One lepe nove zgrade na Vračaru, ali sa zadnje strane - prozor u prozor, nekih 5-6 zgrada gledaju jedna u drugu. Komšinici se javljam kad ujutro podižem roletne, skroz pristojna žena, srednjih godina. Baba spava na kauču već nekoliko nedelja - možda i stalno, pa ja sam taj koji se tek doselio. U svakom slučaju, nisu u ovom kraju svi tako naročito bogati - da jesu, valjda baba ne bi spavala u dnevnoj sobi.
Letnje večeri. Otvoreni prozori.
- Dođi, spremiću ti ono što najbolje znam. Pržena jaja! (Ženski, dubok, rapav, stariji glas, pa onaj smeh što liči na kašalj, mora da je gospođa pušač. Intelektualka svakako. Možda čak umetnica).
- Imaš švalera, kurvetino! (Muškarac, tridesetak godina, oko 2 ujutro, iz sveg glasa, posle toga ni reči, ni zvuka)
Veče uveliko, blizu 11, ja dolazim, jutrošnji, a još baš težak dan, Brubekov "Take five" ulazi kroz prozor, kao da sam ja pustio. Pa još pola sata dobar džez. Mrzelo me da ja puštam kad je on ugasio, da javim komšiji da sam slušao. Posle se pitam da li sam šovnista što pretpostavljam da je muškarac.
Nije mi jasno što mi je drago, umesto da me iznervira, lavež kera koji me je probudio ko zna kad, oko 3-4.