Srpska autonomna oblast Svetosavlje bila je duhovna teritorija na kojoj obitava nebeski narod, a evo, on je sada našao i svoj zemaljski pandan.
"Ako volite Srbiju, onda volite Guču", reče danas Dodik. Sram ga bilo. Pa zar to da bude prva vest koju čujem posle 4 nedelje bez TV-a? Kud sam se i vraćao sa odmora!
Alooo!!! A onda znači, ko ne voli Guču, ne voli ni Srbiju, i izdajnik je i neprijatelj, zar ne? A takvog, pak, treba poraziti. Svim sredstvima. Prijavljujem se, evo, instantno.
Nikad nisam bio u Guči, a i ne nameravam. Ponekad, uz dosta alkohola i veliko društvo, nekoliko duvačkih pesama prijaju, ali ne više od toga. I do Dodikove izjave nisam imao ništa protiv Guče. Ko voli, nek izvoli - zamišljam pijani primitivizam i haos, buku, galamu i vašarište, ali - što da ne, ko voli, rekoh, baš me briga. A sad, evo, da me neko pita ono čuveno pitanje, Exit ilu Guča, odgovorio bih - Guču treba trostruko oporezovati za šund, zabraniti svaku pomoć iz državnih para, a eventualne sponzore i donatore natarati da za svaki dinar dat tamo, daju dinar muzičkim akademijama i orkestrima umetničke muzike po unutrašnjosti Srbije. E, onda ko voli Guču, voli Srbiju. A Exit može i sam da zaradi, siguran sam.