Onima kojima je država majka, štrajkuju zato što im nije i više majka. Bolje plate, sigurniji posao, topli obrok, trinaesta plata, redovni doprinosi za penziju i zdravstvo, godišnji odmor, Zakon o radu. Kažu, da nije njihov problem što otac rasipa i pije. Kolubara, satelit, Miladin, javne nabavke, korupcija. Prirodno je izgleda da taj novac, kada otac prestane da pije, pripadne onima kojima je država majka. Neće valjda onima kojima je maćeha. A oni i onako ćute i trpe.

Apelujemo na vašu dobrotu i humanost da prema vašim mogućnostima pomognete Predragu Azdejkoviću, zgodnom i lepom mladiću, koji je oboleo od teškog oblika homoseksualizma.

Zbog specifičnosti zdravstvenog problema i nemogućnosti lečenja u Srbiji, jedino rešenje je lečenje u inostranstvu - Hjuston, Teksas - SAD.

Troškovi lečenja iznose 100 hiljada dolara, koje porodica ovog mladića ne može da pokrije. Zbog ozbiljnosti zdravstvenog problema, lečenju se mora pristupiti ODMAH ili će naš Peđa biti zauvek izgubljen.

...pokušaj da se "poljuljaju i ugroze tradicionalno prijateljski odnosi srpskog i ruskog naroda"....

Gost autor: Stjepan Mimica

Sa šalama oprezno, katkad se ostvare.

Moje uvek.

Neizostavno!

Očekujem čistku po Radio-televiziji Vojvodine posle ovog.

I to bržu i efikasniju nego kad je onomad Sloba preko srbijanskog DB-a i carinika Bracike pravio diferencijaciju autonomaša.

Ako se ovo dogodilo namerno, u pitanju je ona vrsta pojedinačne lične hrabrosti koja nije viđena još od tihog otpora dolasku gore navedenog Slobe na vlast. I, bez obzira na uzaludnost, tako nešto ne može a da nema moju simpatiju.

Krajem Vijetnamskog rata u Vašingtonu  su konačno shvatili, ne samo da je rat previše ozbiljna stvar da bi bio prepušten generalima, što je  svojevremeno tvrdio i Žorž Klemenso, već da čak ni  izbor kodnih naziva vojnih operacija ne treba prepustiti nemaštovitim komandantima. Iskustvo Vijetnamskog rata nedvosmisleno je pokazalo  da je efikasno korišćene reči i medija jednako važno kao i efikasna upotreba oružja, te da vlada SAD ne može dobiti rat na bojnom polju, ukoliko prethodno ne dobije rat u umovima svojih građana. Zato su se  u pripreme, pa i u kodiranje i izbor naziva, američkih vojnih intervencija diljem globa zemaljskog uključili eksperti za psihološko ratovanje, stručnjaci za medije, politički savetnici i spin majstori svih drugih fela.

Juce je sudija Denny Chin (US Circuit Judge - Manhattan) odbio dogovor (ASA) izmedju Google, Asocijacije Americkih Izdavaca (Association of American Publishers) i Author's Guild, dogovor koji bi omogucio da se milioni knjiga nadje na Internetu. Ukoliko ovaj dogovor nije bio odbijen Google bi nastavio da nesmetano skenira i objavljuje odlomke i/ili kompletne knjige bez dozvole onoga koji ima copyright prava. Jos jedna vazhna tacka je to sto bi ovim dogovorom Google dobio

What follows is the personal account of the recent events in Japan by my friend Keiko Ito who lives in Tokyo, and who has kindly given me permission to share her Facebook entries on this blog. She wrote to her Facebook friends what is happening in her immidiate surrounding, wrote about her thoughts and feelings, and shared her worries about the fate of her relatives in Sendai.

I am posting them in English language, just as they were originally written. Keiko might join us from time to time (as she finds time), so I would encourage the commentators to post in English, if at all possible. If not, I'll try and translate, for her sake.

March 12, 2011

1.25am - What a day. Thank you so much for your messages of support. It meant a lot! Sorry I won't be able to reply individually today. It is 1.15am and I finally got back home. I managed to join my husband at his office in downtown Tokyo (I was not too far - only 1.5h walk!) so we walked back together, which was a great comfort. It is 4C/39F and the wind was very cold. No major damage in the house, but a lot of victims in the northeast part of the country, where my in-laws live. Telephone still not working, so after receiving a first "we're ok!" message from my sister in law, we still haven't managed to speak to them. Anyway, just a first "we're safe!" message. Lots of love, Keiko.

ok, mislim da je svima poznato - danas nam u pohode dolazi vladimir vladimirovic. lepo i znacajno.

Sve prolazi. Ljudi su sad tu, pa posle nisu. Jednima smo se zaklinjali, druge uzdizali, treće sanjali, neke od blata pravili, zablude slušali ... .

Voda je ...!

Ovaj blog nema nameru da edukuje o tome šta znači voda, već samo da podseti na temu. Svi znamo šta znači pitka, čista voda. Ili (ako je prethodno rečeno nedovoljno), svi znamo kako je kad nam na koji sat nestane voda! Nema svrhe objašnjavati šta je i kolika je uloga čiste, pitke vode u životu svakog (pa i čovečijeg) organizma.

U zilion, kako bi to rekao Bojan, američkih filmova, od kojih smo odgledali bar pola, kad se desi da pukne, prsne, razbuca se bračna ili ljubavna zajednica, jedan od partnera, najčešće muškarac ali nije pravilo, odlazi energično u spavaću sobu, skida sa gornje police ormara kofer, stavlja ga na krevet i počinje da otvara ladice / fijoke. Sve to deluje automatski, skoro zombijalno, nijedan pokret nije slučajan ili nepredviđen.

Dok srčem prvu jutarnju kafu...

Listam novine, srkućem kaficu, pa tako saznajem sledeće vesti...

Srk...

Premijer je u svom ekspozeu naglasio da će gradjani osetiti bolji život „odmah i sad“...  Pošto je prošlo već nekoliko dana od tog obećanja...  znači da je bolje sutra bilo još juče...  a da to nisam ni primetio...