МАНИПУЛАЦИЈА ЗЛОМ
Још су стари Латини имали пословицу која каже: „Не сме се чинити зло да би отуда произашло добро“. Речено је и: „Зао је и онај који је само за себе добар“ –као и злослутно: „Ако другоме копаш јаму, копај је по своме узрасту
Међутим, историја
Imam čast i zadovoljstvo da ugostim blogokolegu i dobrog drugara nikveta, čoveka koji se svakodnevno sreće sa konkretnim i bitnim činjenicama života,više nego mnogi od nas.
Uživajte.
На тему руралности и урбаности … Има ли дефиниције? Односа? Сукоба, сарадње? Зоне дејства? Урборурометар још није направљен а ка'ће не знамо.
Развој насеља дао је замах напретку цивилизације. Руралност
Сам
Ko bi rekao da će ona nekada dežmekasta basketara da ...
U zverinjaku košarke!
I to drugi put za redom!
Danas, u jednoj našoj osiguravajućoj kući.
U holu portirnica, garnitura za sedenje, a malo dalje šalter za uplate.
Agentica mi reče da sačekam dok završi sa prethodnim klijentom, otišao je do šaltera da uplati premiju.
Sa šaltera se jasno čuje:
- Vi treba da uplatite …hiljada i 420 dinara. Morate mi dati tačan iznos. Ponedeljak je, nemam da vratim.
Čovek se vrpolji, nudi 500 dinara, ona iz topa odgovara:
- Rekla sam da nemam da vam vratim, imam samo 200 dinara.
Sledeće, on pretura
Mlada majka leži u krevetu. Budna je. Beba je na dah od nje, može je čuti kako diše. Leđima dodiruje leđa svog nevenčanog supruga, oca deteta, još uvek tinejdžera. On diše bučno, kroz široke nozdrve ali njegove zvuke izvlači odškrinut prozor kroz koji mu pun mesec obasjava lice. Majka gleda u svoju sedam dana staru bebu i predoseća da će se uskoro probuditi. Senke breze na zidu sobe ispred nje stvaraju ruke, stvaraju male ljude, stvaraju Breznika, biće kojim je plašena kada je bila dete… U susednoj prostoriji čuje se tango. Komšija tokom nedelje ustaje u četiri posle ponoći. Radni dan započinje argentinskom muzikom. Provodi ga u tramvaju.
Beba se budi uplakana. Majka ustaje, seda na ivicu kreveta, otkopčava spavaćicu. Dugmići su poređani u dva reda od sredine, udaljeni za širinu šake. Noge joj vise sa kreveta ali ne dodiruju pod koji je potopljen celom svojom površinom, neprimetnom, tek prst dva dubokom vodom.
Svima su nam poznata nasleđa ovih prostora, ali, zar ubrzanje istorije kome trenutno i sami svedočimo ne postavlja između ostalih i pitanje da li u međuvremenu možda ne nastaju i obrisi nekih novih Balkana. Jer, koliko god da je možda vekovima stvarno i predstavljao mesto frontalnog sudara Zapada i Istoka, da li je danas ta granica ipak pomerena nešto više prema istoku.
Sada kada smo konačno uzeli sve(t) u svoje tradicionalno krvave ruke, došlo je vreme da makar pokušamo da govorimo istinu i samo istinu. „Makar". Eto, tako to zvuči kad se mi namerimo da govorimo istinu istine radi. A opet, kao i svaka biljna ili životinjska vrsta pred izumiranjem spremni smo na sve, pa i na istinu samo radi istine, bez ikakve koristi. Makar tako sebi delujemo, malograđanin uvek ima o sebi bolje mišljenje od onog koje drugi imaju o njemu.
Za stotinak godina, kad sa svojim pričama iz nepričave pretpostavljeno nestanemo sa namučenog lica zemlje, možda će
Да извините, овако је све почело