Inspektor Marković je slatko kusao supu dok je majka sedela preko puta njega i očigledno se snebivala da mu nešto kaže. Supruga mu je otputovala na dva dana i znao je da će morati kod majke na "ranu jer mu ona ne bi oprostila da neki restoran bolje od nje kuva.
"Kaži mama" rekao je između dva zalogaja.
"Ako bi mogao da vidiš tamo sa tvojima da nisu nekog viška pokupili u prošlu subotu, ono kad je opljačkana naša pošta, kad su nam pokrali penzije. Bila je onolika trka po parku i dok sam se ja okrenula da vidim ko trči, koga jure....čovek je nestao. To što neko izgleda kao klošar ne znači da treba da ga hapse, ja mogu da potvrdim da je sedeo samnom na klupi sve vreme dok su jurili onog mangupa!"
"Zar si ti bila tamo, u pošti" skoro se zagrcnuo
.
"Nee, bila sam u parku kod pošte i baš sam htela da krenem po penziju kad je to počelo. Vidim kako trči jedan, brz kao zec a za njim kaska bucmasti čuvar pošte, nema šanse da ga stigne. Nisam ni znala da je to razbojnik dok nisam čula sirene i posle saznam da je pošta upravo opljačkana. A taj čovek što ga tražim je sedeo pored mene, i dok sam ja gledala na drugu stranu samo je nestao. I cele nedelje džabe pravim sendviče i nosim u park, hranim lutalice a šteta, znaš kako dobre sendviče dajem kučićima jer njega nema, pa pomislim možda su ga tvoji pokupili? "
"A ti misliš mi tako kupimo redom pa ako imamo viška vraćamo? I kakvi sendviči, šta pričaš, ništa mi nije jasno.
"Kad stalno radiš zato ne znaš, kad da ti ispričam?
Znaš da svaki dan prošetam do parka, vidim moje penzionere, popričamo. Ponesem i mali sendvič za svaki slučaj ako mi padne šećer..."
" A šećer ti je padao?
..."pa nije, kako da padne kad pojedem sendvič, zato ga nosim" ljutnu se ona i nastavi:
" tako sam i pre dve nedelje, ponela mali sendvič i kupila dve kifle u pekari za popodne ili sutra, i odem u park. A tamo sve klupe zauzete, sede penzioneri gusto zbijeni kao ptice na žici, i nigde mesta nema, samo na jednoj klupi sedi taj čovek sam. I vidim zašto niko nije seo do njega. Zapušten je malo, bolje reći aljkav, kao da je beskućnik ili klošar. A gle kako su se pogospodili pa se gade sirotinje kao da je prelazna, pomislim, malo se naljutim i bas tu sednem, na drugi kraj klupe"
"A nisi ni imala gde drugo?" pecnu je sin.
"Pa da, i posle nekog vremena izvadim onaj sendvič ali kako da jedem dok me gladan čovek gleda pa ponudim njemu jednu kiflu. Uzeo je i dok sam odmotavala moj sendvič već je progutao. Pomislim da je baš gladan i dam mu i drugu kiflu, i to je smazao. Ja polako jedem, sve pazim da ne gledam u njega, nije prijatno zuriti pa zato gledam u golubove što su se skupili oko mojih nogu na mrvice. I vidim da on na nogama ima crvene "starke", duboke, malo izbledele ali sasvim čiste, vrh što bi rekli klinci. Iste kakve si i ti imao, sećaš se? I pomislim da on nije klošar, možda samo nema gde da se uredi ali vidi kako je lepo oprao patike, stalo mu je do njih. Sve drugo na njemu bilo je izgužvano i ne baš mirisno ali patike su sijale.
Sve vreme je gledao u jednu tačku, negde napred, skoncentrisan samo na nešto prekoputa, i ja sam pratila taj pogled da vidim u šta tako napregnuto gleda, ali tamo nije bilo ničeg zanimljivog. Prekoputa parka su jedna do druge: banka, kladionica, pošta, apoteka pa opet kockarnica....sve što savremenom čoveku treba za život! U moje vreme bio je obućar, krojač, knjižara....ali dobro, došlo novo vreme, ne marim, samo ne znam u sta je gledao. I tako cele nedelje. Ja sam mu pravila sendviče i nosila svaki dan, on je već sedeo na klupi i gledao u istu tačku kao uvek, sve do te subote kada su pokrali naše penzije iz pošte. Kad je ustao sa klupe i otišao ne znam ali nema ga cele nedelje. Nestao je."
"A koliko je star taj tvoj prijatelj?" upita inspektor da pokaze interesovanje jer ga je cela priča zabavljala.
"Tu negde srednjih godina, ako uzmemo u obzir da je malo propao od teškog zivota možda oko 60..."
....."pobogu mama! Šta je za tebe "srednjih godina?"
"Ono što jesu" naljuti se ona " ako vi morate da radite do sedamdesete, a izgleda da ćete morati, onda ste "radno sposobni", zvanično mladi, a kada odete u penziju bićete "stari". Tako je i on "srednjih godina" oko šezdeset."
" Možda je samo promenio klupu, park, grad i državu u pokušaju da se spase od tvojih sendviča? našali se inspektor ali ga majka mrko pogleda.
"Ako nećeš da pomogneš kaži, ali ja ti tvrdim da je on sedeo samnom na klupi kada su počeli da jure onog mangupa po parku i to ću na svakom sudu da potvrdim, ako ste ga sklepali jer vam se činio sumnjiv."
Kada je krenuo na posao inspektor Marković je razmišljao o toj pljački, kako je izvedena i kako su lukavo odvukli čuvara da potrči za jednim koji je zgrabio novac koji je službenica pružila jednoj starici i istrčao napolje da glumi zeca, za njim je potrčao čuvar, a za to vreme su upali pravi razbojnici, njih trojica, i odneli zamašnu sumu novca. Onog što je trčao kroz park vremešni čuvar nije ni mogao da stigne ali sreća što nije koristio oružje jer je bilo ljudi i na ulici i u parku, tako da je veća nesreća izbegnuta.
Cele nedelje ptegledaju snimke sa sigurnosnih kamera i u pošti i napolju sa svih zgrada koje ih imaju, ali je i to bilo poznato banditima. Parkirali su u ulici pored, gde je stara ruševna zgrada i gde se ne može nakačiti kamera a susedne ne dobacuju dotle. Auto koji se pojavio na snimku u sledećoj ulici, snimljen u to vreme, nađen je spaljen u okolini Pančeva a ukraden je to jutro. Nikakvih drugih tragova nisu imali.
Brinulo ga je to što su drsko napali, u po bela dana dok su penzioneri stajali okolo i deca se igrala u parku. Samo srećom nije bilo žrtava jer moglo je svašta da se desi.
U stanici je opet uključio monitor da vidi snimke, ko zna koji put, ako mu je nešto promaklo. U jednom trenutku kroz otvorena vrata video je krajičkom oka kako hodnikom promiču crvene starke i krajičak sivog mantila. Stopirao je snimak i požurio u hodnik ali tamo nikoga nije bilo, samo lahor mirisa ustajale odeće kao da ga je dotakao. Požurio je hodnikom, otvorio nekoliko vrata susednih kancelarija i nikoga nihe video.
Vratio se zbunjen i pomislio ko je luđi, on ili majka. Premotao je snimak da opet pogleda nekoliko poslednjih sekundi i tada je video: jedan od pljačkaša je na nogama imao crvene starke. Skočio je i požurio da kolegama javi za pomak u istrazi, samo što taj momak nije bio visok i mršav, kako ga je majka opisala, niti "srednjih godina" već je bio mlad i nabijen, snažan momak tridesetih. Ko je onda sedeo u parku sa njegovom majkom ako nije o vaj momak, a nije on, to se vidi? Svejedno, ništa drugo nisu imali.
Raspitivanje po podzemlju nije dovelo do daljeg pomaka. Neko u stanici se setio da je momak koga su zvali Grobar uhapšen je pre nekoliko meseci za drugu krađu, naime, krao je vredne predmete od pokojnika, zato ga i zovu "Grobar". Tada nisu mogli da ga zatvore jer nije moglo da se utvrdi vrednost pokradene imovihe a pokojnici nisu mogli da se žale. Tada je imao na nogama crvene starke. Nije bilo teško da ga nađu. Ličio je na onog sa snimka ali kako su svi bili maskirani nije ga bilo lako prepoznati a od njega nikako nisu mogli da dobiju bilo kakvu informaciju. Imali su samo snimak i inspektor se uhvatio za patike.
"Odakle ti ove patike"? pitao je inspektor.
"Pozajmio sam od nekog"
"Od koga?"
Snebivao se malo pa reče:
"Radio sam malo, znaš, moram nekad i da radim. Tako sam našao posao u pogrebnom preduzeću da oblačim pokojnike. To neće niko da radi. I znaš kako je, šta će njima sve sa čime ih sahranjuju? Tako su doneli jednom nekog beskučnika, nista nije imao samo ove lepe starke, i ja ih uzmem, a oni me otpuste. Kreteni. Ne možeš da me zatvoriš za jedne stare patike" iscerio se inspektoru u lice.
"Kasnije saznam da je to nekad bio poznati roker al' šta mu vredi kad je pokojni?"
"Kad je to bilo?
"Hmm....ima možda tri meseca"
Inspektora prođe jeza ali se brzo sabra. Zar su to patike pokojnika? Ko je sedeo u parku na klupi ako nije ovaj?
"Dođi da vidiš sebe na snimku kako pljačkate poštu a onda lepo pevaj ko je to još sa tobom"!
Krenuo je kući sa pomešanim osećanjima, reći majci istinu ili ne? Da li da joj kaže da je sve vreme sedela sa duhom pokojnog rokera koji je došao da se osveti za patike?