Kada sam, prvi i poslednji put, na nagovor drugarice prosledila tu poruku simpatiji, imala sam nesreću da mu vidim lice. Zaustavio je dah, tek klimnuo glavom na desno - izgledalo je kao prvo buđenje urođenog tika - zgrčio usne i uzeo olovku. Grafitnu! Ja bih sasvim sigurno uzela marker! Znala sam da će zaokružiti DA, ali mi je već tada bilo potpuno svejedno. Nije da me nije voleo. Samo nije imao potrebu da to zaokružuje dok mu se dečaci iz razreda smeju. Tako oni reaguju, smradni mali hormoni. Dok devojčice jedna drugu saleću pitanjima: ”A, jel ti odgovorio?”, “Šta kaže, šta kaže, ha, šta kaže?”, “Šta je zaokružio?”, dečaci drugara melju pesmicama: “Goran ima žensku, Goran ima žensku, papučar, papučar, muž i žena mačka pečena...”.
Tu sam se prvi put jako pokajala. Možda je jače bilo samo ono kajanje zbog izrečene psovke u kilometarskom redu za potpisivanje u knjigu žalosti nakon Titove smrti, a i to ne znam da li bih osetila da me neka kujica iz osmog nije prijavila. Jednako mi je ružno da budem “ženska”, posebno ona koja traži da joj se očigledno zaokružuje, nije mi bilo jasno zašto u njihovim redovima postaje papučar neko ko ima simpatiju, mislila sam, i dan danas mislim, da je patološki smatrati druga izdajicom kada se posveti curi, a najmanje mi nije bilo jasno kakve veze imaju pečene mačke sa ljubavlju?
Šta vam je u glavi dečaci?
Malo kasnije, dok pogledi cura lastišom bivaju lansirani ka fudbalskom terenu, zatežu kraste na kolenima a jezici grube od ogovaranja, ONI postaju potpuno nezainteresovani za ženske. Predmet njihove požude u to vreme uglavnom je lopta. Tada već nekako počinju i da se opredeljuju kojom vrstom kriminala će se baviti: neučenjem, bežanjem sa časova, obijanjem sanduka za sladoled, krađom čokoladica iz radnje, zapucavanjem lopte u prozore, pljuvanjem u dalj…U mom kraju, bila je razvijena i disciplina piškenja u dalj, u šta sam se lično uverila jer sam više puta bila linijski sudija. Moram da napomenem ovom prilikom i da je moj burazer od strica uglavnom pobeđivao…Otkriću vam tajnu ako ne kažete nikom (“..stisnem ga jako i držim tako, trpim, trpim, pa kad pustim, ono jako odleti…”).
Tih je dana odletela i moja nada da smo isti. Nije da nisam znala da različito piškimo. Samo, zahvaljujući bratu sa kojim sam odrasla u istom dvorištu, provodila sam previše vremena sa dečacima i naučila da oni NIKAD, osim kada se sprdaju, ne pričaju o devojčicama. O, užasa. Vremenom sam im svima postala simpatija jer sam dobro igrala fudbal na male i klikere (novosacke). Ali, tada su devojčice odlučile da me ne vole. Imala sam ih dve tri , muškarače, ostale su gledale u soc od kafe. Ja sam do 13. godine mislila da od kafe raste rep.
Šta je vama danas u glavi devojčice?
Negde u srednjoj školi, možda već i na fakultetu, gledala mi drugarica u šolju. Ajd, reko, da vidim i to čudo. Kada mi je, misleći da vladam materijom, rekla: “Zabodi tipove”, malo sam se uplašila, ali sam se setila komšinice kako lizne prst i zabode ga u “toz”. Nisam se sećala detalja, ali koliko je moglo biti teško? Hm. Gde ima više mesta? Naravno, sa spoljne strane strane više. Zabola sam dvadeset tipova, jedan mi je čak stao i na poširoku stilizovanu ručku. Odustala sam kada nijednog od njih nisam navukla na tanak led (klizanje na Dunavcu). Osim toga, znala sam da oni ne gledaju u šolje i naveliko đuskaju uz soft 70’s porno music. To je bio funk a ja sam slušala punk. Mada, čak se i meni u jednom trenutku učinilo da mnogo više istine ima u tome nego u šolji, ali mi je nedostajala fabula. Ipak sam žensko. Truba mi je, kao babi u vicu, i ako se ne venčaju na kraju. Čak i na perverzije gledamo različito.
Setih se sada jedne od priča onog ludog Irca, komičara Dave Allena. Sedeći na onoj stolici, sa viskijem na stoliću pored, u ruci je držao ljubavni vikend roman i čitao deo, koji je glasio otprilike ovako: ”Onda su je njegove ruke privukle, njegovo telo priljubilo se uz njeno, osetila je njegov dah na vratu, njegovu ruku na vratu i njegovo srce kako kuca tik uz njeno”.
Tu je Allen bacio ljubić dole i viknuo: “Njegovo srce tik uz njeno!? To je nemoguće!! Ili je on od nazad, ili ona visi sa plafona!”
Šta biste vi rekli?