Htela sam da stavim FB status,ali se moje kolege bune kada pisem vezano za susednu nam drzavu, iako to nema veze sa njima licno vec sa bezumljem koje je vladalo u vremenu koje niko od nas ne moze da zaboravi. Poenta je i da moze,nece.
Svaki vetar nosi zensko ime, svaka je nesreca bezimena, jedino je Oluja ta koja je zauvek etnicki ocistila skoro sve Srbe iz susedne nam nase komsijske clanice EU.
Slusala sam Rabina pre dve nedelje kada je pricao o Patrijarhu Pavlu, i rekao da je u najvecem stradanju Srba i drugih nacionalnosti za vreme Oluje bio uz srpski narod, jer je Bog na strani mucenika.
Molio se za sve koji su u kolonama napustali svoje domove.
Mucenickim hodom su ostavili sve iza sebe, mucenickim hodom su proterani, mucenickim secanjem gledaju na komsije koji danasnji dan proglasavaju pobedom.
A sta mi radimo, i dalje se stidimo svoje sajkace, svoje sljive i svojih livada.
Eto.
Mojim prijateljima koji nikada nece zaboraviti kolone,mojim drugaricama koje su se od straha budile godinama i starima koji svoja ognjista nikada vise nisu videli, svima njima i svima nama, neka je Oluja opomena da se svoja zemlja voleti mora, da je sajkaca zlatna i da nam kapu drugi krojiti ne moze.
Samo da dodam, danas je Blaga Marija.