Kad biste hteli ukratko i na brzinu da opisete Ameriku onda bi najlakse bilo da je
nazovete zemlja ponasanja…To BEHAVE umesto to BE. Sve je samo ponasanje…
Ponasanje u prodavnici, ponasanje u skoli, ponasanje u saobracaju, ponasanje na poslu, ponasanje na ljubavnom sastanku, ponasanje sa prijateljima, ponasanje, ponasanje, ponasanje…koje se vremenom pretvorilo u O-ponasanje….Imitaciju zivota.
Prosecni Amerikanci oponasaju svoje televizijske serije, svoje zvezde i poznate licnosti, dok filmske zvezde ili celebrities oponasaju “ normalne ljude” pa se onda slikaju pred samoposlugama i oblace se obicno to jest dronjavo i neupdaljivo..
Americka naselja oponasaju jedna druge sa istim rasporedom kuca, istom arhitekturom, istim lancima prodavnicama u kojima se prodaju uvek isti proizvodi.
Neki gradovi oponasaju Evropu( kao na primer Boston i Filadefija) ili latinsku Ameriku
( kao na primer Majami i San Francisko)
Njujorcani oponasaju Pariz, sa svojim francuskim restoranima, nepreglednim bistroima, braserijama, pekarama ….i patiserijama…Njujorcani vole da sede u restoranima na plocnicima zamisljajuci da su isti kao stanovnici Rima ili Pariza,.nema veze sto su zaguseni prolaznicima i izduvnim gasovima automobila. Sustina nije bitna. Bitna je slika…imitacija.. reprodukcija.
U Americi sem prirode, nista nije autenticno.
Neprekidno ponasanje koje je dovelo do o-ponasanja strasno je zamorno..jer umesto “bivanja” to jest autenticnog postojanja pretpostavlja “ bavljenje” , rad, “ predstavljanje” .
Predstavljamo se kao da smo opusteni, kao da smo sofisticirani, kao da smo veseli, kao da se druzimo, dok u stvari nista od toga stvarno nismo, samo se pravimo da jesmo za potrebe imidza koji treba da docaramo a koji se onda ucestalim ponavljanjem petvara u steceno ponasanje koje vremenom prihvatamo kao svoju autenticnu prirodu koju nikad nismo uspeli da dokucimo jer smo se sve vreme bavili samo povrsnom prezentacijom pozeljnih slika
Slika srecne porodice u prirodi i parku propisana za vikend –popodneva
Slika sofisticirane porodice koja poslusno hoda nebrojanim muzejima
Slika prijatelja u side- walk café-u koji “obavljaju’ obavezni socializing koji veoma lici na druzenje.
Niko tu stvarno nije prisutan svi se samo ponasaju po storgo oderedjenim pravilima. Retko se tu ista desava nepredvidjeno.…Nema opasnosti od dogadjaja, nema opasnosti od slucajnosti, neplaniranih susreta, nesmotrenih opaski, iznenadnih ideja
Sve je beskonacno bezbedno i ubistveno dosadno.
Ah Amerika, zemlja bez ukusa. Strogo propisana…i Prepisana.