativni, i podesiš da ti to bude deo "dnevnih novina."

Jako prosto, evo ti primer, tako sam te se i setio, od mojih informativnih kanala se juče pojavila vest. I super cool je, ja je onda stavim i na svoj "zid", mnogo mi je efikasnije da ovde skupljam interesantno nego da periodično odlazim na bog zna gde sve i prelistavom.

Evo našao sam vest i na jutjubu pa je prilažem ovde.

A isto tako, ako voliš kinky(ish) stvari, al u užem krugu, ili nekog baš ne voliš ni u podsećanju, možeš da kreiraš zatvorene grupe, blokiraš Tarzane koje ne gotiviš (tad unopšte ne vidite ni da ona druga osoba postoji, iako možete da kenjate jedan protiv drugoga, a da to obojica ne primetite), tj imaš goodies koliko hoćeš, za svačiji ukus, vrlo solidno personalizuješ experience.

Toga što ti ne voliš, nako, na maglovitoj bazi, ima, naravno, ali osobe koje su take i tako se ponašaju su to, više manje, tako i prihvatile-sleš-izabrale.

Nači, ovo je ozbiljan komentar sa ispod 5% zezanja, samo da te upozorim

srdjan.pajic srdjan.pajic 14:35 24.05.2017

Re: 1.

Milan Novković
srdjan.pajic
Ja ignorišem fesjbuk, to sam već mnogo puta napisao, ali blogiju, sa dupetom punim tih dečijih novotarija, i pomodarskih gluposti, ne vredi ponavljati!

Srki, malopre te se setim na Fejsu, tj setim se kako se sve ovde nešto "kreativno" zezamo, a nemam pojma da li ti je neko objasnio.

Sve društvene mreže, ili bar mnoge, tj nisam ni ja član svih, u takmičenju teže da ti ponude što bolji sistem.

To već odavno podrazumeva što minimalnije mombardovanje glupostima.

Even better, to podrazumeva tvoju solidnu kontrolu nad onim šta ti automatski iskače pred očima.

Ti, u stvari, sa jako malo vremena, podesiš, bukvalno, svoji informativni prostor, onaj njegov proaktivni deo, gde te on juri bez pitanja.

Možeš da imaš najboljeg pajtosa koji na Fejsu non-stop priča o Mormonima, pa ga "podesiš" da ti ne iskače automatski, nego odeš da mu vidiš fotke ili razvučeš poneki fazon kad ti padne na pamet, ili nikad, družite se oko roštilja.

A opet, odeš na neku stranicu, npr MIT Technology Review, vidiš svi prilozi jako informativni, i podesiš da ti to bude deo "dnevnih novina."

Jako prosto, evo ti primer, tako sam te se i setio, od mojih informativnih kanala se juče pojavila vest. I super cool je, ja je onda stavim i na svoj "zid", mnogo mi je efikasnije da ovde skupljam interesantno nego da periodično odlazim na bog zna gde sve i prelistavom.

Evo našao sam vest i na jutjubu pa je prilažem ovde.

A isto tako, ako voliš kinky(ish) stvari, al u užem krugu, ili nekog baš ne voliš ni u podsećanju, možeš da kreiraš zatvorene grupe, blokiraš Tarzane koje ne gotiviš (tad unopšte ne vidite ni da ona druga osoba postoji, iako možete da kenjate jedan protiv drugoga, a da to obojica ne primetite), tj imaš goodies koliko hoćeš, za svačiji ukus, vrlo solidno personalizuješ experience.

Toga što ti ne voliš, nako, na maglovitoj bazi, ima, naravno, ali osobe koje su take i tako se ponašaju su to, više manje, tako i prihvatile-sleš-izabrale.

Nači, ovo je ozbiljan komentar sa ispod 5% zezanja, samo da te upozorim



Nemam ja dovoljno interesovanja da podešavam svoj "informativni prostor" i treniram socijalnu mrežu na internetu. To jest, oni su već dosta dobro podešeni i istrenirani, mimo fejsbuka. Ali, svejedno, hvala na trudu!






Srđan Fuchs Srđan Fuchs 08:56 21.05.2017

Đe ošla sloboda?

Treba mi ona moja potpuna sloboda. Bez nje, ništa mi nije isto.


Treba kao Nole, da se rediskaveruješ (što bi rekao moj sin na postmodernom srpskom).

Od februara, a poslednjih nedelja posebno, živim u velikom stresu zbog kineskog načina. Taj ’kineski način’ teško je objasniti nekome ko nikada nije poslovao sa Kinezima. Ali pokušajte da zamislite osobu koja se ljubazno smeje sve vreme, koja vam priča afirmativno, a radi sasvim suprotno. Osobu koja vam tvrdi da ne treba da brinete, dok vas zapravo smišljeno laže. Osobu koja menja pravila kako joj se prohte. Osobu koja uvek nađe način da vi budete ona strana koja nešto nije ispunila. Osobu u koju nikada i ni za šta ne možete da se pouzdate. Jedna od mogućih deviza koje objašnjavaju taj kineski način bila bi: ’Pare sad, problemi posle’.


Gospođo b'ate, kako ih ne gotiviš! Zar nije to onaj Žuti Čovek Koji Dolazi, o kojem su govorili Tarabić i naš Precednik Toma?

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:38 21.05.2017

Re: Đe ošla sloboda?

Srđan Fuchs


Od februara, a poslednjih nedelja posebno, živim u velikom stresu zbog kineskog načina. Taj ’kineski način’ teško je objasniti nekome ko nikada nije poslovao sa Kinezima. Ali pokušajte da zamislite osobu koja se ljubazno smeje sve vreme, koja vam priča afirmativno, a radi sasvim suprotno. Osobu koja vam tvrdi da ne treba da brinete, dok vas zapravo smišljeno laže. Osobu koja menja pravila kako joj se prohte. Osobu koja uvek nađe način da vi budete ona strana koja nešto nije ispunila. Osobu u koju nikada i ni za šta ne možete da se pouzdate. Jedna od mogućih deviza koje objašnjavaju taj kineski način bila bi: ’Pare sad, problemi posle’.


Gospođo b'ate, kako ih ne gotiviš! Zar nije to onaj Žuti Čovek Koji Dolazi, o kojem su govorili Tarabić i naš Precednik Toma?


Nije stvar u (ne)gotivljenju, već u potpuno drugačijem mentalitetu i u tome što oni nemaju nikakvog poslovnog obzira prema strancima. Kada bi mogao da zaviriš malo na pisanja u našim WeChat grupama o tome kako Kinezi posluju sa drugim rasama (naglašavam jer verujem da između sebe posluju sasvim drugačije), shvatio bi da ovo gore nema u sebi ni trunku preterivanja. Neko je dao, po meni, veoma prihvatljivo objašnjenje o tom načinu: svi ti narodi koji su bili dugo izolovani (što geografski, što politički) imaju sasvim drugačiji odnos prema strancima, u smislu da ih ništa ne obavezuje u odnosu sa njima.

Sa šaljivije strane, to izgleda ovako:


mirelarado mirelarado 10:16 21.05.2017

Re: Đe ošla sloboda?

Nije stvar u (ne)gotivljenju, već u potpuno drugačijem mentalitetu i u tome što oni nemaju nikakvog poslovnog obzira prema strancima. Kada bi mogao da zaviriš malo na pisanja u našim WeChat grupama o tome kako Kinezi posluju sa drugim rasama (naglašavam jer verujem da između sebe posluju sasvim drugačije), shvatio bi da ovo gore nema u sebi ni trunku preterivanja. Neko je dao, po meni, veoma prihvatljivo objašnjenje o tom načinu: svi ti narodi koji su bili dugo izolovani (što geografski, što politički) imaju sasvim drugačiji odnos prema strancima, u smislu da ih ništa ne obavezuje u odnosu sa njima.


Na osnovu majušnog uzorka kakav je Katedra za sinolgiju na mom fakultetu, sastavljena od naših koji često odlaze u Kinu i Kineza koji rade kod nas, mogu da kažem da je zaista reč o potpuno drugačijem mentalitetu (kao da ne živimo u istoj dimenziji) i da su stoga nesporazumi česti. Nije lako, ali što ih bolje upoznaješ, bolje ćeš ih i razumeti. :)
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:17 21.05.2017

Re: Đe ošla sloboda?

Snezana Radojicic


Nije stvar u (ne)gotivljenju, već u potpuno drugačijem mentalitetu i u tome što oni nemaju nikakvog obzira prema strancima. Kada bi mogao da zaviriš malo na pisanja u našim WeChat grupama o tome kako Kinezi posluju sa drugim rasama (naglašavam jer verujem da između sebe posluju sasvim drugačije), shvatio bi da ovo gore nema u sebi ni trunku preterivanja, a to ti može potvrditi svako ko je radio ili radi ovde. Neko je dao, po meni, veoma prihvatljivo objašnjenje o tom načinu: svi ti narodi koji su bili dugo izolovani (što geografski, što politički) imaju sasvim drugačiji odnos prema strancima, u smislu da ih ništa ne obavezuje u odnosu sa njima.

Sa šaljivije strane, to izgleda doslovno ovako:


A sloboda -- prinudno zarobljena, dok se ne zarade pare za nastavak slobodnog življenja...



da, da, ja sam proveo dugi niz godina premišljajući kako da povežem tu osovinu (nemanje) kinte/f-cionalnog življenja u skladnu celinu - i onda me zabolo slučajno - jedini u 8500000 jedinki a da vlada srpskim (i govornim jezikom sredine) ((a i da nisam sonma)). kapiram, možda su i objektivizirali taj zapadni pristup životu, pa ko veli, "dosta su oni drndali nas, sa'ćemo malo mi njih", pa otud to "da znači ne", i osmeh znači "u gonna get some trouble". u svakom slučaju, i srbija gravitira ka tome... nama je to cool, kao, "kako su metnuli Zapadu". a i bahata partijska manjina kontroliše pristupe i tok kapitala, taman divota od sistema.

ps. važno je da čuka šljaka, vratiće se feeling for freedom!
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 10:32 21.05.2017

Re: Đe ošla sloboda?

mirelarado



Na osnovu majušnog uzorka kakav je Katedra za sinolgiju na mom fakultetu



oklen to da kod vas na faksu nema ozbiljne ivrologije - poriknjavali svi Dorčolci i Мунзеконза-onci, i nije ostao niko da šljaka na faksu? šteta, to je baš rupača u humanities za BU.
mirelarado mirelarado 10:38 21.05.2017

Re: Đe ošla sloboda?

Srđan Fuchs
mirelarado



Na osnovu majušnog uzorka kakav je Katedra za sinolgiju na mom fakultetu



oklen to da kod vas na faksu nema ozbiljne ivrologije - poriknjavali svi Dorčolci i Мунзеконза-onci, i nije ostao niko da šljaka na faksu? šteta, to je baš rupača u humanities za BU.


Логику по којој се катедре образују или не образују на мом факсу никада нисам разумела. Уплив политике, углавном. Није се нашао довољно упоран ентузијаста да погура ствар, претпостављам.
blogovatelj blogovatelj 21:53 21.05.2017

Re: Đe ošla sloboda?

Na osnovu majušnog uzorka kakav je Katedra za sinolgiju na mom fakultetu, sastavljena od naših koji često odlaze u Kinu i Kineza koji rade kod nas, mogu da kažem da je zaista reč o potpuno drugačijem mentalitetu (kao da ne živimo u istoj dimenziji) i da su stoga nesporazumi česti. Nije lako, ali što ih bolje upoznaješ, bolje ćeš ih i razumeti. :)


U časovima dokonosti sam izračunao da sam se živeći u Kanadi sretao, družio i radio sa ljudima iz minimum osamdeset zemalja. Pretpostavljam da se u ovih 80+ država nalazi i barem deset najvećih i po površini i po broju stanovnika, tako da se može reći da te države iz kojih sam sretao ljude pokrivaju barem 90% populacije i 90% kopnene površuine planete. Sa svima sam uspevao da nađem zajednički jezik, pre ili kasnije, lakše ili teže, sem sa Kinezima. Tj uspevao sam da postanem koliko toliko prijatelj sa par njih, ali su mi u nekim segmentima i dalje nedokučivi. Skoro uvek se ponašaju kao da su istovremeno i genijalni i ispodprosečno inteligentni. Dakle kompleksan mentalni model ponašanja iz koga ne znaš šta možeš da očekuješ.
Nadrealnih primera u komunikaciji imam nebrojeno, prvi koji mi pada na pamet je da sam svojevremeno svog šefa pitao koje mu je pravo ime jer smo ga u firmi zvali Frenk.
I čovek kaže da mu je pravo ime Frenk.
A rođen negde severozapadno od Pekinga, tako mi je rekao. I živeo tamo dvadeset godina. A zove se Frenk?!
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:54 22.05.2017

Re: Đe ošla sloboda?

blogovatelj

Nadrealnih primera u komunikaciji imam nebrojeno, prvi koji mi pada na pamet je da sam svojevremeno svog šefa pitao koje mu je pravo ime jer smo ga u firmi zvali Frenk.
I čovek kaže da mu je pravo ime Frenk.
A rođen negde severozapadno od Pekinga, tako mi je rekao. I živeo tamo dvadeset godina. A zove se Frenk?!


Kinezi često imaju i engleska imena uz kineska. Posebno oni iz viših slojeva, čiji su roditelji možda pričali engleski a svakako su slali decu na privatne časove jezika još od njihovih jaslica. U gomili formulara koje popunjavaju i Kinezi i stranci obavezno stoji: tvoje pravo ime i englesko ime (ili kinesko) ako ga imaš.
krkar krkar 06:54 22.05.2017

Re: Đe ošla sloboda?

Логику по којој се катедре образују или не образују на мом факсу никада нисам разумела. Уплив политике, углавном. Није се нашао довољно упоран ентузијаста да погура ствар, претпостављам.


Nove katedre su se uvek otvarale samo kad neki ludak dovoljkno dugo i uporno gura svoje i kad dovuče neke pare i lektore iz inostranstva: Dejan razić, Ljubiša Rajić, Ljiljana Đurović...

E pa nije se našao takav Ješa ni Indus.
aureus aureus 10:40 21.05.2017

Какав је то начин, другови?

Више ми је тог кинеског начина преко главе!
Никад нисам био у Кини нити сам имао неког посебног контакта с Кинезима, али се изнервирам док читам о том њиховом измотавању.

Него, четврта слика од краја текста ти је баш добро испала. Добра композиција. Стално ишчекујеш да неко избије из те кривине, а чак ни облаци нису изгорили, што се мора похвалити.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:27 21.05.2017

Re: Какав је то начин, другови?

aureus
Више ми је тог кинеског начина преко главе!
Никад нисам био у Кини нити сам имао неког посебног контакта с Кинезима, али се изнервирам док читам о том њиховом измотавању.

Него, четврта слика од краја текста ти је баш добро испала. Добра композиција. Стално ишчекујеш да неко избије из те кривине, а чак ни облаци нису изгорили, што се мора похвалити.


Hvala na saosećanju

Aparat mi je baš-baš loš. Moram nešto da uzmem za predstojeću turu na Pamiru, gre'ota da budu loše fotke odande.
tyson tyson 20:44 22.05.2017

Re: Какав је то начин, другови?

Aparat mi je baš-baš loš. Moram nešto da uzmem za predstojeću turu na Pamiru, gre'ota da budu loše fotke odande.

Nokia Lumia 930


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:32 23.05.2017

Re: Какав је то начин, другови?

tyson
Aparat mi je baš-baš loš. Moram nešto da uzmem za predstojeću turu na Pamiru, gre'ota da budu loše fotke odande.

Nokia Lumia 930




Haha, mogu samo d apostanem fan istog, sa dlajine
anfieldroad anfieldroad 14:42 21.05.2017

biciklizam...


Sorry, čitajući komentare, slučajno sam "obavestio moderatora"...

Enivej, skrećem pažnju gledalištu na Giro d'Italia, jedan od 3 Grand Tour-a u biciklizmu ( slično grend slem turnirima u tenisu ). Ove sezone izuzetno zanimljiva trka, vodi u generalnom Holanđanin Tom Domulen, a očekuje se "odgovor" najboljeg svetskog brdskog vozača, Kolumbijca Kintane- u Dolomitima i Alpima tokom poslednje nedelje.

Text po običaju odličan !
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 16:23 21.05.2017

Re: biciklizam...

anfieldroad

Sorry, čitajući komentare, slučajno sam "obavestio moderatora"...

Enivej, skrećem pažnju gledalištu na Giro d'Italia, jedan od 3 Grand Tour-a u biciklizmu ( slično grend slem turnirima u tenisu ). Ove sezone izuzetno zanimljiva trka, vodi u generalnom Holanđanin Tom Domulen, a očekuje se "odgovor" najboljeg svetskog brdskog vozača, Kolumbijca Kintane- u Dolomitima i Alpima tokom poslednje nedelje.

Text po običaju odličan !


Ja sam Giro gledala samo zbog onih kadrova prirode i helikopterskih snimaka pejsaža. Pamtim i neke vesele epizode, kao kada su kadrirali nekog lika sa ljubavnicom, u kolima pored puta, izašli d apozdrave trkače, a onda ga žena idela... pisalo se o tome (možda sam pomešala neke detalje, ali je bila ta priča)...

Hvala na čitanju!
mirelarado mirelarado 17:29 21.05.2017

Re: biciklizam...

Pamtim i neke vesele epizode, kao kada su kadrirali nekog lika sa ljubavnicom, u kolima pored puta, izašli d apozdrave trkače, a onda ga žena idela... pisalo se o tome (možda sam pomešala neke detalje, ali je bila ta priča)...




Tipična italijanska priča. Tamo je i pojava mobilnih telefona, smartfona i SMS poruka već razorila mnoge brakove. O internetu i društvenim mrežama da i ne govorimo.

Mnogi takvi donžuani pozavideli bi ti na ciklo-turama po dalekim predelima, i to zbog savršenog alibija. :)
anfieldroad anfieldroad 04:17 22.05.2017

Re: biciklizam...

Ja sam Giro gledala samo zbog onih kadrova prirode i helikopterskih snimaka pejsaža. Pamtim i neke vesele epizode, kao kada su kadrirali nekog lika sa ljubavnicom, u kolima pored puta, izašli d apozdrave trkače, a onda ga žena idela... pisalo se o tome (možda sam pomešala neke detalje, ali je bila ta priča)...

Hvala na čitanju!



Zbog fantastične režije, virtuelnog putovanja od ( konkretno-ove sezone ) Sardinije do Alpa i nestvarnih epizoda koje se dešavaju na sva tri Grand Toura...da, pa i ja gledam zbog toga, pre svega... Doduše, igrom slučaja, pratim taj neverovatni sport od vremena Edi Merxa i Bernara Inoa...Događaj sa ženom i TV prenosom vrlo liči na Giro, a možda i više na Tour de France !


inače, pleasure is mine !
Tnx !
krkar krkar 07:01 22.05.2017

Rahmetli biciklizam

Doduše, igrom slučaja, pratim taj neverovatni sport od vremena Edi Merxa i Bernara Inoa...


Biciklizam se meni pretvorio u nešto negledljivo. Odrastao sam bukvalno pored velikog asa koji je osvojio sve 3 velike trke a Giro 3x (Felice Gimondi), bio mi je idol u detinjstvu iako sam vrlo rano shvatio da nije biciklizam za mene kao takmičarski sport. Ali sam ga pratio dok je imalo smisla. Odavno nema, ubio ga doping, velika lova i "timska taktika". I zato više nema pravih velikih biciklista.

anfieldroad anfieldroad 10:25 23.05.2017

Re: Rahmetli biciklizam

Odavno nema, ubio ga doping, velika lova i "timska taktika". I zato više nema pravih velikih biciklista.



Kontador, Nibali, Froom, Peter Sagan, Kintana....Prva dvojica su osvojila sva 3 GT, Froom 3 puta za redom Tour de France...Kintana je osvajao i Giro i Ueltu. Sagan je prava R'N'R zvezda među biciklistima i svetski šampion.
Velikih ima sada kao što ih je bilo uvek. Nekad više, nekad manje- naravno. Kao u svakoj aktivnosti- od sporta do filozofije...
Doping je prisutan u svakom sportu, tako da je taj argument validan za sve vrhunske sportove podjednako.
Biciklizam jeste "timski" sport, ali to je deo igre, bez toga bi bilo možda i manje zanimljivo.

U svakom slučaju, lepo je gledati trke iz turističkih razloga- pre svega. Kao tronedeljna poseta muzeju iz helikoptera. Porodice u Francuskoj planiraju godišnji odmor u odnosu na trasu Toura. Porodice u "širem smislu", jelda...

Zanimljivo je da nema Kineza u biciklizmu ? 75% ljudi vozi bajs, a niko se ne takmiči ? Ili je razlog u pomenutom zagađenju vazduha...?
mirelarado mirelarado 11:14 23.05.2017

Re: Rahmetli biciklizam

Eh, nije to više onaj džentlmenski sport. Fausto Kopi i Đino Bartali bili su najveći rivali tih četrdesetih-pedesetih godina prošlog veka. Na fotografiji je zamrznut u vremenu legendarni trenutak sa Tur de Fransa, gde jedan od njih dvojice onom drugom dodaje vodu. Kopi i Bartali su tokom potonjih godina namerno odbijali da jasno kažu ko je kome dodao vodu. Tako magija tog trenutka ostaje večna. Takav gest danas bi bio nezamisliv.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:34 23.05.2017

Re: Rahmetli biciklizam

anfieldroad


Zanimljivo je da nema Kineza u biciklizmu ? 75% ljudi vozi bajs, a niko se ne takmiči ? Ili je razlog u pomenutom zagađenju vazduha...?


75% ljudi NE vozi bajs, a od onih preostalih 25%, 10% voze na selu, 10% vozi elektro bajs, a 5% možda rekreativno. U Kini SVI voze i-bajkove.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:35 23.05.2017

Re: Rahmetli biciklizam

mirelarado
Eh, nije to više onaj džentlmenski sport. Fausto Kopi i Đino Bartali bili su najveći rivali tih četrdesetih-pedesetih godina prošlog veka. Na fotografiji je zamrznut u vremenu legendarni trenutak sa Tur de Fransa, gde jedan od njih dvojice onom drugom dodaje vodu. Kopi i Bartali su tokom potonjih godina namerno odbijali da jasno kažu ko je kome dodao vodu. Tako magija tog trenutka ostaje večna. Takav gest danas bi bio nezamisliv.



Predivno, hvala na ovome, nisam znala. Moraću da podelim na (Srkiju omraženom) FB-u.
srdjan.pajic srdjan.pajic 21:32 23.05.2017

Re: Rahmetli biciklizam

mirelarado
Eh, nije to više onaj džentlmenski sport. Fausto Kopi i Đino Bartali bili su najveći rivali tih četrdesetih-pedesetih godina prošlog veka. Na fotografiji je zamrznut u vremenu legendarni trenutak sa Tur de Fransa, gde jedan od njih dvojice onom drugom dodaje vodu. Kopi i Bartali su tokom potonjih godina namerno odbijali da jasno kažu ko je kome dodao vodu. Tako magija tog trenutka ostaje večna. Takav gest danas bi bio nezamisliv.



Kakvi carevi! Gospoda. Ulepša mi dan ova epizoda, hvala, Mirela!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana