Bez obzira, koliko god, crvenocrni ili žutocrveni botovi pokušavali da tr(ol)uju ove stranice, naš weblog i dalje ima težinu.
Stigao mi je jutros zanimljiv dopis, vezano za jedan unos koji sam napisao o mojoj privatnoj porodičnoj istoriji, konkretno o pradedi poslaniku Jugoslovenskog jevrejskog kongresa, Rudiju Fuksu, i dedi oficiru VKJ i srpskog Pokreta otpora, docnije partizana, ing. Bori R. Pomenuo sam u tom unosu da smo dospeli u Slavonski Brod, 1936. godine, zahvaljujući gospodinu Miru Arsenijeviću, crnogorskom šefu kadrovskog odeljenja Ministarstva industrije Kraljevine Jugoslavije. Zahvaljujući podršci ovog visoko rangiranog državnog službenika, ustaše su, docnije, u aprilu i maju 1941. godine, mislili da su moji Bora i Lea Crnogorci, prevideli ih u prvim antisrpskim odmazdama, te smo, indirektno zahvaljujući Arsenijevićima, preživeli kao obitelj te evo donosimo stostruki i neizmerni rod.
Elem, osvanu mi mejl jutros. "Miro Arsenijević", zvuči poznato i blisko. Tek, unuk čoveka koji nas je nehotimično održao u životu. Pročitao na blogu. Traži od mene knjigu ukoliko je dostupna, da pokloni svome ocu, sinu našeg Ing. Arsenijevića.
Nemam knjigu, dragi Arsenijevići, morao bih da je napišem, ali ću vam poslati skenirane delove koji se tiču vašeg dede i tate, a uskoro ću objaviti deo koji se tiče početka organizacije Pokreta antifašističkog otpora u Jugoslaviji - u Srbiji, odnosno Šumadiji konkretno.
Eto, trebali bismo/ste sačuvati ovaj blog od komunjarskih i fašističkih botova. Život je čudo!