Prednost imaju trudnice, majke sa detetom, invalidi ili bolesni.
Koliko puta ste ovaj natpis videli na šalterima, banaka, pošti, u policiji ili drugim institucijama gde se čekaju astronomski redovi. Milion puta.
Danas sam čekala u redu u pošti.
Za susednim šalterom je stajala žena u poodmakloj trudnći, držeći se onako mučenički za krsta pokušavajući da svoje stanje učini podnošljivim. Dok je to radila gledala je u neku baku koja je stajala dva mesta ispred nje sa štapom na koji se oslanjala, potajno poželevši baš taj štap kao oslonac za njeno stanje.
Ispred obe su stajali muškarci, mlađi, stariji i nisu ni pomišljali da pitaju obe da li žele da stanu ispred njih, s obzirom da imaju prednost.
Prošlo mi je nekako kroz glavu da svi oni imaju majke, sestre, supruge i ćerke i tako sam pogledala ka vratima.
Na ulaznim vratima je stajao čovek koji je bio iz obezbeđenja. Prosedi, debeljuškasti čikica od nekih šezdesetak godina.
Ništa mu nisam rekla, ali je moj pogled rekao dovoljno.
Prišao je njima dvema, i sproveo ih do šaltera.
Nasmejala sam se sama sebi u bradu, slušajući komentare, našeg jačeg pola kako gunđaju, jer i oni čekaju, šta su dolazile u ovo doba, ko ih je terao da izlaze napolje, zašto ne sede u kući i ostale ne tako dobronamerne izjave.
Izašla sam napolje, otišla u prodavnicu i kupila čokoladu.
Donela sam je onom čikici iz obezbeđenja, koji me je pogledao i rekao:
„Za sve ove godine, takavo streljanje očima nisam doživeo".
„Ja sam samo zamislila svoju majku, kako čeka i tako sam i reagovala. Uživajte, zaslužili ste čokoladu".
Možda smo na pragu Evrposke unije i imamo žene na uticajnim mestima, ali mentalitet je teško promeniti.
Ženama kod nas uopšte nije lako, ali ako već znamo sa čim se suočavamo svakoga dana, onda makar da budemo međusobna podrška jedna drugoj.
Za sve žene sveta, ne pristajte na manje, jer život brzo proleti, a naša zaostavština živi kroz našu decu.
U susret prvoj nedelji Marta, želim vam prvo mesto u redu, sve beneficije i cveće svaki dan. Zaslužile ste ga.