Drugaricu Danu sretnem najčešće u gradskom busu. Ja obično idem samo do pijace a ona žuri na posao, pa onaj dogovor "kad ćemo da se ispričamo i vidimo" obično završi samo na "čvrstom" obećanju. A draga mi je. Lepa, zaokružena, nasmejana, niko ne bi rekao da je neke muke more, kako bi po njenom blistavom osmehu zaključiili ljudi koji je ne poznaju.
Srele smo se tako i pre oko dva meseca. Iz autobusa mi je pokazala zgradu u kojoj joj živi mlađi sin Vlada sa devojkom. Ne iznajmljuju stan, devojka je to nasledla od nekog a ona im sada nosi ručak, armu što je skuvala, pa žuri kući da se spremi za posao. Obradujem se, mladi imaju dobar start u životu, bar kiriju ne plaćaju, a i ona je dobila posao spremačice u nekoj firmi. Bar se više neće zlopatiti po pijacama gde je godinama prodavala tuđu robu, po mrazu ili vrućini, bez staža, ili da ide u nadnicu sa decom, kao svi "gubitnici tranzicije" koji su na ulicu isterani iz fabrika u ovom, nekad vodećem industrijskom gradu pokojne nam domovine.
Stariji sin se mlad oženio i iod njega odavno ma unuke, sad već školarce, a mlađi sad živi sa devojkom,. I eto radosti, mislim, krenuće joj najzad?
Srstnemo se ponovo i pre desetak dana, isto u busu, žuri na posao ali čvrsto obeća jutarnju kafu kod mene. Nisam se previše nadala i skoro me je iznenadila posetom. Stvarno se obradujem.
"Kakosi ti, kako su ti deca?" to su mi bila prva pitanja. Kažem joj da je nisam zavoravila i da redovno o njoj pitam našu treću drugaricu koja mi često dolazi a živi prekoputa njene kuće.
"Onda si sigurno već čula"? pita me.
Preseče me, odmah mi najstrašnije misli udariše u glavu, nije se valjda nešto strasno desilo?
"Nisam ništa čula, šta se desilo?"
Onda ću ja da ti kažem, bolje nego da čuješ od drugih" reče i poče da priča:
Mlađi sin živi sa devojkom koja je mnogo starija od njega. Ništa mu nije prigovarala ni zamerala, ako se vole ona će sve što može da im pomogne. U kući sa njom živi stariji sin sa porodicom i tog dana kada se sve to desilo bio je kod kuće.
Mlađi sin je stigao oko podne i rekao da je gladan. Postavila mu je ručak na sto, a kada je ručao zatražio je pare. Ona novac nije imala i tako mu je rekla što je kod njega izazvalo takav bes da je prevrnuo astal, razbio televizor i krenuo da razvaljuje sve po kući. Brat i majka su pokušavali da ga obuzdaju ali je on brata sabio u ćošak i krvnički tukao (njene reči). Porazbijao je prozore na ulaznoj zastakljenoj verandi i isekao se. Brat krvari iz zadobijenih uboja i batina,, njegova mala deca beže i vrište, krv lipti, gaze po staklu i prosutom jelu.....njega četvorica policajaca jedva savlađuju tako što su legli na njega. Odvode ga u pritvor, hitna pomoć spasava povređene.
Dobio je zabranu prilaska. Brat i majka su ga tužili, sad je sud na potezu.
I priča mi kao da se pravda, da je ona njemu pre par meseci dala 100 000 dinara, uzela je pozajmicu iz banke jer on stalno traži novac i podivlja ako ga ne dobije. On je to brzo potrošio i stalno dolazio po još. Dala bi mu ona ali nema. Zato je sad pre par nedelja bila u banci da joj reprogramiraju dug i tamo su joj dali mogućnost da uzme jos para....dakle ona podiže još 120 000 dinara na dužu otplatu i to mu daje. Desilo se tako da je taj dan njenoj snajki, ženi starijeg sina bio rođendan i htela je za nju neki poklon da kupi za 2-3 000 dinara od te sume, ali je on pobesneo i morala je sve da mu da. Tek su joj vidim suze u očima a sve drugo priča ravnim glasom kao mrtva.
Posle samo nekoliko dana on je došao da traži još. To je bio taj dan kada je nastao haos zato što nije imala da mu da još novca.
Iako je dobio zabranu prilaska on se pojavio na kapiji čim su ga pustili iz pritvora. Nije ušao u dvorište nego je sa kapije dovikivao majci najstrašnije uvrede i gađao kuću kamenčićima koje bi odvalio sa asvalta. Srećom što nije bilo cigli na ulici, gađao bi je bilo čime. Ona se zajkljucala u kuću i sakrivena iza roletni dovikivala mu da beži odatle jer ako ga policija tu vidi odvešće ga u zatvor! Još malo je divljao pa otišao.
Eto.
Nisam vikala na nju, a htela sam. Na svaku onu sumu koju mu je dala htela sam da vičem ali nisam mogla. I svaki put kada se pravdala što nije imala više novca da mu da, jer da je imala do toga ne bi došlo?
Njoj je potrebna ozbiljna pomoć, pre svega njoj da shvati šta ona radi pogrešno a onda i celoj porodici.
Zlostavljanje roditelja od strane odrasle dece prolazi ispod radara svih službi koje postoje (centri za socijalni rad, psihološko savetovalište, policija, sudovi...) uglavnom zato što roditelji ne žele da prijave svoju decu niti žele da iko zna da su im rođena deca postala dušmani. Stid je preveliki.
I ovo bi ostalo u četri zida da nije bilo javno, na ulici gde nisu mogli biti nevidljivi dvoje kola policije, hitna pomoć, policija koja ga vodi u maricu. Da je moglo da se sakrije ona to nikad ne bi nikom ispričala.
Sinak nasilnik ima 35 godina.