Koleginice Tanja Šuković i Snežana Rakonjac, novinarke crnogorskog Javnog medijskog servisa, autorke su dokumentarnog filma "Svjedok Božje ljubavi" u trajanju od 27 minuta i 56 sekundi.
Prva 2 minuta i poslednjih 5-6 minuta ovog dokumentarnog filma, sastavljenog od javnih nastupa Amfilohija Radovića, čas su anatomije brutalnog moralnog i duhovnog posrtanja Srpske pravoslavne crkve.
Kada jedan od visoko pozicioniranih sveštenika ove crkve javno rehabilituje ratne zločince formata Draže Mihailovića, Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja, i pri tom kune i proklinje sve one koji ne vole Rusiju, normalan čovek ne može, a da se ne zapita: gde se tokom proteklih 30 godina sakrila, izgubila, zaturila... hrišćanska ljubav, pravoslavna duševnost, crkvena duhovnost!?
I zaista je u pravu Zlatko Paković kada jasno i glasno svima nama poručuje da je jezik onih, koji su se služili govorom mržnje, krvaviji od ruku onih zlikovaca, koji su činili monstruozne ratne zločine tokom ratova devedesetih.
Šta je to u glavi, u srcu i u duši jednog sveštenika što ga nagoni da se u javnim obraćanjima koristi kletvama umesto blagim rečima ljubavi i pomirenja?
Šta je to u vrhu jedne verske organizacije, koja godinama, decenijama toleriše govor mržnje jednog njenog nekada episkopa banatskog, a sada arhiepiskopa cetinjskog?
I šta se to dešava sa društvom, koje ne može ne samo da podnese dokumentarni film kreiran od javnih nastupa jednog sveštenika, nego autorke filma proziva, etiketira, vredja...?
LINK: https://www.youtube.com/watch?v=DKa2oU6ir7I&pbjreload=101