UPDATE: Tokom dana stigao je i odgovor Zavoda, koji prenosim bez ličnog komentara, kao što nisam komentarisao saopštenje GSA.
--------------
U
U Beogradu...bio i otišao, ali ne posve...već danima po letnjem polupustom Beogradu ogromni tajanstveni bilbordi sa natpisima ala zen budizam minimalizam ili nešto sasvim novo, tipa Njujork ads ili beogradski street art muče naše građane navikle na otvorene seksističke reklame za cigare pića automobile...TRYING TO LOOK GOOD LIMITS MY LIFE...svaka ova reč ima svoj bilbord na drugom delu grada...
Nema golih žena već plave površine /ograde/ neodređene nedođije...ja bih pre nestala u tom beskraju nego sela u fancy auto sa paklom dobrih cigara pored nekog superrobota muškog ili ženskog, i šta onda?
Elem performans ovog umetnika dizajnera, poreklom iz Austrije koji živi u Njujorku zove se Things I have Learned in my Life so Far...
Novac me ne čini srećnim, Kad nisam iskren to mi se loše vrati, Kad god sam imao petlju isplatilo mi se, Napor da dobro izgledam me sputava, Misliti da će život biti bolji u budućnosti je glupo, Sve što uradim uvek mi se vraća...I još nekih tridesetak mudrolija ovog tipa koje je umetnik izložio na svom predavanju u Narodnoj biblioteci posle otvaranja izložbe dan ranije u galeriji Super Space (24 juni). Dok sam slušala Stefana Sagmeistera
Meštani duž obala reke danima su obavešteni su da je u reci zabranjeno kupanje, kao i da je upotreba vode zabranjena i za navodnjavanje ili pojenje stoke. Uprkos upozorenjima da je riba iz Timoka opasna po zdravlje, te da se nikako ne sme upotrebljavati za ishranu ljudi ili životinja ─ velik broj građana iz reke je vadio poluuginule i ošamućene ribe i odnosio ih svojim kućama.
Cастав на тему: Лака
Toliko sam se svojski predao ničemu, da me već pomalo i nema
углавном се трудимо да пишемо кад се већ тастатуре фатамо онечем.
оничем ретко ко оће да саставља, јершта ниочем може да се и напише. Ниш' баш, у већини се случајева размишља. међутим у мањини случајева није да немош назрети тему, мислим, тко покуша да и оничем нешто изконбинуе. . .
Piše: Boban Stojanović
Ovih dana, povodom svih ovih gej lezbejskih slava i praznika, sve se nešto preispitujenm da li sam dovoljno normalan !?Nekako, ne osećam se komotno u tome, da gostujući po silnim radio i TV stanicama, govorim kako seksualnost nije toliko važna i kako u životima gejeva postoje i druge stvari osim seksa.
Činjenica je da postoje!
I „mi“ - pederi – redovno dobijamo račune za telefon, struju i infostan...
I nas boli glava, imamo kijavicu i migrenu...
Nisu nam strana kafenisanja sa drugaricama, egzistencijalni problemi niti pozajmice koje-ćemo-vratiti-ko-zna-kada!
No, pored toga, postoji nešto što se zove seksualnost i što je deo života većine nas.
Ali, kako da vam kažem, i među nama , gejevima, ima raznih, pa ću ovaj tekst o seksu pisati iz svog ugla.
Dobrodošli, dobordošle, dobrodošla....
A ko bi i pomislio da su prvi-prvcati vampiri čija je slava doprela do evropskog zapada bili naši seljaci i da se po noći nisu podizali iz komfornih obiteljskih grobnica
"Postoji jezik, mislim da se zove Meskalero, u kojem se glagoli nikad ne menjaju po vremenima. U tom jeziku ne postoji ni prošlo ni buduće vreme. Razmišljam... ako bismo naučili taj jezik, mogli bismo da živimo duže..."
Milan Oklopdžić (Mika Oklop) rođen 1948. na Čuburi, u Beogradu.
Živeo, značio, pisao. dodirnuo..nije prošao, samo je danas otišao, nestao... LA real blues...gone.
Nije naučio Meskalero.
Ko hoće, može o njemu da govori
PRIČA O MALOM ANDRI I DRUGU MU SRLETU
Međunarodna zajednica je kao klima ─ ne možete da je priznate ili ne, već da se adaptirate. Zoran Đinđić, decembar 2002.
Jeste li možda obratili pažnju na to kada se (i kako se) to:
i ovo:
obraćaju predstavnicima američke administracije.
Poslednjih dana sabiram utiske, onako uopšteno, i nekako mi se nameće zaključak da se u Srbiji živi isto, ma ne isto nego još bolje nego u Švedskoj. Sve jako dobro funkcioniše, problema ima vrlo malo, ljudi rade i dobro zarađuju.
Pa se tako ljudima naviknutim da sve radi kao sat zaista ne sme prirediti recimo saobraćajni čep. Jer inače ovde saobraćaj funkcioniše besprekorno. Nema gužvi i zastoja. I ako se dogodi zastoj istog momenta državni organi teleportuju građane.
Ovi ljudi ovde nikada ne bi trpeli nekoga zbog koga su prinuđeni da čekaju u redovima. Nisu prosto navikli. I ako bi se samo desilo da zbog nečega moraju da čekaju u redu istog momenta bi se organizovali i zaustavili takvo ponašanje. Procenjeno je da bi tri sata u redovima za građane Srbije bilo dovoljno za revoluciju.
Policija (i posebno saobraćajna policija) ima dugu tradiciju totalne požrtvovanosti za dobrobit građana.
(dramatičan blog koji nema nikakve veze sa pozorištem i dramom)
Opština Savski Venac pokrenula je akciju: PITAJTE PREDSEDNIKA OPŠTINE. Ukucate SV_ pa tekst svog pitanja, i pošaljete na broj 6633. Ubi se čovek od tipkanja, pretpostavljam, i to baš sad kad sam ostala bez kredita. Lepo mi je Majka rekla: „Pređi kćeri na post
A dok ne dočekamo i tu paradu br. 2, mi smo pisali neka javna pisma za javne persone. A pošto su u pitanju javna pisma, onda ih treba i javno publikovati.
U skladu sa dobrim običajima ovog mesta turam i prigodnu muziku umesto uvoda, sa velikom izvinjotkom što ne stavljam You Tube, pošto mi ide na živce. Dakle: Možeš li da mi nađeš svetilište/ Treba mi mesto da se sakrijem/da se sakrijem /treba mi utočište/
Više ništa ne mogu da uradim/ čovek je već na vratima (The Soft Parade, The Doors)
Šta je bre ovo?! Kakvo je ovo neodgovorno, nezrelo i nepatriotsko ponašanje, na blogu?! Šef o Zoksteru, Srđan o šljivama, Kusovac o ministru i javnoj ku...servisu, Dejan o izvinjenjima, a sve vitez do viteza. Sve muškarci i vojno sposobni. Katastrofa! Pa, je l' vi, bre ne znate da je u toku boj?! Šta radite ovde? Je l' se tako poštuje funkcija i značaj reči premijera? Je l' rek'o lepo čovek da smo u boju i to sa Amerikom. Pa, je l' treba, bre da se objavi rat celoj planeti, da bi shvatili ozbiljno premijera?
Ja se od sinoć spremam. Prvo mi je pao internet, što mi je omogućilo
update 6. july 07
Zoxterov novi blog
-------------------------
Upravo sam razgovarao sa Zoksterom i izneo mu razloge zbog kojih smatram da nije dalje održivo njegovo učešće na ovom blogu. Razlog zasto ovako u posebnom tekstu pisem o ovom slucaju je to sto sam ga sve vreme i tretirao kao specijalan slucaj zbog cega sam trpeo najvise kritika kada su u pitanju jednaki kriterijumi za sve.
Smatrao sam da nam je ta vrsta satire potrebna kao doprinos raznovrsnosti B92 Bloga i njegove jedinstvenosti u odnosu na druge slicne