Ima dana kada sednem tako, sama sa sobom i razmišljam da li je sve na svetu crno ili belo, ili ima tu i nekih drugih kolorita.
Da ne pevam, mislim da bih zapalila cigaretu, sela na travu sa vinom u rukama i gledala u daljinu,plavo nebo, žubor reke, sunčeve zrake, osetila topli vetar u kosi, i taj dim...koji se diže visoko do neba. Ima nešto u toj cigareti, nešto mistično, meni nepojmljivo jer ne pušim, a to je način na koji pušači taj prvi dim uvuku, onako strastveno, i potom izdah. Neverovatan pogled na svet kroz taj dim.
Zagledana tako dim cigarete, koji je zapalio moj suprug, čula sam glas Billy i našla sam se u autobusu, sa pogledom na pejzaž pesme "Strage fruit", vreme koje nikako da prođe samo menja oblik i boju, poput dima.
10.12.1950 je dan koji je proglašen za Međunarodni dan ljudskih prava, a danas se o pravima sve više i više priča.
Dobro došli u Skupštinu grada, 10.12.u 19:30. Dočekaće vas predivni ljudi i još divnije priče.