Pre nešto više od godinu dana MPAA (Motion Picture Association of America) najavio je da će se pušenje, pored seksa nasilja i psovki, uzimati u obzir pri davanju restriktivnih oznaka filmovima. Ove oznake će biti upozorenje gledaocima i zabrinutim roditeljima da u filmu se "glamurizuje" pušenje. Svi filmovi u kojima se puši treba da nose oznaku R tako da mogu da ih gledaju samo oni stariji od 17 godina. Liberalne grupe smatraju da su ovakve zabrane smešne i da je rizik da neko dete zapali cigaretu posle gledanja filma u kome se puši u stvari "cena slobode".
Grupe za zabranu pušenja vrše veliki pritisak da se pušenje uzme u obzim pri davanju oznaka filmovima. Ove grupe su već uspele da izdejstvuju zabrane pušenja u barovima, restoranima i na drugim javnim mestima. Sada se i Holivud našao na njihovom udaru. Oni traže da se svaki film u kome se vidi cigareta označi sa oznakom R.
Između jula 2004. i jula 2006. broj filmova u kojima se puši smanjio se sa 60% na 52%. U tom periodu čak 75% filmova u kojima se koriste cigarete su označene sa R. Oštre oznake nisu dobili samo filmovi u kojima se prikazuju istorijske ličnosti pa se pušenje uzima kao "istorijska činjenica" ili kada se u filmu prikazuje pušenje "kao opasno po zravlje".
Izgleda da će se strasna ljubav između Holivuda i cigareta polako ugasiti. Kako bi danas izgledali filmovi Marlene Ditrih, Bet Dejvis, Hemfrija Bogarta, Odri Hepbrn ili Džejmsa Dina? Šta će ubuduće raditi npr. Džejsm Bond? Već su ga naterali na monogamiju, smanjili mu alkohol a sada hoće i cigarete da mu oduzmu.
Bojim se da će rečenice "Da li neko ima vatre?" biti sve manje po filmovima.
Filmovi sa najviše duvanskog dima su "Savršena oluja" i "Gospodar prstenova: družina prstena". Glumac koji najviše puši u svojim filmovima je Bred Pit koji je zapalio 42 puta, na drugom mestu je Nikolas Kejdž sa 37 puta.
Danas je inače svetski dan bez duvanskog dima.U Srbiji puši svaki drugi muškarac i svaka treća žena.
Ministar zdravlja Tomica Milosavljević izjavio je, povodom Svetskog dana bez duvanskog dima, da se broj pušača u Srbiji poslednjih godina smanjuje, ali da borba protiv tog poroka mora da se nastavi i bude još intenzivnija. Svetski dan bez duvanskog dima u Beogradu je obeležen manifestacijom na Trgu republike. Prolaznicima je deljen propagandni materijal, a na štandovima beogradskih domova zdravlja lekari su građane upozoravali na štetne posledice pušenja.
Ministar zdravlja rekao je da se u Srbiji od 2000. do 2006. godine broj pušača smanjio za sedam odsto, ali da to nije dovoljno.
"Istrajaćemo u borbi protiv duvanskog dima, ako bude neophodno, propisi će biti još strožiji", poručio je Milosavljević.
On je rekao i da se moraju intenzivirati kampanje koje će građane osvestiti i pojasniti im da duvanski dim nije štetan samo za one koji puše, već i za sve u njihovom okruženju.
"Svako bi pojedinačno trebalo da doprinose u svojoj porodici, ili na svom radnom mestu, ali i borba države protiv duvana mora biti još efikasnija", kazao je ministar zdravlja. Okupljeni Beograđani na Trgu republike upozoreni su na to da duvan predstavlja jedini legalni proizvod koji ubija 30 do 50 odsto onih koji ga konzumiraju, a ljudi koji puše imaju u proseku 15 godina kraći životni vek od nepušača.
U blizini Trga republike kružila su i pogrebna kola sa natpisom "samo vi pušite, vidimo se uskoro".
Porodica najvažnija karika u prevenciji
Prevencija pušenja nije nimalo lak ni jednostavan posao, što potvrđuje i Svetska zdravstvena organizacija, koja je aktivno uključena u proces prevencije.
Ipak, rezultati prevencije nisu dovoljni, zbog čega se svake godine 27. maja obeležava Svetski dan prevencije pušenja.
Komitet eksperata SZO izdao je 1974. i 1978. godine izveštaj o štetnom uticaju pušenja na zdravlje, pri čemu zadatak te organizacije nije bio samo pregled najvažnije evidencije o štetnom uticaju duvana na zdravlje, već i uvid u kontrolu pušenja u svetu, razrada strateških smernica kao što su restriktivne mere i svi drugi koraci koji bi pomogli nastojanju odgovornih vlada da spreče širenje pušačke navike u svojim zemljama.
Istraživanja su pokazala i da u Srbiji puše svaki drugi muškarac i svaka treća žena, a rezultati globalnog istraživanja upotrebe duvana kod mladih u Srbiji pokazuju da je izuzetno visok procenat učenika (pušača i nepušača) izložen dimu kod kuće i na javnim mestima.
Prema tom istraživanju, više od polovine školske dece, njih 54,7 odsto u Srbiji, između 13 i 15 godina, već su pušili, skoro jedan od pet, njih 16,3 odsto, puši, a približno trećina zapali svoju prvu cigaretu pre nego što navrši 10 godina.
U suzbijanju, ograničavanju i potpunom napuštanju pušenja, zbog njegovih štetnih posledica za zdravlje, najveći deo odgovornosti pada na porodicu, prosvetne i zdravstvene radnike.
Istraživanja su pokazala da je odnos pušača, naročito strastvenih, najveći u porodici u kojoj su oba roditelja pušači, a najmanji u kojima nijedan roditelj ne puši.
Drugo važno mesto zauzima škola, u koju dete prvi put stupa u širu, organizovanu socijalnu sredinu, a lični primer nastavnika pušača može biti negativan uzor, na sličan način kao i u porodici.
Veliku ulogu u prevenciji pušenja među mladima ima zdravstvena služba koja bi trebalo da bude prisutna pogotovo u radu dečjeg i školskog doktora za koga je dete emotivno vezano i u koga ima veliko poverenje.
Zato su u mnogim zemljama zdravstveni radnici i prestali da puše, jer predstavljaju simbol zdravstvenog autoriteta i na taj način utiču na individualne i zajedničke osobine i ponašanje svojih pacijenata.
U Srbiji se insistira se na zakonskim propisima koji treba da utiču na smanjenje pušenja, pri čemu se gubi iz vida činjenica da propisi imaju svoju granicu vezanu za interese društva koje ono ima u prihodima od proizvodnje i prodaje duvana.
Danas je u razvijenim zemljama sveta vodeći motiv za odvikavanje od pušenja društvena klima nepušenja, tako da je sramota biti pušač.
Nepušači imaju prednost pri zapošljavanju, plaćaju manje premije za osiguranje za zdravstvenu zaštitu i svakim se danom smanjuje broj mesta na kojima je moguće pušiti.
Štetan uticaj pušenja čovekovo zdravlje ima za posledicu smanjenje nacionalnog dohotka, a na drugoj strani proizvodnja duvana i njegov izvoz doprinose povećanju nacionalnog prihoda, što se obično dešava na račun zdravlja, a u nekim zemljama i na račun proizvodnje prehrambenih proizvoda.
Prema podacima Ujedinjenih nacija, računa se da se 4,5 miliona hektara obradivog zemljišta u svetu koristi za sađenje duvana.
Prema preporuci SZO, zemlje-članice bi trebalo da započnu akciju koja bi kao minimum trebalo da sadrži ispravno obaveštavanje javnosti, aktivno smanjenje pušačke navike, proizvođačima duvana treba pomoći pri zameni uzgajanja duvana drugim poljoprivrednim kulturama da ne bi trpeli ekonomske gubitke, zabranu reklamiranja duvana i duvanskih prerađevina, upozorenje o opasnosti pušenja na pakovanjima cigareta, preporuka roditeljima, prosvetnim i zdravstvenim radnicima da ne puše, zabranu pušenja na radnim i javnim mestima.
Povelja protiv duvana podrazumeva vazduh bez duvanskog dima, da svako dete i adolescent ima pravo da bude zaštićen od svih reklama duvana, svaki građanin ima pravo na vazduh bez dima u zatvorenim javnim mestima i sredstvima prevoza, svaki zaposleni ima pravo da udiše čist vazduh na radnom mestu, a svaki pušač ima pravo da dobije potporu u odvikavanju od pušenja.
Izvor: Beta, Tanjug