i oni kao i svi drugi koji su dobrovoljno i zajedničkim sredstvima omogućili Bernie Madoff-u da izgradi najveću piramidalnu prevaru u istoriji, a koja je do sopstvenog kraha uspela da usisa od 50 do 65 milijardi dolara.
Elie Wiesel, Bernie-v Nobelovac, je bez velikog razmišljanja žrtvovao 15.2 miliona dolara, kako svojih tako i svih novčanih sredstava svoga udruženja, a kroz ovu neuspešnu piramidalnu investiciju. Na kraju, kada je bilo jasno da je sve nepovratno izgubio, smogao je snage da bude originalan u predlaganju moguće kazne za Bernija.
Elie predlaže svakodnevno, 24 / 7 (reklo bi se i danju i noćom), naizmenično video svedočenje unesrećenih štediša, a koji bi i audio i vizuelno uznemiravali Benija do kraja njegovog života, tj doživotne zatvorske kazne. Berni može da se nada paketu do 150 godina robije, obzirom na prihvatanje svih 11 tačaka optužnice, ali ipak ostaje na sudiji da na osnovu raspoloživih dokaza u Junu ove godine odredi jedinstvenu kaznu.
Finansijske prevare, čemu?
Većina prevarenih štediša smatra da su državne finansijske institucije saučesnici Berniju u ovom poslu jer su mu dale legalitet za rad (primarno finansijska regulativna agencija) i nisu ga detaljnije kontrolisali. Nekih zvaničnih kontrola je i bilo ali više površno i shodno Bernijevom uticaju na Wall Street-u i u finansijskom okruženju, kao i izraženoj darežljivosti tokom političkih kampanja.
Da detaljnije i ozbiljnije kontrole računa i transfera nije bilo, govori i ćinjenica da istražitelji ne uspevaju da povežu ćinjenice kojima trenutno raspolažu sa većinom novca koji nedostaje. Priča se da je Berni bio predusetljiv i da je odgovaro na pitanja istražitelja sa puno podataka i detalja. Problem je nastao kada su istražitelji krenuli tragom njegovih pričica, a tada su utvrdili da su Bernijeve tvrdnje ili potpuno netačne ili ih vode u smeru u kome nije moguće pronaći ništa.
Sem totalnih gubitnika u ovom finansijskom genocidu, problema će imati i oni koji su povukli svoje depozite i kamate pre kraha ove piramidalne šeme, bez obzira što nisu imali saznanja da učestvuju u zločinačkom poduhvatu ( tj kriminalnoj radnji). Sav novac od kamata na depozite biće vraćen, i iz tog fonda bi se obeštetili ostali ulagači koji su izgubili depozite poput Nobelovca Wiesel-a.
Kako je Bernie organizovao ovo finansijsko pozorište
Smatra se da je bilo oko 4900 računa otvorenih kod Bernija, i to uglavnom na njegov poziv ili na preporuku nekog od ozbiljnijih ulagača. Uobičajena kamata je bila od 10% do 17% na godišnjem nivou, u zavisnosti od depozitirane sume ili ličnosti ulagača Neki od svedoka čak kažu da ih je Berni odbio kao klijente, najverovatnije zbog pitanja kako će dalje njihova sredstva biti investirana, a moguće i zbog skromnijih suma koje su nameravali da ulože. Daljih investiranja nije ni bilo tako da se Berni uglavnom bavio falsifikovanjem završnih računa kojima bi prikrio očajno stanje svoga finansijskog pozorišta.
To mu je i uspevalo do Decembra prošle godine, kada je efektiva na računu pala ispod 5 % (250 do 300 miliona dolara) i tada je svoja saznanja preneo kontrolorima svoga fonda (slučajno njegovim sinovima) kao i činjenicu da nije sposoban da upravlja dalje.