Budućnost| Društvo| Kultura| Literatura| Mediji

PRISLUŠKIVANJE

Dragan Jakovljević. RSS / 01.07.2022. u 11:34

Naravno da znam da nije pristojno prisluškivati tuđe razgovore. Ali, priznaću vam da danas nisam odoleo. Prisluškivao sam ih, i to ne jednom.

Najpre se to dogodilo na šumskom putu, na kome, prilikom našeg susreta nije bilo nikoga sem njih dvoje, koji su sedeli na klupi, i mene, koji sam im dolazio u susret, na biciklu. Možda ćete me manje osuđivati ako vam kažem da mi prvobitno nije bila namera da prisluškujem. Mislim da sam to učinio nesvesno, videvši nezadovoljan i molećiv izraz njenog lica. Razgovarali su dovoljno glasno da sam, približavajući se, mogao da čujem da je po sredi ubeđivanje.
- Želim taj novi program, zaista ga želim... - ponavljala je ona. - Stalno puštaju tu reklamu, izgleda divno!
- Ali, mila, to je samo reklama - usprotivio se on. - Proizvođač od nas očekuje ne samo kupovinu, već i pretplatu na tu novu tehnologiju. To na kraju izađe vrlo skupo...
Bilo je to sve što je tada doprlo do mog uha, jer, razumećete da sam, prolazeći pored njih, mogao samo da usporim vožnju bicikla, ali ne i da se zaustavim. Dok sam odlazio, krajičkom oka videh kako nezadovoljstvo ne silazi sa njenog lica, kako se ubeđivanje nastavlja i kako razgovor postaje sve temperamentniji.
Drugi put smo se sreli kada se moj biciklistički šumski krug polako zatvarao. Stajali su u redu za sendviče, ispred kafea na ivici šume. Iako je od našeg prvog susreta prošlo više od pola sata, tema njihovog razgovora je bila vrlo slična prethodnoj. Ubeđivala ga je da ekran koji ona ima "više niko ne koristi", jer nije prilagođen novim programima, a naročito video-igrama. On nije bio tog mišljenja, mada se iz nesigurnosti koju je pokazivao, moglo naslutiti da će novi ekran, posle ove molbe, uskoro stići u njihov dom.
U bašti kafea zadržao sam se nešto duže nego oni, ali sam ih sustigao na ulazu u grad. Pred izlogom prodavnice kompjuterske opreme tada sam prvi put spazio... (ZA NASTAVAK PRIČE KLIKNITE OVDE)

Atačmenti



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Черевићан Черевићан 12:39 01.07.2022

ушко

nije pristojno prisluškivati tuđe razgovore

овај порив ........ваљда је генетски
други веле срамотно је (није него),
заболе их....... шта ко о том мисли
ако помаже ...........да нахране его
zoja444 zoja444 19:05 01.07.2022

neko je nesto pobrkao

desilo mi se da kao dete prisluskujem svoje tetke kako ogovaraju moje roditelje. odmah je bilo: balavice, sta prisluskujes. posle sam saznala da je ogovaranje prvi stepen agresije ili mrznje, ne mogu da se sada tacno setim.
solo solo 01:44 02.07.2022

Prisluškivao sam ih, i to ne jednom.

zoja444 zoja444 16:10 02.07.2022

asocijacija na reklame

fuj za dve seksisticke reklame. u jednoj samo zena ispusta gasove dok muskarci zapusuju nos. u drugoj samo zena stalno sedi na wc solji i cita nalepnice sampona jer nema internet. fuj, fuj, fuj.
zoja444 zoja444 18:39 03.07.2022

Re: asocijacija na reklame

jos jedna najnebuloznija, na koju se najezim: ostao u ... dabogda. ne da zaobilazim taj lanac nego nema sanse. to je kletva, reklama mejkeri, glupavi.
zaharaga zaharaga 22:47 02.07.2022

klik bejt


(ZA NASTAVAK PRIČE KLIKNITE OVDE)


A ja, budala, zakliktao ko soko, kad ono:



Your Browser Is No Longer Supported
To view website and enjoy a better online experience, update your browser for free.


E, ustvari, ne zanima me prica.
zoja444 zoja444 23:31 02.07.2022

Re: klik bejt

ni moj browser ne podrzava i jednom sam to napomenula. necu da budem dosadna.
kamilo_emericki kamilo_emericki 13:31 05.07.2022

Skije i nalivpero

desetogodišnjaka otac me vodio u Banja Luku na nekakav specijalistički pregled. Hodajući od stanice prema bolnici u nekom izlogu ugledam skije kakve sam do tada vidio samo nna fotografijama. Snijeg tada već bio lijepo napadao i počelo sankanje i skijanje u pokušaju na kojekakvim daskama. Od toga momenta pa do ukrcavanja u voz za povratak u Prijedor trajalo je moje ubjeđivanje oca da mi kupi te skije. Nismo se vratili na stanicu istim ulicama da izbjegne taj izlog. Kakav je teror istrpio za vrijeme tih 6-7 sati samo je on znao.
Skije nisu kupljene zbog toga što nije bilo para za takvo šta ali sam ipak "izvojevao" nekakvu pobjedu. Po povratku kući otac je, kao u jednoj priči iz čitanke, našao jedno prikladno drvo, koje bilo odsječeni i sušilo se za nešto drugo, rascijepio ga i bradviljem istesao "prave" skije. Nije se obazirao ni na djedove prigovore koji je bio "glava" porodice i bio izričito protiv skija jer u skijanju vidio mogućnost teške povrede.
Jedan rođak te zime spremao da ide u vojsku i kupio nalivpero da može pisati pisma. Ja se odmah "zaljubim" u tu spravicu, naročito kad sm ispisao nekoliko listova papira.
U proljeće te godine otac i ja opet u Banja Luku a u izlogu knjižare nalivpero. Uvjeravanje, dugo i uporno, kako je to pero meni neophodno nije uspjelo.
Mene je želja za skijama uskoro napustila ali za nalivperom nije nikada. Nisam nikad imao dva ali uvijek sam imam jedno i koristio ga koliko je bilo moguće.
Danas sve manje, jer se sve manje piše na papiru a i ruka izgubila elastučnost.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana