Zamislite devojčicu, 13, 14 godina. Lepu, nasmejanu, veselu, punu života i dečka 16, 17 godina, koji je zaljubljen u nju kao i ona u njega, a onda ženu od 50 godina koja kune devojčicu i muskarca malo starijeg koji bi da devojčicu obeščasti.
Srbija početkom 20 veka, Jug.
Ona peva, igra, veseli se životu, a sve što želi je da bude slobodna i vesela, da može da ima svoj izbor i da može da odlučuje u svoje ime.
Međutim ne može. Jer njena radost je protkana tugom, jer njen život nije njen, kao ni novac.Sve pripada drugima.
Svi su o njoj mislili samo kao o predmetu želje, a ne kao o živom biću, koje želi da voli, sanja, igra, Koštana, devojčica,koja je obeležila istoriju književnosti u Srbiji.
Sada zamislite Srbiju, tu istu samo sto godina kasnije.
Da li mislite da je priča drugačija, pa mogu vam reći da nije.
Da li mislite da je u to vreme pre sto godina bio moguć brak sa Romkinjom, a onda se zapitajte kako je sada.
Vidite, kada devojcica postane predmet želje čoveka od 50 godina, danas se to smatra prestupom, sto i jeste, jer se uništava jedan život, jer je to pedofilija.
E sada se zapitajte kako je devojčicama koje su gurnute u rane brakove, koje postaju majke pre vremena, koje žive u bedi, gaje decu u bedi, umiru u bedi pre vremena,izopštene iz društva.
U Narodnom pozorištu sada rade Koštanu Petra Konjovića, a mene samo interesuje da li ce od nje napraviti egzotičnu "ŽENU", što ona nije bila, ili će se spustiti na rub nekog naselja i upoznati puno Koštana, kakva je zaista bila prva.
Ona koja je umirala, na hladnom kamenu, ona koja je do kraja svoga života žalila za mladosti koju nikada nije imala, baš ona koja je patila za Stojanom, jedinom ljubavi za koju je znala.
Razlog zbog kog je izabrala zivot u mahali je saznanje da će ostavši u Stojanovoj kući biti napastvovana i osramoćena od strane Stojanovog oca i maltretirana od svih ukućana.
Pitam vas sada, da li znate koliku je žrtvu tada ona podnela, zarad mira?
Koliku žrtvu danas žene podnose zarad "mira"?
Da se odmah razumemo, rani brakovi od Roma nisu običaj, to je kršenje osnovnih ljudskih, moralnih i dečijih prava.
Žena o kojoj se priča, koja je bila inspiracija književnicima, rediteljima, kompozitorima, je bila devojčica od 13, 14 godina, koja je samo želela da živi, da voli, da bude voljena, poštovana i slobodna.
Tu slobodu do smrti, a ni posle nje nije imala.
Dođite u naselje,makar jednom u životu vidite život Roma na rubu egzistencjie , pa joj na osnovu toga odajte poštovanje koje nikada nije imala.
Za sve Koštane, za sve izgubljene živote, snove, ljubavi, za sve dečije osmehe, za sve devojčice koje nikada to više neće biti, svima njima posvećujem ovo, a tebi se obraćam sa nadom da počivaš u miru i slobodi koja ti pripada.