...nastavlja se k´o "dinastija"
Ali prvo malo o ....
... periodu svih (onih) "kataklizmatičnih" dešavanja sa blog-om ( još uvek se dešava da pomalo "štucne"), a bogami i FM-om, kaotakav-im (što bi rek´o unf.) ne može se , a da se ne prozbori koja o beznadežnosti situacije , u kojoj su se našli (neki) od blogo zavisnika...
Neki od nas su čekali ....
neki...
(nije još provereno, ali zli jezici kažu da je bilo sličnih slučajeva)
Šta samo reći o dovijanju po FM-u , (k´o "ljuta ilegala"), siroma´ FM, dobro je da nije " skroz crko"...
Pa da malo zaboravimo ona "dešavanja" , ja rek´o ´ajde da podsetim( što reče Ljuba "da se nastavim") na neke priče,iz zamišljenog žuivota , fudbalskog Minhauzena,( knjigu napisao Dragan Aleksić) , a obuhvata delove iz monodrame "Balada o Ljubi Moljcu" i priče objavljene u listovima i časopisima " Jež, Venac"
.........Najveći fudbaler na svetu......
Ovako je to bilo....
S poznatog pisca Marka Tvena imao sam običaj da igram ajnca u ratluk i kiselu vodu!
Kineski mandarin kuvo mi čaj s limun!
Žene sam vodio kod mog prijatelja Pabla Pikasa da im farba kosu!
Brižit Bardo kvasila pisma u parfem pre nego što ih meni pošalje!
Engleski kralj Đorđe hvalio se kako se druži sa mnom!
Žene me jurile na sve strane - danju i pobegnem, al noću nisam uspevo!
Ceo svet me čito u knjige, slušo me u pesme, gledo me u u bioskopi i na priredbe, pričo sam i na tribine u Sjedinjenim nacijama, razumeš ti mene,
a papa, onaj Pije pet ili šest imao je običaj svojeručno da pali kandilo pod klin na koji ja okačim kopačke da vise....
Greta Garbo imala bi da pravi žur u moju čast!
S tri kralja dnevno ima da razgovam preko telefona, razumeš ti mene!
Čerčil ima da mi pridržava kaput i da mi pali tompus u levo ćoše od usta!
Grčki kralj Koča ima da dobije čveger ako mi ujutro ne skuva kafu, gorču...
..
Čubura se kiti
Dženerikom
A njen Moljac
Južnom Amerikom
U pretposlednjoj utakmici koju sam odigrao za reprezentaciju stare Jugoslavije moj trener, Raša Šesnesterac usudi se da mi kaže sledeće reči:
" Vi gosn Ljubo imate večeras da popijete kilogram mleka I da u pola devet krenete na spavanje.Kod mene ne može da se šika do jutra niti pak da se juru ženskinje!Toliko sam hteo da primate na znanje , razumeš"
Ja,----pozelenim! Ne mogu da verujem da neko toliko bezobrazan može da bude. Jedva sam se uzdržao da ga ne nokautiram na licu mesta, ali povratim se nekako pa ću da mu kažem:
-"Slušaj frajeru, ja kralju Aleksandru iz milošte udarim čvrgu kad god ga vidim, razumeš , sa Ruzveltom se dopisujem sa iste reči ko ti sa tvoji Cigani u Požarevac, ako te ko pita, a ti da me učiš redu i da mi prodaješ bon-ton! Nemoj više tako nešto da ti padne napamet, jer ću ubuduće tako da te žvajznem da će da misliš da si usred kafez sa tice, razumeš ti mene. Ja sam za tebe i za ostale bio iostao jedan Ljuba Moljac! Toliko sam hteo da ti primiš k znanju dok si još čitav".
Onda se on napumpa ko žaba, uzme jkedan aeroplan i ode.
E sad, trebalo da se ide na svetsko prvenstvo u Braziliju! Rukovodstvo i igrači mislili da ću da se odljutim od Rašu Šesnesterca, ali ja ni da čujem. Po ceo dan ležim na kauč, jeden ananas i ljuštim rakičinu, s vremena na vreme podignem slušalicu od telefona da vidim ko zove. Dolazili svi da me molu! Bio i kralj Aleksandar sa nekog njegovog burazera:
"Ajde bre Ljubo, smiluj se, kumim te Bogom!"
-"Znaš šta Aco, tek ću ja njemu, ti baš ne stojiš najbolje u moje oči kao što je poznato, pa nemoj sad još više da mi se zameravaš. Neću da idem i kvit, razumeš ti mene!"
I kad su videli da neću, sednu u lađu i odu.
Kad je počelo prvenstvo, a ja sam mislio da će da ispadnu u kvalifikaciju, ali dogodi se čudo i dođu u finale.
Kao sad, sećam se, igrale Brazilija - Jugoslavija, Rio de Ženeiro, stadion marakana koji se tako zove, pošto tamo može da igra samo onaj ko je marka u fuzbal, gledlaca trista hiljada, a napolju još pola miliona čekaju, nadaju se biće karte. Počne prvo poluvreme, naši bez mene, naravno, veze nemaju.Dok si reko "B" Brazilija vodi s tri nula!
U poluvreme dođe do cigančenje između rukovodstvo i igrači. Došlo im valjda iz dupeta u glavu, svi krive Rašu Šesnesterca zbog onaj ispad prema meni. I onda se neko seti mene, čini mi se baš Tirke beše, kaže " Čujte ljudi, da pozovemo onog čoveka, Ljubu Moljca da sredi stvar dok je vreme".
I pozovu oni mene preko telefona, ja baš isterivo muve iz trpezariju.
Dignem slušalicu :"Alo , Ljubo, burazeru, dođi ovamo pod hitno, ovi ljudi vode vode s 3 : 0, ima da nas pregaze ko plitak potok!"
-"Ne talasaj, reko, znaš da sam ljut i da držim do svoje dostojanstvo!" I opet se naljutim.
" Alo Ljubo, pa ti znaš da se tvoj otac borio na Solunski front, nemoj bre da ostavljaš otadžbinu na cedilo, nemoj bre da si neki.....?"
Uhvate oni mene tako na sentimentalnos i druge žice. Dobro! Sednem u državni helikopter i ateriram na stadion Marakanu pred početak drugo poluvreme.
Okrenem se , reko da vidim gdi sam : reflektori, popokatepetli, lampioni!
Grata Garbo leškari u loži, Čerčil se češlja s maramicu, teren fantastičan, trava do pojas, dan sunčan ko za plažu.
Počne drugo poluvreme : Moša , Tirtke, ja, Moša , Tirke, ja, rke -koke, razumeš ti mene - 4: 3 za nas!Postignemo pobedu, postanemo prvaci sveta, je li!
Publika prvo nema, ne znaju ljudi o čemu se radi, jer to je , da izvinete, bio udar za njih, to je bila nacionalna žalost, razumeš ti mene.Kažem publika zanemela, a ja stojim na sred centra,
visok i bled, onakav kakvog me Bog dao onda,.
Stojim i razgledam ih ko muzej, a oni kad su shvatili o čemu je reč, počnu svi :"Ljuba -Moljac! Ljuba-Moljac!" Skandiranje. Ko u Skandinaviju!
Ja im, je li, mahnem rukom par puta, skoknem u svlačionicu, moj menadžer Dragi Patufna me namaže s pomadu i odem kod Grete Garbo na žur u moju čast.
Inače posle onaj incident s Rašu Šesnesterca čvrsto odlučim da napustim staru Jugoslaviju. Normalno, vratim se kući o svom trošku. U novine - džumbus! Na sve strane moji portreti u štampu! Bio dat predlog da se moja slika metne i na dolar, razumeš.Napravila se tolika gungula da sam već počo da gubim živci. Tu sam počo ozbiljno da se bavim mišlju da pređem u profesionalce, samo nisam znao gde ću.Mogo sam da idem gde mi ćune, al sam ipak otišo u Grčku koja mi bila simpatična iz istoriju i zemljopis. Svi se našli u čudo , ali ja šta rešim, to ima tako da bude, razumeš ti mene!
........
Pita mene jedan reporter iz neki bulevarski list u boji , kaže: " Gosn Ljubo, da mi kažete kako ste ušli u književnost, školski udžbenici i ostalih pet umetnosti?"
-"Reko, posle pobedu nad reprezentaciju južno-američkih zemalja priđe meni grupa proslavljeni književnici i kaže
"Gosn Ljubo, zahvaljujući ogromnom uspehu koji žanjete na sportsko polje mi smo zaključili da ste vi postali naša nacionalna znamenitost, na primer, ko freska il ko manastir, razumeš ti mene. Zato smo došli da vas zamolimo kako biste stupili u književnost, narodne pesme i ostali pet umetnosti!"
-"A kako to smatrate, moliću lepo?" pitam ja.
"Odmah ćemo da vam rastumačimo. Mi smo sastavili zbirke s pesme koje imaju sledeće naslove : - Ljuba Moljac i Arapi-,- Ženidba Moljca Ljube-,-Oranje Ljube Moljca- i tako te pesme".
-" Opa bato, reko, pa to mu ja dođem ko nekakav Marko Kraljević, bogati!"
"Gosn Ljubo, pokojni Marko ima tu čast!"
He, he, opasni književnici, imali su načina da mi se uvuku.
Dobro, reko, ček da vidim jedan primerak knjige , da l da dozvolim u ptampu ili pak da storniram stvar. Kad , šta piše! U pesmu " Oranje Ljube Moljca" naveli kao ja istero plug na stadion, pa orem protivnički šesnesterac, a protivnički igrači špaciraju po oranje. Onda ja kao kao kažem " More protivnički igrači , ne gazite oranje, razumeš ti mene!" A igrači tuknu u aut, pa mi odgovore: " Nećemo više, gosn Ljubo, ni za živu glavu" I tako sve takve pesme pišu u te zbirke.U ostalih pet umetnosti i u školski udžbenici ušao sam na sledeći način.
U slikarstvo uđem preko freske s motivi iz moj golgeterski život.
U pozorište igrali se komadi koji su opisivali moj život pod naslovom " Tragedija Ljubini protivnici u tri čina i sdva poluvremena".
U vajarstvo klesari me izrađivali od mramor, od slonovu kosku i od zlato. Ostali materijali strogo sam zabranio da se upotrebljavaju.
E sad u školski udžbenici kako sam ušo, to neznam.Niti je men ko pito, niti se pak sećam da sam dao neko odobrenje, tek - đaci me učili napamet, , profesori me citirali, zadavan sam bio i za domaći zadaci , i te stvari.
.........
Zvali me : gospodin Ljuba Moljac - Frankeštajn za bekovi, , bič božiji za protivnički halfovi, Kvazimodo za golmani i strašni sud za odbranu uopšte! Tako me zvala pretežno naša štampa.
Englezi me zvali :Ser Ljubomir Moljac "Zlatni driker"
Talijani me zvali : Pravoslavna srna!
Nemci : Her Bizmark s naprasitu narav!
Najlepše me zvao Njujork Herald Tribjun : Ja sam za njih bio Veliki ON!
........
A što se mene lično tiče, kad nisam igro fuzbal, i kad rešim malo da se odmorim i sam sam se bavio sa pisanje i sastavljanje priče.
Objavio sam bio i jedan roman koji se zvao " Kaca kupusa i devedeset dve glavice" Taj roman brzo jr postao bestseler za celo pismeno tržište , razumeš.
Družio sam se s Hemingveja, s Tomasa Mana.
S gospođu Agata Kristi, čuvenu ženskog pisca, vodio sam intimnu prepisku, s pisma i razglednice, a Šolohova sam redovno besplatno uvodio na stadion!
.........
, Imo sam i državu da vladam kad hoću i koliko hoću
Gospodarim ja tako u Fudbaliji jedne srede,
jutro poodmaklo, bio baš usto na levi volej,
kad banu pred mene moj lični sekretar, alijas menadžer, Dragi Patufna, pa će tek:
"Predsenče Ljubo! Eno u haustoru stigla engleska kraljica Elizabeta od Liverpula, Mančestera Junajteda i Čelzija. Kaže da hoće da ti isporuči aplauze iz Veliku Britaniju! Nije što je ta Britanija fuzbalska sila, nego imaju ljudi kolonije na sve četiri strane sveta, pa bi bilo čovečanski da je primite!"
-Reko: " Nek upada, razumeš ti mene!"
I otvoriše dvorski pomoćnici staklena vrata, a u sobu stupi Elizabeta, tri joj dvorske dame drže plaštovi, pelerine i žiponi.
Ja , onako u gornji dres i unterciger, malko krmežljiv i čapurljiv od jutarnji dremež odmah se snađem:
" -Juh , reko, vaša veličanstvenosti, strefili ste me još brez jutarnji kondicioni trening, pa nisam aranžiran, da izvinete. Sedi na to kanabe, sad će posluga da nam donese dva tanka špricera s gromuljicama hleda!"
Sede kraljica, dvorske dame spustiše plaštovi na patos , pa u rikverc.
I poče Elizabeta: "Cenjeni predsedniče Moljac! Imam čast uručiti vam pozdrave u ime širokih navijačkih masa Velike Britanije, male Škotske, Islanda i Princa od Velsa kao i u svoje lično ime. Ovom prilikom predajem vam sledeću zlatnu loptu kao znak pažnje moje imperije".
-"Hvala ,reko, Elzika. Tenkju meri mač! Si dan pliz, ju ar lezi bon!"
" Pa vi znate britanski", tek će kraljica ko da je promaja uvatila, a rumen joj obuhvati celokupan torzo.
-"Parlamo malo, tek ću ja, jar sam kao državnik uzeo nekoliko kondicija strani jezici, jahanje i klavir marke "Solfeđo", kod jednog flandrijskog bidermajstora."
Tu se žena totalno zaprepasti, pošto nije mogla da veruje u toliko na lično obrazovanje, higijenu i maniri polažem, razumeš ti mene.
Utom posluga utera špricerojke na oni stolovi što imaju rolšue na noge, a kraljica zdipi čašu, pa na eks!
Volela ja da popije u dobro društvo, majku mu....
Onda ja pređem u kupatilo s ručni tuševi, ostavim oškrinuta vrata, a Elizabeta oplete po političkim razgovorima,
Namera jedan: moli me da joj odobrim zajam u velikoj visini navodno hoće da zida tri stadiona ,a para nema. Pošto upoznata da ja pomažem izgradnju monumentalne građevine iz fuzbal, pa joj ja kao jedina nada.
Dam joj ja pare da vrati kad nabavi, a ona onda raspali da cinkari Francuzi , kako neki nevaspitani autrikteri dobacivali joj nepristojne izraze na igranku, a ona , kao fina dama, okrene im leđa. Posle priča ksko zaboravila da na leđa imala dekolte, pa se francuski međaši još više uzbude zbog njenu kožu, more krkljanac da se napravi.
-" Slušaj Elzika, reko, to što se ti cigančiš s Francuzi, nije u moju nadležnost, al ako treba, ima da im uputim jednu opomenu iz domaće vaspitanje i stvar će da legne! Nego, da viknemo mi još po špricer , pa da se izvezemo da ti pokažem kako se kod mene trenira i živi.
Kaže :"Može!"
I uzmemo mi blindirani kabriolet, pa u narod.
Kad kraljica videla kako stanovništvo vežba , u nesves žena htela da padne!
" To je kaže rodoljublje! To se zove vernost vladi i domovini! Skidam kapu za tu stvar! Ja samo ćutim pa kažem :
-"Imaš oči, pa vidiš, razumeš ti mene!"
Po obilasku građanstva pokažem joj svoj letnji stadion s niklovane stative i furnirane tribine, pa je odvedem u restoran "Nudističkog fuzbalskog kluba".
Tu mi razmezetimo kuvane teleće štucne, kavijara i parmezana, pa još po turu pića dok kraljica nije uzela da održi zdravicu:
" Gosn predsedniče, osobito sam zabljesnuta s vaši ljudi, ovi navijači i igrači, a naročito s vaše ogromno gostoprimstvo! Puna su mi usta priče, ima to da opišem širom Britanije i sveta! Sve je ko u bioskop! Koristim šansu da vas ubedi da svakako dođete kod mene: u bilo koje doba dana il noći trijumfalna kapija vam je otvorena!"
Tu se mi izljubimo ko rod rođeni, pa ona uzme tašnu i ode, razumeš ti mene!
Evo i malo muzike , ko bude čitao