Planeta| Putovanja| Život| Životni stil

Panamerika biciklom (4)

Snezana Radojicic RSS / 17.02.2020. u 22:01

29. januar

Iako sam skoro deset dana u Čileu, nisam baš imala prilike da upoznam prave Čileance, da steknem neki određeniji utisak o njima. U nekom od tekstova pomenula sam da me Panamerika, ruta kojom se krećem, najviše podseća na Camino de Santiago - mnogo putnika, nomada, stranaca uopšte, a lokalno stanovništvo naviklo na njih i manje-više sve gleda kroz turizam. Međutim, čak i tako, počinjem da polako upoznajem ovaj narod.

Juče, šetam Puerto Natalesom, gradićem u kome se odmaram nekoliko dana čekajući bolje vremenske prilike za vožnju kroz nacionalni park Torres del Paine. Pošto sam odmah po prelasku granice uzela čileansku SIM karticu sa 4G, to potražim svog operatera kako bih je dopunila. U kancelariji gužva. Niko, naravno, ne priča engleski, ja, naravno, i dalje jedva natucam španski, ali čovek iz obezbeđenja i jedna zaposlena polomiše se da mi objasne kako da proverim stanje kredita i kako da ga dopunim.

Posebno se trudi čovek iz obezbeđenja. Koristi prvodilac na svom mobilnom i brižno ponavlja svaku info da bi se uverio da sam dobro razumela. Na kraju, šaljući me u apoteku gde se kupuje doplata (verovali ili ne), upisuje mi svoj broj telefona ukoliko mi zatreba bilo kakva pomoć. Stoji na ulici i prati me pogledom sve dok se ne uveri da sam otišla u pravom smeru, gotovo do pred ulaz u farmaciju. A kada me tako otpremi na sigurno, mahne mi za pozdrav.

Druga situacija dešava se nekoliko sati kasnije. Ulazila sam u svaku - a njih ima mnogo - outdoor prodavnicu tražeći nešto specifično, te tako stigoh i do info centra neke agencije uz koju se nalazi i prodavnica planinarske opreme. Pričajući sa zaposlenom u centru o tome kuda je moguće proći biciklom, kakva je situacija sa kampovanjem i ostalo, u nekom trenutku spustila sam svoju GoPro kameru na sto kako bih fotografisala mobilnim isečak mape koju mi je pokazala. Potom sam se zapričala sa prodavcem opreme i potpuno zaboravila na kameru.

Setim se da je nema tek kad sam stigla nazad do sobe. Panika! To je jedna od nekoliko stvari koju sam dobila od sponzora. A sad ode u nepovrat 500+ evra. I to u trenutku kad sam počela da monetizujem svoje snimke na Youtube (zaradila sam prvih 1.8 $). Odakle i kako sad da kupim drugu?! Rekonstruišem gde sam sve ulazila i kad sam poslednji put snimala kamerom, ne bih li otkrila u kom sam to času ostala bez nje. I zaključim da je to moglo biti samo u toj prodavnici. Te trk tamo ponovo. Već je jedan, a ovde sve radi dvokratno, sa pauzom za ručak između jedan i tri ili četiri. Molim se u sebi da kameru jesam tamo ostavila a ne negde drugde, usput, čega se uopšte ne sećam, molim se da su je ono dvoje našli i da su dovoljno pošteni da će mi je sačuvati, a molim se i da nemaju pauzu, jer svašta može da se desi u međuvremenu, kad odu kućama...

I bupnem pred njih, sva unezverena, sa pitanjem da li su našli moju kameru.

"Da, jesmo", odgovori žena. "Ja je najpre nisma ni videla jer je ostala iza mog laptopa, video kolega i pitao me kad sam je kupila."

A kolega - ne onaj prodavac sa kojim sam pričala, već neki drugi - stoji pored i smeje se srdačno.

"O ljudi, hvala vam do neba! Mislila sam da sam je zauvek izgubila!", uzviknem sa olakšanjem i zagrlim ih oboje, jedno pa drugo. Ovde se ionako svi stalno grle.

Počinjem da polako upoznajem Čileance. I ono što za sada saznajem o njima, veoma mi se dopada.

83856917_10218312860547695_5101868531385892864_o.jpg

Novi video o, do sada, najtežem delu puta na poluostrvu Isla de Grande.

83212454_10218350955740051_969735080643657728_o.jpg

83980216_10218350987860854_7804226314390470656_o.jpg

83486505_10218350985220788_8409815440406085632_o.jpg

83187626_10218350955020033_2072471717757845504_o.jpg

1. februar

Plavokosa, vitka jahačica na konju usred ove stepe nadomak nacionalnog parka Torres del Paine? Kao da sam u nekom filmu.

Nagađam o njoj, ko je i otkuda ona tu. Previše liči na strankinju, a i iza sedišta joj je pričvršćen šator. A opet, držanje joj je kao da je najpre naučila da jaše, pa onda prohodala. 

Prođem pored nje javivši joj se sa „Hola!“, na šta mi ona uzvrati istim pozdravom.

Bila je zastala proveravajući nešto na svom mobilnom, a sad nastavlja dalje, prestižući me. Ide laganim kasom travnatom površinom iznad šljunkovitog puta. Izmiče mi.

Ali sto metara dalje, vidim da je zastala. Pokušava da bolje učvrsti šator iza sedla.

„Hej, da li pričaš engleski?“, pitam je.

„Da, naravno.“

„Otkuda ti ovde? Iznajmila si konja za turu po Torres del Paine? Sama jašeš?...“, imam gomilu pitanja za nju.

Devojka mi se predstavlja kao Lena. Iz Rusije je, iz Novosibirska. Profesionalni je fotograf. Živela je i radila u Santjagu u Čileu pet godina. Zabavljala se sa veoma poznatim ovdašnjim TV producentom. Radeći emisije, proputovali su 33 zemlje u tih pet godina.

„I šta se onda desilo?“, pitam.

„Onda sam shvatila da želim jednostavan život. I došla sam ovde. Radim u Serrano hostelu na ulazu u Nacionalni park. Fotografišem ekspedicije, penjače, planinare.“

„A konj? A i Serrano je nekih 70 km odavde, ako se ne varam“, primetim.

„Jeste. Konj se zove Inosentio – nevini. Oduvek sam želela da imam konja. Znam da jašem od detinjstva. A sve to sa gaučosima i njihovim načinom života mi je uvek bilo privlačno. Zato sam i došla u Čile. I kada smo se moj bivši i ja rastali, odlučila sam da sebi ispunim želju i kupim konja. Otišla sam u Argentinu i tamo ga kupila na jednoj farmi.“

„Prelep je“, kažem, mazeći ga. Ima neveliki beli beleg na čelu, inače je sasvim crn.

„I gde ste krenuli vas dvoje?“, pitam.

„Ovo je prva tura koju sam napravila sa njim, četiri dana. U ovome što treba da učvrstim nalazi se vreća, a spavam na rančevima. Znam gde se nalaze i pričam čileanski“, kaže.

„Gledala sam te malopre dok si jahala i pomislila sam kako izgledaš kao da si rođena u sedlu.“

„Zaista? Hvala ti puno!“, uzvikne oduševljeno.

Onda mi priča kako sinoć nije uspela da stigne do ranča, pa je spavala ispod drveta, iako je počela kiša. A nema ništa vodonepropusno, vreća je perjana, ali je uspela da nešto improvizuje sa svojom kabanicom.

„Udivljena sam“, kažem joj. „Mislim, ne deluješ mi kao neko ko bi uradio sve to što si ti uradila.

Lena zahvaljuje, pa mi priča kako su svi mislili da je luda kada je rekla da će kupiti konja. I da će njime jahati kroz stepu. Odvraćali su je i smejali joj se.

„Ali, na kraju si ovde, na svom Inosentiju“, kažem, likujući kao da je reč o mom snu.

„Da, nas dvoje smo najzad tu“, odogovori Lena.

(Cela priča o susretu sa Lenom i kako sam joj na kraju čak i pomgla biće objavljena u novom blogu koji izlazi za dan-dva. Na čitanje bloga se možete pretplatiti za 1 eur mesečno, čime ujedno pomažete ovo putovanje. Sve info na mejl ciklonomad@gmail.com)

2. februar

Novi video o tome kako se pravi maté čaj. Ima prevod, kliknite na CC u donjem desnom uglu ako vam je potreban.

Inače, YT je prepoznao ovaj sadržaj kao nelegalan i nije mi odobrio monetizaciju. A cela Argentina, ceo Čile i Brazil, te pola Južne Amerike ispija tone matea i to je nacionalni napitak.

Smejurija, zaista.

A na sve, FB algoritam desetkuje vidljivost ove objave.

Ali evo jedne lepe vesti: sutra u 09 h po vašem izlazi novi blog i novi YT koji je sinhronizovan sa blogom, jer govori o nacionalnom parku Torres del Paine i šta sam tamo videla i doživela.

Postavljena su i dva nova albuma u Galeriju, a ažurirana je i mapa.

 

#onokao nema vetra a ti imaš mini-dron, pa se (s)igraš  :)

83536758_10218361537324584_8578512311159881728_o.jpg

3. februar

83825757_10218367335829543_4933819822736670720_o.jpg

Dragi moji svi,

Ovo je javka pred polazak. Prelazim natrag u Argentinu, kuda jedino i mogu odavde, a cilj je da stignem do El Calafatea, gde se nalazi čuveni glečer i nacionalni park i još koješta zanimljivo. Zavisno od vetra, biću tamo za 3-4-5... dana. Pošto u Argentini nema signala izvan gradova, a biću izvan gradova dok ne stignem u El Calafate, to ću verovatno biti nedostupna. Ali verujte da sam dobro i da je sve u redu. :)

Još želim da vam kažem da je izašao novi blog i, sinhronizovano, video koji ga prati. Bilo je prilično naporno nakon prolaska kroz nacionalni park Torres del Paine skockati i tekst i video, kao i dve galerije, ali evo, prvi put sve izlazi istovremeno.

Video (obavazno pogledati!)

Galerije su na mom blogu, na stranici Galerije, a na naslovnici je i ažurirana mapa rute kojom sam prošla, sa upisanim mestima i pratećim fotkama gde sam noćivala, a uvela sam i novinu: rutiranu etapu koja mi predstoji, tako da možete videti kuda ću proći. :)

Za sada, toliko od mene. :) Držite mi palčeve protiv vetra, barem onog čeonog, a ja ću misliti na vas dok budem fotkala i snimala. I ako niste to uradili do sad, pretplatite se na blog za 1 € mesečno - omogućujući mi na taj način upravo to: da fotkam, snimam i pišem tokom ovog veoma napornog poduhvata.

4. februar

Sama u stepi. Nepreglednoj. Satima niko ne prođe. Nekad i po ceo dan. Tu i tamo vidim ponekog flamingosa koji pobegne čim me primeti. Ili ovce. I jedno mladunče lije koje me je pratilo neko vreme idući sa mnom uporedo.

Dokle god pogled dopire - svuda je isto i, naizgled, bez znaka života. Ispred i iza - nema razlike.

Da li se bojim?

Ne, nimalo. Možda sam se bojala jednom davno kad sam prvi put ušla u stepu, shvativši da joj nema kraja i pomislivši da nikad neću izaći iz nje...

85000017_10218380321194169_4777011610436763648_o%2B%25281%2529.jpg

83212456_10218380318834110_5024340166920110080_o.jpg

84336357_10218380320674156_5855021485172719616_o.jpg

A vi, kako biste se osećali da se nađete ovako usred ničega i da taj pejsaž gledate danima oko sebe? :)

6. februar

Ovo ispred mene je Lago Argentino, a iza su vrhovi nacionalnog parka Los Glaciares. Popela sam se na brdo pored puta da bih napravila što bolju fotku. Čak sam i dronom poletela, ali nije ispalo ni približno dobro. Boje koje vidite zapravo su mnogo intezivnije nego što ijedan filter može da dočara. Volela bih da možete da vidite KAKO to zaista izgleda u stvarnosti. Nestvarno je.

Ujedno, prizor preda mnom znači i da sam stigla na cilj ove etape - u Zemlju glečera, kako se ova oblast zove. :)

84959532_10218392988990856_8003601977625804800_o.jpg

85252732_10218392807466318_1671034868496072704_o.jpg

84725139_10218393088673348_1107924158743838720_o.jpg

7. februar

Pozdrav ispred najvećeg glečera na svetu. :)

Looodilo kako je ovo moćno!

84970398_10218403544374734_8523501111607296000_o.jpg

8. februar

Izašao je novi video o deonici puta koja mi je bila najteža od svih. Ono kad sam ustajala u 02 h i vozila od 03 h kako bih preduhitrila vetar. Što kažu, ne ponovilo se.

U ponedeljak izlazi novi blog i novi video, te do kraja sledeće nedelje još jedan video, tako da ću uhvatiti korak sa trenutkom sadašnjim.

9. februar

85151071_10218421459742607_5579781344981942272_o.jpg

Postavila sam foto-galeriju o glečeru Perito Moreno. Link je u prvom komentaru. Ne zamerite ako ima fotografija koje su slične - teško je bilo odlučiti se koju odbaciti a koju ostaviti jer meni sve to deluje fantastično.

Sutra stiže i blog za pretplatnike, kao i novi video o poslednjoj etapi puta do glečera.

A koristim ovu objavu da upitam da li ima nekog ko se profi bavi održavanjem Word Pressovih sajtova - treba mi pouzdana osoba, sasvim jednostavno održavanje je u pitanju, pa ako ima takve/og, molim da mi se javi na pp. Podrazumeva se da je reč o poslovnoj saradnji, ne o volonterskoj pomoći. :)

10. februar

82117120_10218425863612701_6868313057525760000_o.jpg

U garaži se pak smeštaju dvojica Holanđana – sin i otac. Prilazim im, zainteresovana otkuda to da putuju zajedno. Jeleu, kako se mladić zove, tek je dvadeset tri, a na putu je već dve godine. Po završetku studija, radio je i uštedeo nešto novca te je odlučio da krene na turu po obema Amerikama.

„Činilo mi se da mi je prerano da odmah počnem da radim, pa sam rešio da najpre malo proputujem“, objašnjava mi.

Krenuo je iz Nove Engleske u Kanadi i namerava da stigne do Ušuaje. Potom da se prebaci do Buenos Ajresa i leti za Istanbul, te odatle opet biciklom do Holandije.

A otac?

Otac se penzionisao prošle godine. I u trenutku kada je prestao da radi, stigao je sinovljev poziv da mu se pridruži.

„Najpre sam mislio da mi je to ponudio reda radi, zabrinut za mene, za to kako ću sad podneti da budem penzioner, pa nisam odmah pristao“, priča mi. „Ali kako je ostao istrajan u pozivima, to sam mu se pridružio u novembru.“

„Znači, već dva-tri meseca vozite zajedno?“

„Da“, potvrđuje sin.

Izrazito je svetle puti, sa pegicama na licu, a ispod kape mu proviruju riđi pramenovi, pa mi deluje još nestvarnije, kao kakav mladi vilenjak. Takve je i građe – krhke, iako je relativno visok.

„A nikada ranije niste zajedno bili na turi?“, pitam.

„Ne, samo smo svake godine nas četvoro – sa ćerkom, Jeleovom sestrom – odlazili na jednonedevni hajking ili tako nešto, a bicikle svi vozimo, mi smo Holanđani“, objašnjava čovek.

Njihova priča čini mi se jednom od najinspirativnijih koje sam ikad čula. Molim ih da ih snimim kamerom kako bih je prenela i ljudima koji me prate na mom vlogu.

Ujutru, kad mladić bude otišao do toaleta, upitaću oca kako je izgledalo kad mu je najavio da će ići na jednogodišnju turu – jer to mu je bila prvobitna namera.

„Ja sam se odmah složio, ali supruga je bila zabrinuta i nikako se nije mirila sa tim“, kaže otac.

„Jele“, kažem, pozdravljajući se nešto kasnije sa mladićem, „da sam tvoja majka, bila bih jako ponosna na tebe i na sve što si uradio. Sigurna sam da tvoja mama oseća isto.“

"Mislite?", upita me pomalo nepoverljivo.

"Nema sumnje u to", odgovorim uvereno.

Mladić mi se iskreno zahvali, pa se zagrlimo za rastanak.

(Ova, kao i druge priče o susretima sa nekim divnim ljudima, nalazi se u mom novom blogu)

A izašao je i video koji prati ovu epizodu (link u prvom komentaru), kao i galerija fotografija koju možete pogledati takodje na blogu.

11. februar

Rešila sam da se zaustavim usred dana, usred pustinje, gde postoji hotel od istorijskog značaja (pisaću o tome), ispred kojeg se može kampovati, a u bezobrazno visoku cenu (10$ za kamp), uključen je tuš, wifi, mesto zaštićeno od vetra - što ponudu čini i te kako prihvatljivom u ovim uslovima.

Znate šta, mnogo je lepo mesto, a ja sam jako umorna (skoro oka nisam sklopila prošle noći - o čemu ću takođe pisati), tako da sam rešila - nek ide život. :) El Chalten neće pobeći - stigla ja tamo za tri ili pet dana. Treba malo i uživati, posebno što su mi ovo verovatno poslednji dani kroz stepu.

86490315_10218435459532593_7033783527371964416_o.jpg

83292817_10218435499493592_6747408856264998912_o.jpg

83332547_10218435459932603_1926590714007781376_o.jpg

83363443_10218435475172984_7978375951069216768_o.jpg

84240447_10218435500013605_972840986243760128_o.jpg

12. februar

84080688_10218443685298232_266396544830275584_o.jpg

Stigla! :)

I verovali ili ne, ovde završavam sa stepom na svom putovanju po Patagoniji! Slede planine, reke, jezera, šume, vrhovi pod večitim snegom, lednici... biće i vetra i kiše i zime, a možda i snega, biće strmih uspona i očajnih puteva, kretaću se brzinom puža, guraću sa dušom u nosu i prenositi bisagu po bisagu preko improvizovanih mostova... biće svega toga, ali najzad je kraj stepama! Kraj pustinji u kojoj su dani duži od večnosti, u kojoj nema drvca ni žbuna makar za nuždu, u kojoj ste izloženi kao perce na otvorenom božjem dlanu, prepušteni na milost i nemilost i vetru i suncu i kiši. Kraj beskraju u kome morate da pređete sve svoje granice da biste opstali, naterani da se suočite sa svojim najdubljim sumnjama i iskonskim strahovima - jer samo njih spoznajući, možete podneti toliku pustoš oko sebe. Skoro hiljadu i po kilometara stepe je iza mene, a sada me čeka sve ono zbog čega je Patagonija jedno od najčudasnijih mesta na planeti.

Uspela sam!

13. februar

84306029_10218449382520659_2539973663772377088_o.jpg

Narednih nekoliko dana planinaricu po nacionalnom parku Los Glaciares, nastojeci da ispesacim makar tri rute koje vode do jezera, fascinantnih vrhova i vidikovaca koji ostavljaju bez daha.

Sve cu snimati i fotkati, kao i uvek. :)

U ponedeljak izlazi novi blog i video o poslednjim danima kroz stepu. A dotle, mozete pogledati dva nova videa koji su juce postavljeni: kraci, o gleceru Perito Moreno, i duzi o gradicu Puerto Natales koji mi se mnogo dopao.

Video 1

Video 2

Sa današnjeg trekkinga do jezere Torre. To je glečersko jezero nastalo otapanjem Velikog glečera (Glaciar Grande) koji se vidi u pozadini, ispod oblaka. Sišla sam do vode i iznenadila se videvši komadiće leda kao iz zamrzivača. :) Ajde sante, to je očekivano, ali led kao za rashladjivanje pića! 

Šteta što nije bio lepši dan jer je priroda zaista neverovatna.

84355620_10218452707603784_1209212505629392896_n.jpg

83974139_10218452705843740_9144760614780928000_n.jpg

84070736_10218452705363728_4491190195542032384_n.jpg

84048182_10218452704643710_3208017717420359680_n.jpg

86450440_10218452703043670_5576743652052434944_n.jpg

15. februar

Sa jučerašnjeg uspona na vidikovac Loma del Plieque Tumbado. Ne znam hoću li stići da napišem blog o ovim trekinzima, ali video će biti sigurno, kao i mnogo fotografija u galeriji koju ću postaviti. Za sad, evo nekoliko nasumice odabranih. :)

To je ta Patagonija o kojoj vam pričam.

86443916_10218467296248491_3287911960326176768_n.jpg

86478728_10218467295928483_1156667776945881088_n.jpg

86453010_10218467295528473_92899446827778048_n.jpg

86463865_10218467295248466_7553186270508220416_n.jpg

86499511_10218467294968459_5793472817114644480_n.jpg

16. februar

Dobro jutro odavde! :)

Ja krecem na dvo ili trodnevni trekking (zavisice od hrane i kojecega jos), ali sam pripremila mnogo toga da imate da citate i gledate u medjuvremenu.

Najpre, izašao je novi blog o poslednjim danima vožnje kroz stepu.

Tu je i novi video, u kome sam se malo više šalila na sopstveni račun nego ranije, pa se nadam da će vam se dopasti.

Postavila sam i novu galeriju fotografija o ovoj deonici puta.

Nadam se da će vam se sve zajedno dopasti, jer sam se baš trudila da vam i kroz reč i sliku i video dočaram kako je sve to izgledalo.

17. februar

Tek sam se vratila, nisam, što se kaže, još ni cipele skinula, ali moram da vam pošaljem barem nekoliko fotki da vidite tu lepotu. 

Sutra stiže galerija i video o sva tri uspona, a možda i priča ako sve stignem. :)

87066453_10218488525579211_5347944976053436416_n.jpg

86970142_10218488524619187_4367085169903927296_n.jpg

86620783_10218488523659163_2213730872840945664_n.jpg



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 22:47 17.02.2020

polako upoznajem

а i pripremila sam mnogo toga da imate da čitate

прича Ваша ...као вода тече
пише богме она себе сама,
па ми жао крају се примакох
утисак ми педалам са Вама,

гђо Radojičić

srdjan.pajic srdjan.pajic 15:46 18.02.2020

Re: polako upoznajem

Baš dobre fotke, kakva divljina...

E, jesi probala terere? To je osvežavajući napitak od soka od pomorandže i mate čaja Prave ga u onim spravama za limunadu i bozu. Meni se baš sviđa, to mlatim ovde dok čekam u argentinskoj kafani da mi naprave empanade ili ćoripan. Jedino ne treba da se pretera sa tim, oće malo da protera...
nepopravljiv nepopravljiv 18:35 18.02.2020

Re: polako upoznajem

srdjan.pajic
Baš dobre fotke, kakva divljina...

E, jesi probala terere? To je osvežavajući napitak od soka od pomorandže i mate čaja Prave ga u onim spravama za limunadu i bozu. Meni se baš sviđa, to mlatim ovde dok čekam u argentinskoj kafani da mi naprave empanade ili ćoripan. Jedino ne treba da se pretera sa tim, oće malo da protera...

Da.
Sa jedne strane je zanimljivo to da u USI imate kopije svega iz sveta.
No, to su ipak sam kopije.
srdjan.pajic srdjan.pajic 20:06 18.02.2020

Re: polako upoznajem

Da.
Sa jedne strane je zanimljivo to da u USI imate kopije svega iz sveta.
No, to su ipak sam kopije.


Pa, šta da se radi, imamo to što imamo. Meni se ne sviđa kad krenu da amerikanizuju originalnu klopu, (jer je original često odvratan i nejestiv sem ako nisi iz baš tog sela u Koreji, Kini ili sa Anda) mada to ne rade svi. Ovu kafanicu drži Argentinac, iz Buenos Airesa, prva generacija imigranata, kao i ja (a i deca su nam se igrala zajedno). I, zanimiljivo, svi zaposleni su mu južnoamerikanci, ako ne iz Argentine, ono i Čilea, Kolumbije, itd. No, nameravam tu da vodim Snežanu kad dopedala ovamo, pa će sama da oceni.


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 21:27 18.02.2020

Re: polako upoznajem

Черевићан
а i pripremila sam mnogo toga da imate da čitate

прича Ваша ...као вода тече
пише богме она себе сама,
па ми жао крају се примакох
утисак ми педалам са Вама,

гђо Radojičić



Raduje me što je tako Nego, otežao mi korman nešto
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 21:28 18.02.2020

Re: polako upoznajem

srdjan.pajic
Baš dobre fotke, kakva divljina...

E, jesi probala terere? To je osvežavajući napitak od soka od pomorandže i mate čaja Prave ga u onim spravama za limunadu i bozu. Meni se baš sviđa, to mlatim ovde dok čekam u argentinskoj kafani da mi naprave empanade ili ćoripan. Jedino ne treba da se pretera sa tim, oće malo da protera...


Nisam, a možda i neću, jerbo su mi citrusi strogo zabranjeni
mirelarado mirelarado 21:31 18.02.2020

Re: polako upoznajem

Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Baš dobre fotke, kakva divljina...

E, jesi probala terere? To je osvežavajući napitak od soka od pomorandže i mate čaja Prave ga u onim spravama za limunadu i bozu. Meni se baš sviđa, to mlatim ovde dok čekam u argentinskoj kafani da mi naprave empanade ili ćoripan. Jedino ne treba da se pretera sa tim, oće malo da protera...


Nisam, a možda i neću, jerbo su mi citrusi strogo zabranjeni


Uh, to je baš nezgodno. Šta smeš a da sadrži puno vitamina C?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 22:24 18.02.2020

Re: polako upoznajem

mirelarado
Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Baš dobre fotke, kakva divljina...

E, jesi probala terere? To je osvežavajući napitak od soka od pomorandže i mate čaja Prave ga u onim spravama za limunadu i bozu. Meni se baš sviđa, to mlatim ovde dok čekam u argentinskoj kafani da mi naprave empanade ili ćoripan. Jedino ne treba da se pretera sa tim, oće malo da protera...


Nisam, a možda i neću, jerbo su mi citrusi strogo zabranjeni


Uh, to je baš nezgodno. Šta smeš a da sadrži puno vitamina C?



Krompir Bez sve šale, znaš da on sadrži više vitamina C nego većina tih voćki.

Smem jabuke, breskvice, banane, lubenice, i tako to... hijatus hernija.
mirelarado mirelarado 22:42 18.02.2020

Re: polako upoznajem

Krompir Bez sve šale, znaš da on sadrži više vitamina C nego većina tih voćki.


Čovek uči dok je živ! Nisam imala pojma.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 00:38 19.02.2020

Re: polako upoznajem

mirelarado
Krompir Bez sve šale, znaš da on sadrži više vitamina C nego većina tih voćki.


Čovek uči dok je živ! Nisam imala pojma.



I ja sam to nedavno saznala i bila u šoku.
angie01 angie01 01:02 19.02.2020

Re: polako upoznajem

I ja sam to nedavno saznala i bila u šoku.


kazu, da sve sto je pod zemljom, ima malo vitamina c,...sad, dal je to tacno, jer se repa kotira kao bogata tim vitaminom...

ali zato sigurno ima u kiviju, paprici, brokoliju, karfiolu, kupusu, jabukama, bobicastom vocu,...

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 03:44 19.02.2020

Re: polako upoznajem

Ima gomila tekstova o C vitaminu u krompiru: LINK
nepopravljiv nepopravljiv 10:13 19.02.2020

Re: polako upoznajem

Snezana Radojicic
mirelarado
Snezana Radojicic
srdjan.pajic
Baš dobre fotke, kakva divljina...

E, jesi probala terere? To je osvežavajući napitak od soka od pomorandže i mate čaja Prave ga u onim spravama za limunadu i bozu. Meni se baš sviđa, to mlatim ovde dok čekam u argentinskoj kafani da mi naprave empanade ili ćoripan. Jedino ne treba da se pretera sa tim, oće malo da protera...


Nisam, a možda i neću, jerbo su mi citrusi strogo zabranjeni


Uh, to je baš nezgodno. Šta smeš a da sadrži puno vitamina C?



Krompir Bez sve šale, znaš da on sadrži više vitamina C nego većina tih voćki.


Smem jabuke, breskvice, banane, lubenice, i tako to... hijatus hernija.

O jebote!
Pa ja pojedem toliko krompira da sigurno unesem desetostruku količinu vitmaina C u odnosu na potrebnu.
Istina, žena uglavnom kuva krompir, veoma retko peče.
angie01 angie01 11:35 19.02.2020

Re: polako upoznajem

Ima gomila tekstova o C vitaminu u krompiru: LINK


verujem ti, nego sam samo napomenula te paradoksalne tvrdnje.




ps- inace sam poslala link na tvoju stranicu, mom drugu bajkeru, koji zivi u Torontu,...i on svake godine odabere neku turu da izvoza i celog zivota vrti pedale- jedan je od prvih bajkera u Beogradu, ono kada su bas retki imali herca da voze po gradu, -jer su nas vozaci buseva terali namerno da udaramo u bankine, ne bi li pali i slicne specije-...i krajnje je odusevljen tobom i tvojim putopisima.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 21:00 19.02.2020

Re: polako upoznajem

angie01
Ima gomila tekstova o C vitaminu u krompiru: LINK


verujem ti, nego sam samo napomenula te paradoksalne tvrdnje.




ps- inace sam poslala link na tvoju stranicu, mom drugu bajkeru, koji zivi u Torontu,...i on svake godine odabere neku turu da izvoza i celog zivota vrti pedale- jedan je od prvih bajkera u Beogradu, ono kada su bas retki imali herca da voze po gradu, -jer su na vozaci buseva terali namerno da udaramo u bankine, ne bi li pali i slicne specije-...i krajnje je odusevljen tobom i tvojim putopisima.



O pa hvala vi
Atomski mrav Atomski mrav 14:09 20.02.2020

Re: polako upoznajem

Krompir Bez sve šale, znaš da on sadrži više vitamina C nego većina tih voćki.

Ali se voćke jedu sirove a krompir se obrađuje termički pa je pitanje koliko tog vitamina C ostane u kuvanom/pečenom/prženom krompiru...
U paprici ima više vitamina C nego u limunu.
srdjan.pajic srdjan.pajic 15:59 20.02.2020

Re: polako upoznajem

Atomski mrav
Krompir Bez sve šale, znaš da on sadrži više vitamina C nego većina tih voćki.

Ali se voćke jedu sirove a krompir se obrađuje termički pa je pitanje koliko tog vitamina C ostane u kuvanom/pečenom/prženom krompiru...
U paprici ima više vitamina C nego u limunu.


A i krompir ima skroba, pa zato kao namirnica posebno nervira ove naše kolege paleoketone (pobornike najnovijeg paleo/keto kulta ishrane). Zato oni tamane crveni krompir, koji je kao bolji po tom pitanju, ali ne znam da li ima toliko C vitamina kao obična krtola.
apacherosepeacock apacherosepeacock 00:40 23.02.2020

Re: polako upoznajem

Juče, šetam Puerto Natalesom, gradićem u kome se odmaram nekoliko dana čekajući bolje


Gde ces bolji odmor do gradica gde svi spavaju do podne .

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana