"K'o nekad u osam i sad prodjem ulicom tvojom
I stanem sam pod prozor tvoj.
Ponekad u osam i sad zvizdim ulicom tvojom,
I stanem sam pod prozor tvoj.”
Na samom početku prvog semestra, na jednom od uvodnih predavanja iz anatomije, Vanja je došao do iznenađujućeg otkrića. Radilo se o tome da je podbuli, sa ogromnim podvaljkom, docent, koji je odavno trebalo da se reši tog zvanja i pomeri se jednu stepenicu više u akademskoj hijerarhiji, uprkos tome što su svi, i stariji studenti i saradnici u nastavi i profesori, mislili da je užasno naporan i dosadan, počeo smrtno da ga vuče u san. Istog momenta kada bi ušao, čak i u prazan amfiteatar, Vanja je bivao s jedne strane mentalno smlaćen, sa druge opijen mirisom spavanja (konkretno to je bila mešavina mirisa mazuta koji je goreo u fakultetskoj kotlarnici, mirisa iznova i iznova prženog ulja iz menze koja se nalazila u zgradi i mirisa omekšivača za bebinu odeću koji je puštao uvek rašireni veš unuke jedne od pomoćnih radnica, koja je živela u rupi ispod kaskadne učionice još od ’81, čija je ćerka pobegla sa detetom od muža nasilnika). Kada bi se na opisanu olfaktornu omamu dodao audio-vizuelni docent i krenuo o kostima gornjih ekstremiteta, Vanja bi momentalno padao u san. Isprva ga je bilo sramota, povlačio bi se u redove koji su se bližili plafonu, uredno bi pred sebe otvarao anatomsku svesku i beležio makar naslov a onda bi preko istog pomoćnog udžbenika prekrstio ruke i glavu namestio tako da iz žablje perspektive odaje utisak kao da je svestan.
Има једна ствар у вези са Западом која се ретко где појављује у дискурсу а мени делује јако релевантно.
Преовлађује утисак да људи на Западу како домицилни, тако и имигранти верују да су домицилни помогли имигрантима дајући им део своје коре хлеба и уточиште од њихових заосталих друштава у којима нису могли да се наплате/остваре/изразе
Tu sam nisam pobegla, da neko ne pomisli nešto drugačije itd.
Ne bih otvarao novi post da ne smatram (skroz subjektivno) da je ova traka vrijedna 4 minuta pažnje.
Steppers ritam na 86 bpm, (sporo i brzo). A na bas liniju sam ponosno poseban .
Ne znam kako vi, ali kod mene sedmica pre rođendana izaziva jedno posebno stanje i što se više puni godina koju navršavam, sve je veća teskoba koja me pritiska. Dan pre pomenutog, me baš smlati i, pravo da vam kažem, najradije bih do daljnjeg odložila i slavlje i čestitanje, jer se ne osećam spremno da obrnem tu poslednju cifru. Mislim, nekako bih da ostanem u zatečenim godinama.
Retko ko uopšte ikada i čita programe političkih partija, uključujući često i one same koji ih pišu. Stoga se političari oslanjaju na druge pristupe kako bi svoje poruke preneli biračima na što jednostavniji i precizniji način. Neke od najčešćih tehnika komunikacije predstavljaju napadi na protivničke ideje, kao i upotreba tipičnih i prepoznatljivijih političkih lajtmotiva kako bi se posredno izneli svoji stavovi.
Nastavljamo gdje smo stali, polećemo gdje smo pali...
Malo tribalizovanog regea je u pitanju. Kombinacija rockers i afro ritma :
Šešelj: Radikali u koaliciji sa SNS na beogradskim i lokalnim izborima.
- живот нам баш промиче,али траг од живота може потрајати ( Гђа М.Васић)
радници градског зеленила, а према дугогодишњем уговору, одрадише јесењи сервис флоре у нашем кућном парк(ићу), а Унука искористила прилику па узурпирала један кутак за свој школски еколошки пројекат под називом Џивџани града те јој поменути подигоше солитер за врапце богато опскрбљен шароликим кљукљуц асортиманом и са потребним џбуновима флоре које их привлаче. врабише ,које ја ко зна кад уочих по крошњама у улицама града, јер их јок, су битни обзиром да тамане комарце, али и што својом живахношћу и цвркутом уносе неки релакс у живце нам, база је пројекта Унукиног. наравно успут зрихташе и базен са водоштрцом прошаран позлаћаним рибама и корњачицама,ofskroz.
Da li možete pretpostaviti šta je to "superturista"?