Hobi| Putovanja| Sport| Život| Životni stil

Ja, biciklist - 2. deo: Leskovac-Beograd (za 1 dan)

ulicni-muzicar RSS / 17.11.2017. u 01:58
Kao što sam već pisao u prethodnom postu (link: http://blog.b92.net/text/27902/Ja-biciklist---1-deo%3A-Mala-istorija/ ), tokom leta sam malo trenirao i kovao planove o svom prvom dužem putovanju biciklom, višednevnom. Ja već imam 51 godinu i niko ništa mi ne garantuje, u smislu zdravlja, tako da sam baš bio rešio da se upustim u avanturu tog tipa. Dok još mogu. Na kraju krajeva, uvek je bolje da se u životu kaješ što jesi nešto uradio (ako nije ispalo kako treba), nego da patiš što nisi. Što nisi pokušao, što se nisi odvažio... Vreme ne radi za mene, ja ga nemam previše. Nemam vremena za premišljanje, tako da sam iskoristio prvu priliku, svoj tronedeljni solo boravak u Leskovcu, bez porodice.

Pre puta u Beograd, vozio sam dva uzastopna dana (tj. noći) do Niške Banje, po 120 km, i zaključio da sam u stanju da za dva dana odem do glavnog grada. Ako mogu dva dana uzastopno da izvozim po 120 km u cugu, moći ću sigurno i po 150 za ceo dan, kontao sam.

Fotografije koje slede, isečci su sa moje Facebook stranice (link: https://www.facebook.com/ulicni.muzicar.blog/ ). Pošto sam prethodnih godina na internetu pažljivo pratio avanture Snežane Radojičić (pomalo i nekih drugih svetskih putnika), odlučio sam da i ja vršim direktan internet prenos svog putovanja.

Znam da ima i onih, pogotovo u starijoj populaciji, koji se zgražavaju nad takvim stvarima. Kao, šta ima svoj privatni život da pokazuješ drugima itd. Ali ja mislim da ovo nije bogzna šta, tako da sam sve objavljivao i na svojoj fb stranici, i na svom profilu (šerovao), a evo sad pišem i na blogovima: ovom na B92, kao i na mom ( www.ulicni-muzicar.blogspot.com ). Inače, na Fejsu imam vrlo malo prijatelja (60), profil mi je zaključan za javnost, a slabo sam i aktivan na njemu i ne objavljujem svoje fotografije. Fb mi zapravo treba zbog stranica, onih koje pratim i onih koje uređujem (Ulični Muzičar i A.C. Milan Serbia [560.000 fanova]).

 

Na ovim isečcima vide se moje ime i prezime, mrzelo me je da ih zamagljujem.

 

IMG_20171115_212905_255.JPG

 

Dakle, planirao sam da prespavam u Jagodini i da u Beogradu ostanem jedan ili dva dana, da bih odmorio mišiće. Trebalo je da krenem rano ujutro i da u ex Svetozarevo stignem kasno popodne, međutim prethodnih dana potpuno sam poremetio svoj ritam spavanja (vozio noću do Niške Banje, a posle spavao danju, padala je i kiša dva cela dana), tako da sam dan pre polaska zaspao tek oko 10 ujutro, a ustao oko 18h.

Završio sam neke posliće predviđene za taj dan, bilo je tek oko 22h i razmišljao sam nešto da mi je možda bolje da ne čekam jutro.

"Jeste da sam planirao da vozim po danu, pošto sam izludeo od noćnih vožnji tokom leta, ali sada sam svežiji, a sutra ujutro i pre podne stići će me umor od nespavanja", kontao sam ja i počeo polako da se pakujem. Spremanje je potrajalo oko 2 sata i oko ponoći sam svečano krenuo.

Čim sam izašao na ulicu i seo na bicikl, eto ga prvi problem: dok motam, udaram petama u bisage. Kupio sam ih 2-3 dana ranije, padala je kiša u tom periodu i nisam stigao da ih "seftelišem". Morao sam onako prepunjene da ih skidam i pomerim malo unazad. Izgubio sam oko 15 minuta.

Noć je bila hladna, vlažna, pomalo maglovita. Obukao sam se kol'ko treba, stavio ispod kacige i kapuljaču od šuškavca i krenuo. 10 km starim auto-putem, pa onda novim.

Vozio sam i bio sam zabrinut.

I ljutio sam se na samog sebe zbog toga.

"Uživaj, bre, uživaj! Zar ovo nije ono o čemu si sanjao?", prekorevalo je srce mozak.

"Uživam, bre, uživam...", odgovarao je mozak, zabrinuto.

[To me je podsetilo na onu scenu iz "Vrućeg vetra", kada na Šurdinoj svadbi neko kaže Čkalji da treba da se raduje, a on, Firga, odgovara: "Radujem se, radujem..."]

A zašto sam bio zabrinut? Pa čekao me je dugačak put, bajs mi nije bio u najboljem stanju. Osim lanca (stari mi je pukao kad sam po drugi put krenuo u Nišku Banju) i sajle za prednji menjač, nisam menjao ništa godinama, nisam podmazivao (opet osim lanca), kočnice mi nezategnute... Tako da sam se bojao da mi se ne desi neki kvar, pošto vozim daleko od naseljenih mesta, po auto-putu, sa kog ne možeš da se isključiš u bilo kom trenutku.

Ali kako je vreme odmicalo, negativne misli su me postepeno napuštale i stvarno sam počeo da uživam. Šta, nosim sa sobom sav potreban alat, razne ključeve, imam i dve rezervne unutrašnje gume, imam pare, nosim hranu, vreme će biti lepo, neće biti kiše... Jeste, bajs nije sređen kako treba, ali i ne idem na kraj sveta. 300 km do Beograda su mi kao 3 vožnje od po 100. I još 3 u povratku. A imao sam od 4. avgusta 20 vožnji i ništa strašno nije se dogodilo. Neće valjda ni u ovih nekoliko dana...

Jedino panduri. Znam da je zabranjeno voziti bicikl po auto-putu, ali nadao sam se da neću naleteti na neke baksuze. Pa, i ako naletim, ne verujem da bi me baš kaznili. Kad im objasnim situaciju (odakle idem, kuda putujem, ostvarujem svoj san, ovo-ono...), možda bi mi i progledali kroz prste, možda bi me samo uputili na sporedni drum, sumnjam da mi pisali kaznu (koja iznosi 10.000 dinara, kako sam čuo).

Tako je i bilo, do Bg praktično nisam ni video policiju, samo me je jedan njihov auto prestigao tamo negde kod Velike Plane.

Usput sam u početku jeo samo banane i pio jogurte: 5 banana i 1,5 l jogurta smazao sam već do Aleksinca. Poneo sam u torbama još i 3 kuvana jaja, pola hleba, 300 grama goveđe pršute "Zlatiborac", nekoliko Mars i Snikers čokoladica, neke medenjake i pakovanje od 500 grama Cedevite, za pravljenje napitaka.

 

IMG_20171115_212925_936.JPG

 

Kako je put odmicao i ništa loše nije se desilo, počeo sam zaista sve više da uživam u svom putovanju biciklom. Pogotovo kad je svanulo i mogao sam konačno da isključim svetla. Već sam se bio i uhodao: zastanem kod table pre ili posle isključenja sa auto-puta (slike koje slede), napravim foto, postavim na fejs (nosio sam sa sobom tablet), pojedem nešto, korigujem odeću (postepeno skidam suvišno) i pičim dalje.

 

IMG_20171115_212948_460.JPG

 

IMG_20171115_213001_849.JPG

 

Da, trebalo je da prespavam u Jagodini. Ali tokom vožnje, razmišljao sam o izmenama i dopunama prvobitno zacrtanog plana i programa. Jagodina se približavala, a još je bilo rano jutro. Šta sad, da idem da tražim sobu za narednu noć, a nije još ni podne? Ko zna da li ću je naći toliko rano, a ako je i nađem, znam da bih odmah legao da spavam i onda bih se probudio verovatno negde oko ponoći. I šta, treba opet da vozim noću? Neee pliz, muka mi je više i od veštačkog svetla, i od farova automobila, i od buljenja u asfalt... Hoću da vozim po danu!

Imao sam snagu u nogama, jeo sam redovno, tako da sam rešio da nastavim dalje, do Lapova, Velike Plane... pojma nemam. Pa da tamo negde prenoćim. Čak sam razmatrao i opciju da u tom slučaju narednog dana preskočim Beograd i pomerim krajnji cilj putovanja do Novog Sada. Ali kako su kilometri prolazili, sve više me je privlačila ideja da pokušam da do kraja dana stignem u Beograd. Pa, ako treba, odmaraću tamo, ne jedan, već dva dana.

 

IMG_20171115_213018_126.JPG

 

IMG_20171115_213032_166.JPG

 

Tu kod isključenja za Smederevo, javio sam se mojima, ženi i deci. Beograd više nije bio toliko daleko, ali mi se ova poslednja deonica baš bila nekako odužila. Ja nikako da stignem. A umor jeste stigao. Naročito u glavi, od nespavanja. I onda, na kraju, kao šlag na torti, dva uspona...

 

IMG_20171115_213047_635.JPG

 

 

Drugi uspon bio je još teži: 7% i 2,7 km. Ali preživeo sam, spustio sam se u raskopani Beograd i požurio na Kalemegdan. Plan mi je bio da dam nekome da me slika ispod "Beogradskog Pobednika". Pa da to stavim na Fb i da napišem ovako: "I, znači, razdaljina između moje kuće u Leskovcu i mesta na kom se nalazi Beogradski Pobednik (tj. JA), iznosi tačno 289 km."

Međutim, plan mi je propao. Tog dana u Beogradu je boravio predsednik Turske Erdogan i blokiran je bio, osim centra grada (policajac na svakoj raskrsnici), i Kalemegdanski park. Baš je tamo morao da ide to veče... Mogao sam da sačekam da se raziđe masa ljudi (koji su dolazili upravo iz pravca spomenika), oko 15 minuta je bilo potrebno, po rečima jednog policajca, ali već je počeo da pada mrak, nisam se još ni smestio, a i fotke ne bi ispale kako treba...

VAŽNO: Pišući o Erdoganu na Fb, upotrebio sam za njega epitet "drljavi" (kasnije obrisao), pa da pojasnim stvar, pošto u našem regionu ima ljudi koji obožavaju državu Tursku, a verovatno i njenog predsednika: Dakle, za mene su uglavnom svi ti Predsednici, Premijeri i slični - DRLJAVI, da drljaviji ne mogu biti. Počevši od Slobe, preko Tadića, Vučića, pa do Obame, Trampa i Putina! Tek toliko da se zna. Ništa specijalno nemam protiv Turske ili religije u njihovoj državi (ja sam 100% nevernik).

 

22449702_10213665074598554_7058623425425943010_n.jpg

 

Eto, bicikl je bio u centru zbivanja tih dana...

 

IMG_20171115_213117_149.JPG

 

Našao sam sobu u jednom Hostelu preko puta železničke stanice. Cena ležaja bila je 1400 dinara u višekrevetnim sobama ili 2400 dinara (20€) za onoga ko hoće da bude sam u sobi. Ja sam odabrao ovo drugo, s tim da i bajs ide sa mnom unutra. Odobrili su mi, iako je lik na recepciji imao ideju da bicikl ostavim u hodniku, kao imaju kameru i to. Što mi nije padalo na pamet, naravno.

Sledilo je tuširanje, skok do supermarketa iza ćoška (radi non-stop), pa spavanje. A pre spavanja, javio sam se "s Viber na moje ženče". Ležao sam već u krevetu, pokrio se i čaršavom, a ona kad me je videla, preturila se. Sve oko mene belo, ja ležim u krevetu, pa je pomislila da se javljam iz neke bolnice, ha, ha...

 

IMG_20171115_213130_089.JPG

 

Naravno, spavao sam k'o zaklan, a kada sam se ujutru probudio, onako ponosan na podvig koji sam prethodnog dana napravio, počeo sam da sanjarim o nastavku putovanja ka severu, kao i o nekim drugim avanturama...

 

IMG_20171115_213141_216.JPG

 

...sve dok nisam ustao iz kreveta i zaključio da mi je pametnije da ćutim i par dana 'ladim mišiće...

 

IMG_20171115_213152_170.JPG

 

Hostel Cuba - "Picin" park - Zeleni Venac - Knez Mihajlova - Kalemegdan: To je bila moja šetačka ruta. Prvog dana i ujutro i uveče, drugog dana samo uveče.

Jer drugog dana malo sam se vozikao i slikao po belom gradu (na fotkama "bledom gradu")...

(Kao za ono o Erdoganu, izvinjavam se tako i za ovo o "Smeni 8", a o čemu se radi, piše u komentarima na ovoj objavi, na mojoj fb stranici, link: https://www.facebook.com/ulicni.muzicar.blog/posts/1608452675843990 )

 

 

IMG_20171115_213204_257.JPG

 

Evo tih fotografija

 

IMG_20171012_124553.jpg

 

IMG_20171012_124611.jpg

 

IMG_20171012_131546.jpg

 

IMG_20171012_141758.jpg

 

IMG_20171012_141826.jpg

 

IMG_20171012_144115.jpg

 

 

IMG_20100104_153057-1.jpg

 

IMG_20100104_153116-1.jpg

 

Sve je to bilo lepo i krasno, ali trebalo se i vratiti nazad u Leskovac. Naravno, za jedan dan, kao i u dolasku, to već nije bilo u pitanju. A za vraćanje obično nedostaje motivacija. Cilj ostvaren, sad ostaje samo da se mota nazad, bez velikih emocija. Dan pre polaska gledao sam Google mape, tražeći najbolji način da izbegnem one uspone nadomak Beograda. Pogotovo što bih morao da ih prelazim praktično nezagrejan, jer su oni na samom početku, na izlazu iz Bg-a. I rešio sam da idem Smederevskim putem, pa da se kasnije uključim na auto-put. I zeznuo sam se...

Podesio sam alarm da zvoni u 05:30 (legao sam tek oko ponoći, ali sam prethodno popodne odspavao dobra dva sata), međutim probudio sam se oko 04:30 i rešio da ne spavam više i da pođem ranije. Jeo sam, spremio se i krenuo u 05:20. Do Slavije, pa na Bulevar Revolucije. Nadao sam se da će put ka Smederevu biti bez većih uspona, ali prevario sam se. I izgubio mnogo vremena na tih prvih 40 i nešto kilometara.

Onda sam se uključio na auto-put i ubrzao tempo. Ništa značajno nije se dešavalo tokom vožnje. Znači, klasika: motam, stanem da nešto prezalogajim, svratim na benzinsku pumpu da uzmem vodu (tamo me pitaju odakle/kuda putujem, čestitaju) itd.

Neki policajci su mi svirnuli, ali nisam stigao da im uhvatim pogled, išli su iz suprotnog smera. A jedni drugi su na par sekundi uključili sirenu dok su me obilazili. Pratili su neke autobuse (možda su u njima bili Vučkovi "sendvičari", ko zna): taj džip napred, pozadi drugi, a između njih nekoliko autobusa. Kasnije me je do Niša obišlo još jedno policijsko vozilo i to je to. Nikakvih problema sa pandurima.

 

IMG_20171115_213218_038.JPG

 

Primetio sam da pored auto-puta ima mnogo spomenika. Koliko je samo ljudi izginulo, ljudi moji... To se ne primećuje kad se putuje autom. Gledaš napred, projuriš i ne primećuješ ih toliko. Ali stvarno ih ima mnogo. A kobajagi auto-put, sigurnost veća...

Ima i mnogo đubreta pored puta: papiri, kese, flaše, pampersi...

 

 

IMG_20171115_213231_561.JPG

 

 

Mrak me je uhvatio negde kod Aleksinca. A ispred Niša, isključio sam se sa auto-puta, da ne bih obilazio grad. Kraće mi je bilo kroz centar, pa preko Bubnja. I tu me je stigao neki opasan umor. Toliki da sam morao da stanem da se odmorim (obično zastanem da nešto uradim, pa usput i predahnem). U daljini se vide svetla. Niš. A ja mislim u sebi: "Pa ja sam mrtav, ne mogu da se otkotrljam ni do Niša, a kamoli do Leskovca još 50 km. I gde sad da tražim prenoćište u Nišu, sramota. Sad kad sam skoro stigao kući".

I šta ću jadan, rekoh ajd da pojedem nešto ponovo, možda mi se vrati snaga. I uzmem da jedem, iako sam već jeo pre oko jednog sata. I gle čuda, to je bio problem! Po N-ti put pokazalo se koliko je važno jesti i piti tokom vožnje. Skočim na bajs i nastavim bez problema.

Bez problema? Pa baš i ne... Posle spusta sa Bubnja - kvar. Klate se i prednji i zadnji zupčanici. I lanac, pošto šeta levo-desno, zakačuje u onaj tesnac kroz koji prolazi (na prednjem menjaču, kod prednjih zupčanika). Malo sam lupao čekićem, i gde treba (ali proklizalo) i gde ne treba, pa nastavio. Najpre lagano, k'o po jajima, a kasnije i malo brže. Ali nisam smeo da se vraćam na auto-put, nego do Leskovca preko sela, za svaki slučaj. Ako mi se bicikl raspadne, mogu u nekoj kući da zamolim da ga ostavim, pozovem taksi i sutradan se vratim po njega svojim autom. Međutim, izdržali smo i ja i on. Još sam do svoje kuće i vozio nekim zaobilaznim ulicama, da bih prebacio 300 km za jedan dan, jer pitanje je da li ću ikada u životu ponovo imati priliku za to. Ja bih hteo, i planiram to, ali nikad se ne zna...

Stigao sam kući posle ponoći, onako umoran morao sam još i da čekam da se zagreje voda u bojleru. Ali ok, ipak se sve dobro završilo. Šta da mi se kvar desio ranije ili da je bio teži, a ja na auto-putu sa kog ne možeš da se isključiš kad ti se ćefne?

 

IMG_20171115_213243_528.JPG

 

Narednog dana odvezao sam bicikl u servis. Promenio i prednje i zadnje zupčanike, osovine u točkovima i onu na sredini gde su pedale (izvinjavam se, ne znam stručne nazive za sve te delove). Majstor mi je sredio i kočnice, pritegao ih, promenio i sajlu zadnjeg menjača. Mogao sam sve to i sam da odradim, ali nisam hteo da se mučim. Nije skupo u servisu, a oni to mnogo brže završe.

Naravno, bio sam ponosan na svoju avanturu, pa sam svima pričao o njoj, i onima koji me pitaju, i onima koji me ne pitaju. Otprilike kao ono kad sam se vratio sa prve ulično-muzičarske turneje 1989. godine (link: http://blog.b92.net/text/24609/Kako-sam-postao-Ulicni-Muzicar/ ).

Nego, nešto računam... Bicikl mi (pre)težak, gume mu široke, nosim teret (alat, hrana, voda itd), a izgurao sam nekako 300km... Pa da su mi dali neki profi drumski bajs sa uskim gumama, 'ladno bih mogao da oduvam i 400 km za jedan dan, verujem. A to nije malo za moje godine (51), rekao bih...

Na kraju, hteo bih da ohrabrim sve one koji bi želeli da krenu na neki duži put, a ne usuđuju se. Primetio sam da i ne postoji neka velika razlika što se tiče umora ili bola u nogama na 100, 200 ili 300 km. Zagreješ se i samo pičiš. Važno je samo da se stalno nešto jede. Po malo, ali stalno. Ko prelazi po 50 km dnevno, bez problema će preći i 100 za dan, garantovano. Ko prelazi po 100, preći će 200 i više. Pitanje je samo koliko kome treba odmora nakon toga. Ko je u dobroj formi, može svakodnevno da vozi po određeni broj km, a ko nije, moraće da uzima slobodne dane...

Ja sam nakon vožnje Bg-Le imao taj jedan dan pauze (servisiranje), a onda se desila najlepša, a vala i najteža biciklistička avantura u mom životu: put preko planine Gajtan, do Đavolje Varoši, pa nazad u Leskovac preko Prokuplja. Ali o tome u sledećem postu, za 7-8 dana...

 

 

Prethodni post: Mala istorija

Naredni tekstovi: Đavolja Varoš , Koreni

 



Komentari (30)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

49 41 49 41 16:39 17.11.2017

Prizren - Subotica

Kratko sam bio u studentskom domu sa dvojicom brace, poreklom iz Prizrena.
Stariji zavrsna god. gradjevine, mladji na pocetku masinstva u BG.
Mladji mi pricao kako je "razvukao" tu deonicu biciklom u poseti rodbini u Subotici.
Cini mi se da je presao u jednom "dahu".
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 18:54 17.11.2017

Re: Prizren - Subotica

U jednom dahu ili u jednom danu?

Tu ima oko 650 km. Teško za 24 sata...
Черевићан Черевићан 17:08 17.11.2017

nego... biciklom po auto-putu

лепо богме Србија изгледа
са бицикла ужитак посебан,
нo опасно, могу ви размажу
к'о инсекта, сведланом аодлан

камиони све са приколицом,
боље стога скрајнутом џадицом
џомбавије, те спорије, нека,
ал' бар циљ вас сигурније чека

г ulicni-muzicar-е ,срећно педалање
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 18:59 17.11.2017

Re: nego... biciklom po auto-putu

Auto-put je zakon, pazi
manjim drumom baš je tesno
može neko da te zgazi
na auto-putu si skroz desno


Fala...


Da, opasnije je po lokalnim drumovima. Na auto-putu imam za sebe celu onu jednu traku skroz desno i mnogo sam uočljiviji, manje je krivina itd. itd.
Черевићан Черевићан 22:44 17.11.2017

Re: nego... biciklom po auto-putu

onom trakom a skroz desno


да ал' закон то јок да готиви
баш том траком купи грдосија
када јурка отме се контроли
после чудиш откуд агресија,

док на џади, исто најеб могућ,
ал' тракторчем или камиончем,
брзине су посве подношљиве
ил'ш у јарак, или међу шљиве,

али глава остаје ти жива
сигурица у ТОМЕ се скрива
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 23:15 17.11.2017

Re: nego... biciklom po auto-putu




Onda varijanta koja dobit' mora
ovo pravilo da ti uvek važi:
nema briga, nit' na čelu bora
sediš kući, a bajs u garaži
Черевићан Черевићан 00:39 18.11.2017

Re: nego... biciklom po auto-putu

sediš kući, a bajs u garaži

TO и хтедох с'почетка указат',
но нехтедох на хоби утицат',
имат' право собом располагат',
са поaнтом, бити свој адвокат

ulicni-muzicar ulicni-muzicar 01:31 18.11.2017

Re: nego... biciklom po auto-putu

Mamlaz neki nek me zgazi
dok upražnjavam ja svoj hobi
ok, život mora da se pazi
al ne toliko u mojoj dobi

Nema mnogo stvari za koje
još duša mi i telo žude
zato moto moj ovo je:
što bit mora, neka bude

49 41 49 41 02:03 18.11.2017

Odeon

preko njega prodjoh
stotiinama puta, sto sa tockom
sto lagano pjehe;
sve do jednog dana.



https://youtu.be/RP1OQ43Fj7k

Nalete name u punoj bike brzini kroz slavoluk drevni, tu na desnoj strani. Pognutim celom u laganoj mi voznji strefi mi ona arkadu.

Arkada "zinu" celih 8 cm, al na levoj strani.
Padoh na kolena osinut bolom, pokrivajuc sakama mi lice.
Zalegoh klececi glavom na sljunak, ko da se molim Alahu; zelec da mi bol umine.

Krv potece niz lice mi celo.

Vristase meni, sta joj to uradih. Nema bese u polumraku vozila sedec pored mene.
Lezah nepomicno, dok mi opipavahu puls; mereci secer-gledajuc u monitor.
Odvozase me na krpljenje, daleko od doma mi koji bese - neposredno tu.




ulicni-muzicar ulicni-muzicar 02:11 18.11.2017

Re: Odeon

E jbg...
nikvet pn nikvet pn 11:23 18.11.2017

младост лудост

Једног давног лета кад сам био студент возикао сам се чаршијом бициклом Рог, оним зарађеним на економији (писао сам прошли пут). Са њега сам поскидао баш све а заменио седло Брукс кожњаком. Онда ми ћунуло да одем до Беле Цркве, тамо је моја драга. Од Параћина то је нешто преко 170 километара. Није мало. Пођем у један сат поподне па докле стигнем. Понео сам само преобуку, ништа светло, клопа, алат. Нисам се усудио аутопутем него старим путем кроз села. То је римски Via militaris, према северу зове се београдски друм, према југу цариградски. Није тада било јаког саобраћаја. Пар пута сам стао и попио пиво у сеоским продавницама. Иза Пожаревца стигао ме мрак, нисам смео даље без светла. У њиви сам наместио неколико бала сламе за удобан лежај према истоку да ме сунце пробуди. Комарци су ме разбили. Ујутро сам наставио до Рама, укрцао се на скелу и убрзо био у загрљају своје драге.

После пар дана ујутро сам кренуо назад истим путем али одједном склопила се летња олуја. До Банатске Паланке возио сам махнито од страха да се неки кабл далековода не покида. На обали се скупило народа, скела је каснила због невремена. Међу њима и екипа музичара, свирали вишедневну свадбу у Румунији, поцркали, подочњаци до колена. Од дуге пловидбе питам их како су изнели кинту преко границе, не даје то Чаушеску? Басиста се шеретски смешка па чукне контрабас. Он звекне ко трупац, пун! Добро, а како то да извадиш? Хехе... секиром! Има унутра за десет-петнаест нових, то је трошак пословања.

Наставио сам даље али стигла ме киша па сам се у Пожаревцу укрцао на воз. Није ме после више вукло бициклирање надалеко. Знам колико је тешко, зато и поштујем свакога ко издржи.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 16:37 18.11.2017

Re: младост лудост

Lepa priča.

A čudo da te nije vuklo ponovo, obično se ljudi zaraze.
To je kao droga, hoćeš opet i opet, i sve jače doze (duže i teže ture).
zastupnik zastupnik 12:35 18.11.2017

Cikloturizam

Već par godina se bavim cikloturizmom i zato sam sa zadovoljstvom pročitao tekst.
Evo ukratko i moja priča: Napravio sam kružnu turu oko Drine, odbiciklirao do slapova Une a ove godine sam putovao dolinom Zapadne Morave ("Po rekama i banjama naše lepe Srbije" od Čačka do Kraljeva, Kruševca, Vrnjačke, Ribarske i Sukobanje, pa preko Knjaževca, Zaječara, Negotina stigao do Dunava i Kladova. Dnevno prelazim 50 do 80 kilometara, spavam u šatoru, nigde ne žurim i uživam u putovanju i predelima kroz koje prolazim.
Kupao sam se u Zapadnoj Moravi, Ibru, Bovanskom, Moravici, Timoku i Dunavu, banjao u Atomskoj banji, Vrnjačkoj, Ribarskoj, Sokobanji, - obišao sam muzeje i znamenita mesta, popeo se na Sokograd, pregledao seoske pijace i veliki vašar u Zaječaru, spavao sam u šatoru na plažama i po parkovima, budio se svako jutro u drugom gradu, - i, što je najvažnije, VOZIO BICIKL po sporednim putevima, uzbrdo i nizbrdo, od sela do sela. Bilo je fantastično!
Na putu nisam imao ni jedan kvar, gumi defekt, problem u saobraćaju; nisu me napali psi lutalice, niko me nije mrko pogledao ili lošu reč rekao.
Preporučujem svima koji su u mogućnosti da se opredele za ovakav vid tirizma.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 16:39 18.11.2017

Re: Cikloturizam

Hoćeš li da napišeš neki opširniji tekst o svemu, ja ću ga rado objaviti umesto tebe ovde na B92?
zastupnik zastupnik 17:06 18.11.2017

Re: Cikloturizam

Imam dosta toga napisanog ali se uvek pitam hoće li neko to uopšte čitati. Drago bi mi bilo da nekog podstaknem na ovaj vid turizma jer je i za mene to bilo pravo otkrovenje.
Pogledaj
https://www.facebook.com/zastupnik.zastupniki
tamo ima nekoliko mojih putopisa, pa ako misliš da vredi, možemo da se čujemo. U svakom slučaju, hvala na ponudi i još jednom, svaka čast na tvom biciklističkom uspehu i ovom blogu.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 01:57 19.11.2017

Re: Cikloturizam

Da ne bih ja lutao po tvom profilu, bilo bi možda bolje da ti meni pošalješ linkove.
Može i ovde, a može i na mojoj fb stranici.
https://www.facebook.com/ulicni.muzicar.blog/
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:41 19.11.2017

Re: Cikloturizam

https://www.facebook.com/zastupnik.zastupniki


Pa što ne kažeš da si to ti
Ista ponuda stoji i od mene. Nisam imala pojma da si ovde prisutan.
zastupnik zastupnik 10:37 19.11.2017

Re: Cikloturizam

Zdravo Snežana, ovde sam prisutan kao čitalac, ima odličnih tekstova iz raznih oblasti. Na fejsu su mi uglavnom objave sa putovanja, ali tamo su više na ceni slike nego tekstovi pa je čitanost dosta mala. Razmišljao sam i ovde da nešto objavim, ali je ovo ipak malo ozbiljniji medij koji, bar tako mislim, zahteva i malo odgovornije pisanje. Mislim ono, tačka zapeta, lepo sklopljene rečenice... a možda i nisam u pravu. Sad vidim da je ovaj prilog Uličnog muzičara pogledan 1000 puta što je stvarno mnogo. Nisam mislio da se toliko prati. Nemam iskustva u pisanju na blogovima, pa pitam: šta znači ako objavim prilog na blogu ja lično a šta znači ako moj tekst objavi Ulični ili ti? Ima li razlike? Ako će to nekome nešto da ide u prilog, rad sam poveriti nekome da to uradi a ako ću nekome samo da pravim dodatnu gnjavažu sa objavljivanjem, onda ću naravno to sam da uradim. Bitno mi je da ljudi pročitaju pa se zainteresuju za ovaj vid turizma a bilo bi mi drago i da nađem nekog saputnika sa kim bih mogao ići na zajedničko putovanje.
Ja sam inače malo više stariji ali još uvek u odličnoj kondiciji, penzioner, imam vremena, i ovaj vid turizma je kao poručen za ljude poput mene.
Polaskan sam što si me prepoznala i što si mi se javila, i ...pozdrav.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 18:21 19.11.2017

Re: Cikloturizam

Pa treba da si među autorima/blogerima da bi sam objavljivao. Ako želiš da budeš bloger ovde, moraš da pitaš odgovornog za ovu sekciju na sajtu B92. Vesna, koja je ranije bila urednik, umrla je, ja ne znam ko je sad glavni za blog.

Ako ne, može neko drugi da objavi umesto tebe neki tvoj tekst. Evo bolje se dogovori sa Snežanom, ona ima mnogo više pratilaca na fb, pa bi i čitanost bila veća.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 01:52 20.11.2017

Re: Cikloturizam

zastupnik
Zdravo Snežana, ovde sam prisutan kao čitalac, ima odličnih tekstova iz raznih oblasti. Na fejsu su mi uglavnom objave sa putovanja, ali tamo su više na ceni slike nego tekstovi pa je čitanost dosta mala. Razmišljao sam i ovde da nešto objavim, ali je ovo ipak malo ozbiljniji medij koji, bar tako mislim, zahteva i malo odgovornije pisanje. Mislim ono, tačka zapeta, lepo sklopljene rečenice... a možda i nisam u pravu. Sad vidim da je ovaj prilog Uličnog muzičara pogledan 1000 puta što je stvarno mnogo. Nisam mislio da se toliko prati. Nemam iskustva u pisanju na blogovima, pa pitam: šta znači ako objavim prilog na blogu ja lično a šta znači ako moj tekst objavi Ulični ili ti? Ima li razlike? Ako će to nekome nešto da ide u prilog, rad sam poveriti nekome da to uradi a ako ću nekome samo da pravim dodatnu gnjavažu sa objavljivanjem, onda ću naravno to sam da uradim. Bitno mi je da ljudi pročitaju pa se zainteresuju za ovaj vid turizma a bilo bi mi drago i da nađem nekog saputnika sa kim bih mogao ići na zajedničko putovanje.
Ja sam inače malo više stariji ali još uvek u odličnoj kondiciji, penzioner, imam vremena, i ovaj vid turizma je kao poručen za ljude poput mene.
Polaskan sam što si me prepoznala i što si mi se javila, i ...pozdrav.


Zavisi od bloga, nekad bude i preko 10,000 otvaranja.
Nije gnjavaža, samo treba da budeš prisutan da odgovaraš na eventualne komentare. Ja sad ionako uglavnom mirujem, pa mogu da ti ustupim blog za par naj-priča koje želiš. A ako to ispadne dobro, možda ga kasnije ustupim još nekome u periodima dok ne putujem, što da ne, treba širiti takve stvari.
zastupnik zastupnik 10:05 21.11.2017

Re: Cikloturizam

Snežo, pogledaj

[url=http://www.facebook.com/zastupnik.zastupniki/posts/1778718542140626][/url]

pa ako misliš da je čemu, bio bih ti zahvalan da to i objaviš. Ako treba nešto menjati, popraviti ok. Ako bude objavljeno, biću prisutan i odgovarati (i nagovarati) na komentare.
Pozdrav!
49 41 49 41 18:32 19.11.2017

nego... biciklom po ikakvom-putu

Znamo se vec duze vremena, zivi u Zrenjaninu.
Iako je znatno mladji, zahvatila ga sklerozica.
Isao, na duze-krace ture okolo. Nekada od Zrenjanina do Slo u posetu nekome.
Retko se cujemo preko Skypa, zadnj put; zar ti nisam vec rekao da me je zakacio kamion retrovizorom?

Ja sam kriv "pravda-tesi se". Slomljena mu bila 3 rebra, nije znao da slomljeno rebro moze tako da boli.

Necu vise negativne stvari, valjda uticaj "pisljivog" vremena vani.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 19:04 19.11.2017

Re: nego... biciklom po ikakvom-putu

Sigurno nije na auto-putu. Tamo niko ne može da te zakači.
Ili sve ok ili pogineš...
49 41 49 41 23:04 19.11.2017

Nije kao nekada



Outdoor hibiskus (Hidrogena) za biciklistkinje, tocak za mene; da bude pri ruci.




49 41 49 41 01:35 20.11.2017

Davno bejashe

Lepo beshe.



Aviostopom do Ljubljane. Pokupio zensku u Ljubljani pravac Bled, Bohinj tockovima.
Zatim dvonozno od Bohinja do Triglava (2862 m, 13 H znojenja uzbrdacke - "krvavo" preko slapova Savice koja se kasnije pretvara u Savu.

kilometraza, ko bi sada to znao.
dves90 dves90 13:48 21.11.2017

Bravo

Bravo! Ovo je prva putnička, ili avanturistička priča već, koju sam pročitao na b92 blogu. Čekam avanturu preko planine Gajtan do Đavolje Varoši. Možda biste mogli Vražji kamen (40km od Vranja) da pridodate toj avanturi. Možete pogledati portal Avanturista ako Vam treba ideje za dodatne lokacije.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 15:14 21.11.2017

Re: Bravo

dves90
Bravo! Ovo je prva putnička, ili avanturistička priča već, koju sam pročitao na b92 blogu. Čekam avanturu preko planine Gajtan do Đavolje Varoši. Možda biste mogli Vražji kamen (40km od Vranja) da pridodate toj avanturi. Možete pogledati portal Avanturista ako Vam treba ideje za dodatne lokacije.


Pa Sneža Radojičić ima gomilu avanturističkih tekstova ovde na blogu, recimo penjanje na Himalaje, prelazak preko pustinja itd. itd. Pogledaj njene stare tekstove.

Trenutno sam u radnoj fazi (ulično muziciranje, evo i ovo sad kuckam iz kombija), ali kad opet budem u Srbiji, samo za tebe idem do tog Vražjeg kamena. (inače, prvi put čujem za njega)

Sad ću da pogledam taj sajt...

Pozdrav.


(p.s. mani persiranje )
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:49 22.11.2017

Re: Bravo

dves90
Bravo! Ovo je prva putnička, ili avanturistička priča već, koju sam pročitao na b92 blogu. Čekam avanturu preko planine Gajtan do Đavolje Varoši. Možda biste mogli Vražji kamen (40km od Vranja) da pridodate toj avanturi. Možete pogledati portal Avanturista ako Vam treba ideje za dodatne lokacije.


Kakav zaključak
Ja od 2011. putujem biciklom oko sveta i objavljujem na B92 priče i reportaže o tome.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 14:40 22.11.2017

Re: Bravo

Izgleda da je nedavno došao na B92 blog, jedino to može da mu bude opravdanje.

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:22 23.11.2017

Re: Bravo

ulicni-muzicar
Izgleda da je nedavno došao na B92 blog, jedino to može da mu bude opravdanje.



I da je mlad, pošto je za mlade tipično da veruju kako svet i istorija počinju od njih. Kad se samo setim sebe

@dves90, ništa lično, jako je simpatično zapravo

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana