dok šetamo ograde
protesti traju već toliko dugo da je postalo sasvim očito da niko ne zna šta će s njima. vučića nerviraju i pomalo plaše, opozicija ih ne kontroliše do kraja, organizatori su... ok, ne moramo baš o svima. jedini koji izgleda znaju šta žele od protesta su građani koji uporno svake subote dolaze, ne odslušaju govor sa kamiona, ne učestvuju u izboru govornika, odšetaju, popričaju s ekipom i odu kući bez ukakvog plana da se i sledeće subote pojave na protestu iako je organizacija sve haotičnija iako niko ne zna u potpunosti koji je plan, samo je želja jedna - da se ovo promeni.
i to je upravo ono što svako pojedinačno koji dolazi na proteste uporno svake nedelje, u nekih 100 gradova u srbiji - da se ovo promeni.
svako to formuliše različito, svako guta različite žabe, neko ne može da vidi đilasa, neko jeremića, neko zveri boška obradovića, neko je zgrožen umišljenošću i nezapitanošću milion (5 miliona?) analitičara koji savršeno znaju svoje istine ali sve te različitosti uporno dovlače ljude na proteste. opozicija deluej najviše zbunjeno i pogubljeno i ne verujem da sam predaleko od istine kada kažem da vučića od pada spašava samo nesposobna opozicija. ne drže ga stranci, niko ne bi mrdnuo da ga spašava kada bi unutar srbije postojala snaga da ga počisti (u stvari snaga postoji, ne postoji organizacija). u opozicionom bloku je obradović, koji kao muva bez glave skače iz performensa u perfomens, obradović koga na vlasti u srbiji ni obradović ne bi želeo. u opozicionom bloku je i đilas (vučić sa neznatno više manira i značajno više obzira u ponašanju prema svom najbližem poslovnom okruženju), đilas koji i dalje drži demokratsku stranku u blokadi i na taj način je onemogućava da bude bar pokušaj funkcionalne organizacije. u opozicionom bloku je i niz karikatura koje su decenijama tu i potpuno su bezgrešni u svojim glavama a to što je ovo zlo metastaziralo ovde se desilo slučajno, nikada tadić nije istovremeno bio predsednik stranke i države koji je za premijera postavio politički fikus.
sve bi se do sada milion puta raspalo da išta zavisi od njih.
za sledeći vikend najavljuje se mega miting, dođemo svi i bude... šta?
u dosadašnjim šetnjama protesti su imali dva vrhunca: kada je vučić bio uhapšen par sati na andrićevom vencu i kada je igrao šah noseći pelene i jučerašnaj navlaka pola državnog aparata da skoči u odbranu pinka. ono što je zanimljivo je da su ta 2 događaja odrađena sa manje više srednjom posetom, brojnost nije toliko bitna koliko poruka. a šta je poruka ovih protesta?
pa osnovna je - niste sami. onima koji sumnjaju, koji ne vide, koji ne smeju da kažu, poruka im je - niste sami. osnovna poruka je mobilizacija. jer ni jedan protest, a bilo ih je mnoooogo od 90tih, ništa nije postigao ako nije bio čista odbrana prethodno osvojenog na izborima. tako je bilo 97-98me, tako je bilo i 5.oktobra. branilo se osvojeno na kutijama.
a sada niko ni ne pokušava da osvoji kutije, sem građana samih. opozicija glumi ludilo i traži idealne izborne uslove, koji nikada pre nisu ni postojali, inače će bojkotovati izbore i kada ih bude. za sada ih nema samo zato što vučiću ne daju.
ali kad bude izbora na njih treba izaci, na njima popiti batine i pobediti, a onda pobedu odbraniti jer se ovaj psiho neće sam povući.
samo to košta, to traži organizaciju i to traži da to neko hoće.