Hobi| Nostalgija| Putovanja| Život| Životni stil

Ja, biciklist - 1. deo: Mala istorija

ulicni-muzicar RSS / 08.11.2017. u 22:07

U naredna dva posta, nakon ovog, opisaću vožnje od Leskovca do Beograda (za 1 dan) i nazad, preko planine Gajtan do Đavolje Varoši, kao i neka kraća putovanja u proteklom mesecu, ali najpre uvodni tekst o mojim biciklima i vožnjama u prošlosti.

* * *

Naučio sam da vozim bicikl (u Leskovcu obično kažemo bicikla, u ženskom rodu) negde oko 7. godine. Na kevinoj bicikli, bila je zgodnija jer nije imala ram, kao muške. Naravno u stojećem stavu, pošto mi je sedište bilo previsoko. I, naravno, leđa izguljena od tog istog sedišta. Kasnije su već došle Poni bicikle, a i poraslo se. Svoj prvi lični  bicikl dobio sam kada sam imao 17 ili 18 godina, ali sam ga prodao pred odlazak u JNA. Pare od njega, kao i one koje sam sakupio na ispraćaju, dao sam jednom dečku koji mi je napravio pojačalo za gitaru.

 

Posle povratka iz vojske (1986.) nisam imao svoj bicikl. A onda sam 1992. ponovo kupio jedan. U robnoj kući "Beograd". Primetio sam kako inflacija jede cenu u dinarima, pa je trgovci povremeno koriguju, sačekao da cena ponovo padne u nemačkim markama (ja sam uličnim muziciranjem zarađivao uglavnom devize, jel' te) i onda kupio bicikl vrlo jeftino. Ako se dobro sećam, platio sam ga oko 160 DEM.

 

IMG_20171108_212016_376.JPG
To je taj bicikl iz '92

 

Te devedesete su bile period u kome sam dosta putovao poslom (ulično muziciranje) i slabo sam vozio, tako da sam i taj bicikl prodao vrlo brzo (za 200 DEM). A naredni sam kupio tek 2000. godine. Krajem 1999. počeo sam da se zamlaćujem sa kladionicama, dosadilo mi je da stalno idem peške do centra, pa sam ponovo kupio "točak". Klađenje sam ubrzo zabatalio, a počeo da švrljam na biciklu sve više i više.

 

Taj bicikl ostavio sam ćaletu, a ja sam sebi kupio nov, malo kvalietniji. Stigao je u Leskovac 11.9.2001. godine (čuveni datum). Njega i dan danas vozim. Dobro ga održavam, stavljam kvalitetne delove itd. Jedino mi je problem to što je mnogo težak, ali to je valjda i normalno za planinske bicikle.

 

Njega sam intenzivno vozio u Leskovcu oko 1,5 godinu. I zimi i leti. I danju i noću. Kad sam vozio po minusu, nosio sam termos sa vrelom vodom, koju sam posle mešao sa onom iz flaše (koja bude poluzaleđena). Rekordni mesec bio mi je novembar 2002, kada sam prešao, ako se ne varam, 2170 km, a rekordna vožnja bila je 208 km za jedan dan (Leskovac-Vlasotince-Babušnica-Sićevačka klisura-Niš-Leskovac). Išao sam više puta do Vlasinskog jezera (slike dole), Vranja, Radan planine, Aleksinca, Prokuplja, Sijarinske banje, Niša (mnogo puta)... A onda sam se oženio...

 

IMG_20171108_215515_203.JPG
Na volanu je bio i radio-kasetofon sa zvučnicima, što se na ovoj fotografiji i vidi.
Pošto sam već imao veliku bateriju od 12V, kasnije sam ugradio i 4 (ž)migavca, stop svetla, automobilsku sirenu itd. 

 

IMG_20171108_215433_073.JPG
Vožnja obavezno u dresu Milana, i onda, i sada...

 

Preselio sam se u drugu državu, a, naravno, i bicikl je promenio adresu. 2003. i 2004. sam povremeno, u stvari vrlo retko vozio (i najčešće ispod 100 km dnevno), da bih sa rođenjem sina (septembar 2004.) postepeno sasvim prestao (iako je rekord iz tog perioda, od 150 km za dan, postavljen u maju 2005.).

 

Malo dete u kući, selidba, zakućivanje, mnogo posla itd. učinili su da sam svoj bicikl u potpunosti zapostavio. Čamio je u garaži sa omekšalim gumama. Jedino sam sina povremeno vozio, ali na jednom drugom biciklu, koji je imao dečije sedište. Kasnije je u kuću stigao i internet, nova zanimacija...

 

Ali pokušao sam da se vratim biciklizmu 2012. godine, čak sam o tome napisao i jedan post na SVOM blogu (link: www.ulicni-muzicar.blogspot.com/2010/09/on-line-dnevnik.html ), ali dobio sam 2013. godine i ćerku, tako da... sve iz početka, repriza.

 

I tako, ove godine u junu, onako naprasno, rešim ja da smanjim težinu (naravno, uz godine i slabu fizičku aktivnost, pojavljuje se višak kilograma). Pošto nisam neko ko uživa u hrani (jedem samo da ne bih bio gladan), nije mi bilo teško da mršavim ritmom od oko 1 kg na svakih 10 dana (već sam na minus 11 kg). Prvih mesec dana sam samo pazio na ishranu, a od 4. avgusta i zvanično sam se vratio pedaliranju i mislim da je to definitivno (decu više nemam nameru da pravim). Znači, dok budem mogao, neću više prestajati.

 

U avgustu sam imao samo oko desetak vožnji. Takođe i u septembru (razlozi: kampovanje, odlazak u Leskovac, ovamo-onamo). Počeo sam sa turama od po 50-60 km, pa onda više i više, sve do nekih 120 km za dan. Uglavnom sam vozio uveče i noću, po mraku (samo 2-3 puta sam uhvatio sat-dva dnevnog svetla). Izludeo sam od mraka, veštačkog svetla, farova automobila...

 

I sve vreme kovao sam planove o nekom dužem putovanju, višednevnom.

 

A prilika mi se ukazala već u oktobru. Otišao sam nekim poslom u svoj Leskovac, sAm, bez porodice. Pre kretanja na veliku avanturu, vožnju do Beograda u dva dana (po oko 150 km za dan), hteo sam da proverim mišiće na nogama, pa sam dva dana (tj. noći) uzastopno vozio od Le do Niške banje (po 120 km). Pošto sam dobio pozitivan odgovor, sačekao sam da prođu 2-3 kišna dana i krenuo za Bg. Moj rezon bio je: ako sam u stanju dva dana uzastopno da izvozim po 120 km, u cugu, moći ću sigurno i dva dana uzastopno po 150, za ceo dan. Plan je bio da se u Jagodini prespava. A u Beogradu, ako bude potrebno, da se odmara jedan dan. Ili čak dva, ako bude bilo neophodno.

 

 

Nastavak:

Leskovac-Beograd (za 1 dan), link: http://blog.b92.net/text/27921/Ja-biciklist---2-deo%3A-Leskovac-Beograd-za-1-dan/

Đavolja Varoš, link: http://blog.b92.net/text/27960/Ja-biciklist---3-deo%3A-DJavolja-Varos/

Koreni, link: http://blog.b92.net/text/28012/Ja-biciklist---4-deo%3A-Koreni/




Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

4krofnica 4krofnica 22:40 08.11.2017

*

Jedino mi je problem to što je mnogo težak, ali to je valjda i normalno za planinske bicikle.


kad jednom osetiš lakoću vožnje trkačkim bajsem, batališ sve ostale modele.

ovaj moj sam dobila od ćaleta, star je oko 30 godina sigurno, učestvovao je u trkama po ex yu (imam i nalepnice na njemu da to i dokažem:).
jeste da vožnja po gradu nije predviđena za trkački bajs (ne trpi neravnine, penjanje na trotoare je muka zbog tankih guma) ali lagan je kao perce, sa dva prsta mogu da ga podignem kada ga pakujem u mali lift, a vožnja je fantastična. jako je brz, prestižu me samo profi biciklisti. :)) skinula sam korpe sa pedala jer nije lako stalno izvlačiti i uvlačiti stopalo, ako moraš često da se zaustavljaš.
nekada sam vozila po ceo dan ali sada nema šanse da ugrabim vreme, do posla (7 km) i nazad. evo ga:





ulicni-muzicar ulicni-muzicar 22:59 08.11.2017

Re: *

E da, to je problem: loši putevi. Verujem da letiš sa njim, ali sa druge strane nije baš udobna vožnja, pretpostavljam.

Ova moja mrcina ima amortizere i napred i pozadi, na sedištu su dve navlake sa gelom, tako da...

Još sam stavio i široke gume. :)

Pre 15 god. sam imao uske (na početku kramponke, pa široke mazne, pa na kraju i te uske), ali ove široke su mi stabilnije. Na otvorenom, tamo gde je podloga bolja, dobro bi mi došle tanje gume, ali šta da radim...

A i nešto mislim, daj ovako da nastavim da se mučim, da nabijem kondiciju, pa onda da uzmem neki drumski bajk i šibnem negde daleko... :)

Već imam nekih planova.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:08 10.11.2017

Re: *

4krofnica
Jedino mi je problem to što je mnogo težak, ali to je valjda i normalno za planinske bicikle.


kad jednom osetiš lakoću vožnje trkačkim bajsem, batališ sve ostale modele.




Pa sad, ne treba generalizovati. Jeste lakoća vožnje, ali je i tvrdoća velika. Meni je nakon specijalke, najviše legao treking. A za putovanje nikako nije drumski bicikl.

Što se tiče klipsera, ja sam sa spd pločica bez problema prešla na klipsere jer rade po istom principu, a kada si na dugom putovanju omogućavaju ti da ne nosiš više pari obuće, već možeš da pedalaš i u planinarskim cipelama ili koja ti je već obuća omiljena.

Inače, jako ti je lep Rog (je l' to Rog?), čuvaj ga, mazi i pazi. Meni je to najbolji bicikl ikada, verovatno sam emotivno vezana za njega
4krofnica 4krofnica 08:32 10.11.2017

Re: *


u pravu si, tvrdo je a sic mi je prilično uzak (muški) pa boli guza.
ali klizi kao svila, obožavam da ga vozim. od malih nogu sam sa ćaletom provodila mnogo vremena u servisu za bajseve i svakakve modele sam vozila, ovaj je nemerljiv sa drugima.

stavila sam još i dodatne kočnice, one koje idu ispred na korman jer su mi ove sa strane nezgodne (iako sam relativno visoka) bole leđa od savijanja i imam bolju kontrolu.

Inače, jako ti je lep Rog (je l' to Rog?), čuvaj ga, mazi i pazi.


Rog, Rog, muzejski primerak :)

Черевићан Черевићан 01:18 09.11.2017

самопогонске вожње маам

леета 65 ја се педалирам
све по равном Граду вазда
то су туре скромних растојања
НивoгСада,Бог за bike сазда,

и то ROG-ом (марком провереном)
на Претке ми трајном успоменом
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 01:32 09.11.2017

Re: самопогонске вожње маам

Черевићан
леета 65 ја се педалирам
све по равном Граду вазда
то су туре скромних растојања
НивoгСада,Бог за bike сазда,

и то ROG-ом (марком провереном)
на Претке ми трајном успоменом


I ja mladić nisam bogme
pedeset je leta meni
al ne marim ič za dogme
jer sam taki, to su geni

Zato vozim, točak jašem
još ja hoću tu divotu
na javljanju hvala Vašem
sve najbolje u životu...


49 41 49 41 03:27 09.11.2017

Prosek

mart-okt 3-5000 km godisnje.
Nekada, pre rata.

Naravno zavisilo pre svega od vremena, zauzetosti i svasta nesto ostalo.
Imao negde digitalni brzinomer mozda cak dva; sada ni za to ne marim.
Vazno da se vrti, a koliko postalo mi nevazno.


ulicni-muzicar ulicni-muzicar 07:53 09.11.2017

Re: Prosek

Ja uvek beležim kilometre, ranije sam u tefteru, sada na tabletu.

Nije da je toliko važno, ali nije mi teško da zapišem kad se vratim sa vožnje.



P.S. Od 4. avgusta do danas, već imam preko 3000.
nsarski nsarski 12:07 09.11.2017

Ja, biciklista pretendent

mogu samo jedno da kažem: respect!

Istorija mog biciklizma je kratka i nezanimljiva. Naravno, naučio sam da vozim još kao klinac, ali u to vreme nisam ozbiljnije vozio - u ulicama Beograda u to vreme to nije bilo lako izvodljivo.

E, onda sam počeo da vozim ranih devedesetih. Tura od Hrama do Terazija do Brankovog mosta, pa preko mosta do bloka 45, pa skelom do Ade, pa par krugova oko Ade, pa uzbrdo preko Dedinja na Banjicu, pa odozgo pored Zvezdinog stadiona i Autokomande nazad kući. Ukupno oko 50km. I to je trajalo par godina, onda sam otišao iz Srbije i iz automobila nisam izlazio.

E, sada ponovo u Srbiji nagovaram sebe da počnem opet da vozim, ali nikako da se nagovorim. Iz automobila i dalje ne izlazim. Pre par godina sam na poklon dobio šlem, prošle godine sam nabavio dva bicikla i zarekao se da ću ove godine početi. Evo je, zima ide, a ja na bicikl još nisam seo.

Pa sam to hteo da te pitam: kako si sebe nagovorio da ponovo počneš da voziš? Ima li neka tajna, ili je sve samo stvar volje (koju ja za te stvari očevidno nemam)?

P.S. Pratim putešestvija blogokoleginice Snežane - ona je za mene Marsovac. Zadivljujuće.
alselone alselone 12:36 09.11.2017

Re: Ja, biciklista pretendent

Pa sam to hteo da te pitam: kako si sebe nagovorio da ponovo počneš da voziš? Ima li neka tajna, ili je sve samo stvar volje (koju ja za te stvari očevidno nemam)?


Jeste da nisi mene pitao ali da kazem kako sam se ja motivisao.

Pre koju godinu dok sam jos ziveo u stanu, shvatio sam da mi jako nedostaje priroda, Dunav, suma, livada... I onda sam krenuo na trcanje. Posto nemam neku ludilo kondiciju, a nemam ni kada da je odrzavam ako bih je nekim cudom i napravio, mogao sam da predjem 10-15 kom po jednom "treningu", malo setajuci malo trceci. S obzirom da mi je trebalo 2, 3 km, da bih se bar malo sklonio iz grada, i da sam se vracao istim putem, prakticno sam imao par km (3-5) kroz prirodu.

Onda sam shvatio da ako idem bajsom mogu da napravim 40 km kroz prirodu, da dva puta predjem Dunav, da stignem do delova gde moze da se vidi i neka ptica, zivotinja, gde nema ljudi, kuca, gde nema ni asfaltnog puta itd. Da mogu da biram drugi put, svaki trening, da istrazujem okolis, itd. I onda sam tek poceo da uzivam u voznji.
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 14:23 09.11.2017

Re: Ja, biciklista pretendent

nsarski


Pa sam to hteo da te pitam: kako si sebe nagovorio da ponovo počneš da voziš? Ima li neka tajna, ili je sve samo stvar volje (koju ja za te stvari očevidno nemam)?



Pa jedino da probaš na silu. Dešava se često da nešto volimo ali mrzi nas da mrdnemo (dupe :) ). Iako znamo da će nam se posle dopasti i da ćemo reći kako je bilo dobro što smo bili dinamični i (u)radili to nešto, nismo se predali lenjosti.

Znači, probaj na silu. Kao, moraš da voziš, nemaš izbora. Pa tako nekoliko puta, nekoliko vožnji. I onda ćeš biti načisto: ili ćeš nastaviti ili ćeš bataliti zauvek.

*

Meni je "problem" bio to što mi je bajs bio zatrpan raznim drugim stvarima u prostoriji pored garaže, pa me je mrzelo da stalno sređujem taj prostor (često nešto iznosim ili unosim) kako bi mi bicikl uvek bio pri ruci i spreman za iznošenje i vožnju. Da mi jeste uvek bio pri ruci, ono da ga samo uzmem, sednem i vozim, verovatno ne bih propustio ovolike godine, što sad ne mogu da prežalim...
nsarski nsarski 14:29 09.11.2017

Re: Ja, biciklista pretendent

Znači, probaj na silu. Kao, moraš d voziš, nemaš izbora. Pa tako nekoliko puta, nekoliko vožnji. I onda ćeš biti načisto: ili ćeš nastaviti ili ćeš bataliti zauvek.


Probaću taj recept. Hvala.
Meni je, inače, bicikl na dohvat ruke, u garaži spreman. Nemam opravdanja već ih samo izmišljam.

P.S. A da batalim neću sigurno. Kako kaže Ikar Gubelkian, klizač na ledu, kada je posle pada završio u bonici sav polomljen. "U krevetu sam, ali moje žilave misli i dalje uporno vežbaju". Tako ja povremeno vežbam gimnastiku, mada se decenijama već nisam na spravu popeo.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:27 10.11.2017

Re: Ja, biciklista pretendent

nsarski

E, sada ponovo u Srbiji nagovaram sebe da počnem opet da vozim, ali nikako da se nagovorim. Iz automobila i dalje ne izlazim. Pre par godina sam na poklon dobio šlem, prošle godine sam nabavio dva bicikla i zarekao se da ću ove godine početi. Evo je, zima ide, a ja na bicikl još nisam seo.


P.S. Pratim putešestvija blogokoleginice Snežane - ona je za mene Marsovac. Zadivljujuće.


Hvala na praćenju Nisam Marsovac, samo volim taj način kretanja i putovanja, jer je dovoljno spor da sve vidiš, osetiš, upiješ, a opet i dovoljno brz da pređeš ozbiljne razdaljine. Uz to, ne zavisiš od drugih, od struje, goriva... Sloboda

No mislim da se ne treba terati na neki vid rekreacije ako imaš toliki otpor. Ima toliko drugih oblika rekereacije, hodanje, recimo, koje je uz to i najzdravije. A možda bi električni bajs pomogao, jer ti psihološki olakšava zbog saznanja da nećeš morati da se mučiš na uzbrdicama i težim deonicama...

Ali to je, naravno, samo moje mišljenje i iskustvo
49 41 49 41 16:23 10.11.2017

Re: Ja, biciklista pretendent

Reaktiviraovao sam se mnogo puta na bicikl.

Jedan me je ovako rektivirao, citajuci neki magazin.
Za 'gospodu' izgledalo blesavo za njega korisno-brzo-zdravo.

Bio je senator-guverner (?!?) u NY. poceo da odlazi-dolazi na posao na rolshuama.
Odelo, kravata, aktovka u ruci.
Drugima izgledao suludo, al' ko zivi za druge?!?

Tako sam ja sitna riba u odnosu guvernera, poceo da pichim do posla.
Par radnika mi je jetko u prolazu nabacilo, vidi nam sefa biciklom na posao.
Oni gospoda autima.
Jedan od mojih radnika, koji je bio najironicniji-bezobrazniji; dolazio Alfa-Romeom dvosedom koga je upicanio iako stariji model.
Isti je odapeo u 41. zbog srca.
Drugi, koji je nosio bojler pred sobom; kao da je u 7-9 mesecu trudnoce takodje otisao bogu na ispovest a slicnih god.
nikvet pn nikvet pn 14:00 09.11.2017

Наук

Завршила се школска година у гимназији, распуст. Сви имају бицикле ја немам.
- Ајде ћале да ми купиш бајс?
- Ух бре синко, купили смо москвича прошлог месеца, немам сад.
А мени баш сад треба. Добро. Одем ујутро на Економију у надницу. Данас је скупљање сена, терај. Много тешко, жуљеви пуцају али издржим. Надница је пет хиљада, увече исплата. Бицикла је сто пет хиљада, треба ми двадесет и један дан. Сутра дођем опет, сад је расипање калкамона, терај. Тешко али одрадим и то. Необично је било да гимназијалац одликаш, директорски син ради барабар са надничарима. Издржао сам двадесет и један дан у тешким пољским радовима, поцрнео ко на мору, ожилавио и огрубелим рукама поносно ставио пред оца сто пет хиљада на сто.
- Ајде са мном ћале да купимо бајс.
- Ајде.
Бицикл Рог мушки, леп, сија. Чекам да ћале то плати па да возим прву вожњу али они одужили, нешто пишу, потписују, печатирају... Изађемо из радње отац ми пружа паре.
- Узео сам на кредит, ево ти твоја зарађена кинта. Само сам хтео да видим јеси ли упоран да издржиш да дохватиш то што желиш; браво, вози...
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 14:28 09.11.2017

Re: Наук

Dobar si, ja sam u istom uzrastu tako planirao da berem višnje da bih kupio električnu gitaru, ali nisam izdržao...

Kaži mi, da li si i kasnije u životu bio tako uporan i istrajan?

Ako jesi, to ti je ogromna vrlina.
nikvet pn nikvet pn 14:43 09.11.2017

Re: Наук

ulicni-muzicar

Kaži mi, da li si i kasnije u životu bio tako uporan i istrajan?


Да, јесам. То освајање бицикла јако ми је помогло у животу. Сместило ме је међу оне који увек устану и издрже до краја.
49 41 49 41 14:22 09.11.2017

Protest protiv jednoumlja

https://youtu.be/A5WlUFGNRaU

pa se "zaraza" siri; i pobedjuje nametnutu neciju volju.

https://youtu.be/f0njxlhxTx4

Vec su izgradili prvih 100 km autoputa od Stutgarda do ?!? pa posle dalja izgradnja autoputa samo za bicikliste.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 04:00 10.11.2017

Moj 'slučaj'

Moj prvi bajs bio je beli poni. Sećam se dana kada ga je tata doneo. Išla sam u obdanište i baš smo bili u dvorištu, igrajući se, a preko puta ulice (gde se nalazila moja zgrada) tata je iz prtljažnika crvenog vartburga izneo nešto veličanstveno belo, baš poput malog ždrebeta. Odmah sam se zaljubila u taj bajs i bila sam užasno ljuta i ljumbomorna što je od parkinga do ulaza u zgradu sedeo na njemu, pokušavajući da ga vozi. I nikad mu to nisam oprostila, kao ni to što je sestra prva, kao starija, počela da se uči vožnji na njemu. Delila sam, dakle, taj bajs sa sestrom koja je antitalenat za vožnju i uspela je da polomi i sebe i njega u jednoj vožnji na Košutnjaku. Tata je tad spakovao bajs u podrum i zabranio nam ikada više vožnju.

Kao student, radila sam preko omladinske zadruge. I mislim da sam od privh zarađenih 50 DEM kupila bicikl. Bio je to jedan kineski krš, težak kao spejs-šatl, a nalik na one iz Bertolučijevih filmova. Gomila gvožđa. Prodavao se u nekoj trafici preko puta Kalenića, toga se živo sećam. Danima sam ga zagledala, dok nisam dobila tu platu i sva presrećna kupila sebi spejs-šatl. Poskidala sam sa njega blatoibrane, svetlo, zvono, paktreger... sve 'suvišno' kako bi bio lakši a i više ličio na normalni bicikl. Njime sam išla u Nardonu biblioteku, u kojoj sam tad radila i učila, ne hajući mnogo za zezanja kolega studenata zbog tog krša. Kad bi pokušali da se provozaju njime, svi bi odustali posle pola kruga - toliko je bilo teško voziti ga. Da, nije imao nijednu brzinu.

Onda sam za diplomski uspela da izmolim Rog Senior. Zeleni, polovan, pošto se više nije proizvodio. O Bože, kako sam bila srećna i ponosna. U to vreme se, inače, za diplomski dobijao Jugić. Ali ja sam htela Rog ili ništa. I tako ga dobih. Najlepše vožnje i jurnjave imala sam na njemu, doduše, samo po gradu, jer tad nisam znala da se može otići i izvan grada. Pajala sam svaki dan po gradu, prelazilaeat na novobeogrdsku stranu i vozila do Zemuna i Ostružnice...Tokom bombardovanja i sankcija, njime sam se opet vozila svaki dan na posao.

Onda sam počela da radim u osiguranjima i postala sam 'fensi' menadžerka, te sam nekako batalila bicikl i zamenila ga odlaskom u teretanu. I tako do neke 2005, kada sam surfovala na reči 'vožnja bicikla i priroda'. I naletela na ime Ciklo Svet Srbija, klub rekreativaca koji su vikendom odlazili biciklima u prirodu. Pridružila sam im se na svom Rogu, koji sam iskopala i očistila nakon godina nevoženja. I šta reći, osim da sam se momentalno i potpuno zaljubila u bicikliranje u prirodi, tj. putovanje (moj prvi blog na B92 je o tome).

Uskoro sam kupila Pinarelo Surrprise, specijalku, ili drumski bicikl. I kroz godinu i nešto, polomila se na njemu, završivši u bolnici sa duplom operacijom lakta, na kome sam izgubila pola koščica. Nakon rehabilitacije, zamenila sam specijalku za treking i do dana današnjeg ostala sam obožavalac treking bicikala.

Uskoro sam počela da planiram put oko sveta... Moj TREK nije bio za to, a i skupljala sam svaku paricu prodajući sve živo, pa mi je drugar poklonio maunti bajk Bottechia, star trideset godina, ali odličan hromolibdenski bajs, kojim sam krenula. Njime sam izvozila prvih 33,000 km na putu oko sveta, prešla Gobi pustinju i popela se na Himalaje (5,5k mnv) a onda sam ga ostavila u Sibiru kod druga. Na poklon sam dobila i drugi bicikl, kojim sam nastavila vožnju ali njemu je ram bio ogroman i morala sam da odustanem od njega. Prošle godine, zahvaljujući crowdfunding kampanji i učešću Đak opreme kao sponzora, skupila sam novac da najzad kupim prvi pravi turing bicikl - Surly LHT 26". U jednoj rečenici: razlika između putovanja onim biciklima i turingom je kao kada jugićem odnosno džipom putujete po Sahari.

A ako nekog zanimaju detalji, ovde je tekst o tome kako izabrati bicikl za putovanje: TEKST

Eto, povukla me bajs-nostalgija

Moj Surly:



49 41 49 41 12:51 10.11.2017

Vrtis kakav imas, makar drveni



Ona bivsa mounting bike, ja specijalka sa aspekta znanja fizike.

Medjutim, svelo se kao diskusije u tinejdzersko vreme.
Vidi lepog sporskog auta, ali nije za nase puteve.
Lako Italijanima, kad imaju La Strada.

Solo Marsovac u Norveskoj-Svedskoj, sreo s licnu marsovku pa krenuli dalje...
https://youtu.be/wQlTKwxaeAQ

https://youtu.be/mQP0-D3v7L0
dunavko dunavko 20:09 11.11.2017

zdravlje pre svega i biciklo

prvi bicikl u 7 godini ,od oca ,vozio po staroj karaburmi,sirotinjski kraj svi gledaju i svako po jedan krug...u sindjelicevoj je b.k."avala",imo sam druga koji je tamo treniro pa i ja jedne godine,sve do prve trke-mislim da se zvala "tragom kosmajskih partizana",naravno na kosmaj.pa kad krene uspon a uvek neki 'oce da pobedi pa skoci i zavergla a mi mu svi majku i celu familiju siru pa i pumpe radile.najbolje negde u sredinu.ako mnogo zaostanes trener te pokupi kombijem i posle nema bicikl,uzmu ti i daju drugom,nisi pokazao rezultate..Neko pametan pa izbusi gumu i opet u kombi,nije bilo puno rezervnih tockova pa cuvali za prvi tim.batalio brzo,tesko more.ove godine iz ritopeka zika,zoki i ja camcem preko u austrougarsku, na skelu pa zapucamo do omoljice preko ivanova i nazad.taj dan je bilo skoro 40 stepeni,a mi krenuli oko 11 sati,jao...ali na kraju puta rezultat je bio impozantan vrlo:po 6 piva u ivanovu pa ondak omanuli za omoljicu pa umesto desno pored ivanovackih pumpi mi udarili levom stranom kanala pa usli u omoljicu sa pancevacke strane,duze za jedno 5 km i jos nas jurile neke krave po nasipu,tu smo imali dobro prolazno vreme.pa onda na kraju kanala desno preko mosta.kolko je ta greska bila losa posle se pokazalo i dobro,presli smo celu omoljicu,stajali jedno 5 puta,7-8 piva i ondak sa druge strane nazad za ivanovo i jos jedno 5-6 piva ispred prodavnice pa ondak konacno 3 km do camca.po onoj vrucini.naravno da nas je preko dunava cekalo ladno osvezenje.zakljucak po pitanju zdravlja je taj da od srca necemo umreti jer
ko ovo izdrzi po onoj vrucini taj zivi 100 godina al me brine pomalo jetra.verovatno joj steti ova preterana voznja bicikletom...ko zna...
ulicni-muzicar ulicni-muzicar 22:27 11.11.2017

Re: zdravlje pre svega i biciklo

49 41 49 41 15:53 12.11.2017

Maz(h)njavanje bicikla - trojke

Kolega s posla me molio davno U Slo; posto imam bicikl da idem sa njim po LJubljani da mu pravim drustvo i da zajedno odaberemo biicikl za njega; je se ipak vise razumem u njih.
Sretne njih trojicu izrazgovaraju se na ulici, dok stojim na pristojnoj udaljenosti.
Oni su sa Vise zagrebacke skole s kojima je studirao.
-Svasta on hoce da kupi bicikl; umesto da njima kaze koju ce boju i donesu mu ga dzabe za 3-5 dana.

Slovenka kupila u Italiji krasan crni bicikl. Platila ga ohoho vukla iz Italije-namucila se.
Pokazivala mi ga sva ponosna na njega. Posle 3 meseca, place mi na telefon - maznuli joj ga
iako je bio vezan za stub u gradu.

Posle 3 mes. svrati njen dalji rodjak da je poseti; iako samo ponekada dolazi.
Ispricaju se popiju kafu. Iako nema obicaj izprati ga do izpred zgrade.
Pred zgradom njen bicikl kojim je on dosao.
Dozivi totalni popizditis.
On joj posle objasnjavao tehniku "kupljenja" bicikla po Ljubljani. Kombi, vozac i njih dvojica za kombijem otvorenih zadnjih vratiju.
Jedan sece makazama za metal, drugi tovari kombi.

dunavko dunavko 18:06 13.11.2017

insitucija stedne ili od pastira do.....

moram jos i ovo da dodam u vezi bickle.Otac mog visedecenijskog prijatelja,sava,rodjen 30 godina proslog veka u ritopeku mi je jednom prilikom ispricao pricu o tome kako je on dosao do svog prvog -predratnog bicikla.napominjem da ga nisam pitao za dozvolu da tu pricu izlozim na ovaj nacin ali se nece ljutiti jer je prica nadasve poucna i gotovo neverovatna gledana iz ovih vizira 21veka i svega onoga sto nam se desilo u ovoj drzavi.elem doticni decko Sava je u beogradu prilikom odlazenja na pijacu radi prodaje voca video biciklov i odma se zaljubio u njega.medjutim tada su bicikli bili jako skupi i bili su za njega van domasaja-odakle toliko para,pogotovo deckicu sa sela.Medjutim on je pronasao resenje.video je da se u banci dobija stedna kasica i na otvoreni racun u toj banci,otac mu otvorio,se uplacivao novac iz kasice.sav sitnis koji je dobijao,zaradjivao cuvajucu stoku,radeci teske poslove je ubacivao u kasicu,nosio u banku,podizao novac i kupovao deo po deo od bicikla cekajuci trenutak kada ce konacno skupiti sve delove.na moje pitanje da je takav bicikl bio verovatno puno skuplji nego da ga je kupio kompletnog.odgovor je bio da nije mogao da saceka a i hteo je da vidi kako svaki deo tog bicikla funkcionise.drugi svetski rat je poceo a njemu su falile samo pedale koje je sam napravio od jasena.nije imao bas neke terene gde da ga vozi ali ipak ga je probao.ratni vihor je odneo negde taj biciklov.nije hteo da mi kaze kako je nestao,bilo mu je tesko...
prva privatna hladnjaca,u ono vreme na amonijak,sedamdesetih godina proslog veka je proradila kod njega,eeejjj....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana