rekao je Bijant, peti od sedam helenskih mudraca. Njegova žena nije ni trepnula na ovu sarkastičnu opasku, koncentrišući se na popravljanje poslednjeg nabora na peplosu. Prijenskom filozofu je ostala nada da će njegovu izreku datu na maternjem starogrčkom jeziku, jednog dana prevesti na latinski i omogućiti mu večan život. Duhovni naravno, jer mu je telesno bivanje bilo ozbiljno ugroženo pokušajima da održi otpor gravitaciji, zahvaljujući ručnoj torbi njegove bolje polovine koju je držao u naručju. Kolena su mu izdajnički klecala, a na slepoočnicama iskakale žile od napora da mu ženina torba, teža od antičke statue osrednje veličine, ne padne iz ruku i natera ga da u istoriju ućopa prebijenih stopala.
Dogodilo se u Briselu, pre mesec dana, otprilike.
- Hrana koju je pojeo Stamatović nije sadržala u sebi nikakvu salmonelu, digestivnu bakteriju, ili bilo koju toksičnu susptancu – rekao nam je načelnik Kliničkog centra Blagoje Spasović – Njegov organizam je prosto odreagovao na unos nepoznatih materija. To vam je kao kada neko ode na Tajvan ili neku tako egzotičnu zemlju, i onda organizam doživi šok usled konzumiranja hrane sa drugog kraja sveta na koju nije navikao.
1.april
Listam novine,srkućem kaficu, pa tako saznajem sledeće vesti ...
Srk ...
'' Ekskluzivno '' ...Predsednik izjavio da mu je Tomislav Nikolić omiljeni opozicionar ...Toma je uzvratio...'' Svidja mi se kako Boris razmišlja ''...
Srk ...
'' Premijer priznao''...'' Predsednik ne vodi samostalno politiku...za sva važna pitanja, dolazi
Beograđani umeju da kažu za nekoga ko je (po njihovim merilima) suviše ljubazan i popustljiv - "Il' je peder, il' je Novosađanin". Novosađanima to ne bude smešno, ali se po pravilu osmehnu. Da pokažu da su razumeli. I da ne zameraju.
... Svojevremeno, pre tridesetak godina, jedne srede predveče, spakovala sam stvari, otkazala stan, zakačila momku oproštajnu poruku za dovratak, u mislima se oprostila od Knez Mihajlove i Voždovca... I krenula...
Na beogradskoj autobuskoj stanici tih godina je iznad svakog šaltera stajala crna rebrasta „informaciona" tabla na kojoj
На кантару људске радозналости, оно што сви знају, мери се упола цене (Предраг Брајовић: Под сенком крила)
Zovem se David Herbert, skraćeno Bert. Kažu da sam jedan od značajnijih engleskih pisaca. Tako je Oldus Haksli, kolega po peru i jedan od mojih retkih dragih prijatelja, jednom zapisao
Kako bi bilo lepo zabraniti sindikalno organizovanje u prosveti (zdravstvu?!) i linkovati, pa mnoziti idealnu platu prosvetnih radnika sa skalom od 0 do 1 gde je 0 najgora zemlja na PISA testu, a 1 najbolja.
Pa kad deca postignu 0,4 na PISA-i nas prosvetni radnik dobije 40% od idealne plate - koja se btw odmah postavi na prosek najbolje evropske zemlje na PISA testu (trenutno Finska - cca 2000 evra) - Pa kad se poprave deca, popravi se i prosvetna plata. I svi zadovoljni.
Jednostavno, ko hoce vecu platu morao bi da za uzvrat ponudi i bolje rezultate. Ovako, prosvetni radnici
Iako mi je otac bio strastveni pušač, ono, žutobraon prsti, pregoreli, pušio je tri, četiri kutije niške Drine dnevno, pušenje me nije privlačilo sve do pred kraj osnovne škole. Onda je jedan drugar iz odelenja doneo kotroban, živeo je u obližnjem selu, gajili su između ostalog duvan i on je s vremena na vreme uspevao da mazne krupno rezanog crnog duvana a la Gitanes, dovoljno za jedno pešes cigareta. Uvijali smo ga
Dok se klackala kući u prepunom avtobusu stoje ći na jednoj nozi i gledaju ći ne zainteresovano kroz zamazan prozor, nije ni zapažala saobraćajne znakove koji su je važno obaveštavali da je tuda zabranjen prolaz svim vozilima preko 3,5 tona. O ruci joj je visio ceger u kome se klatio jogurat udaraju ći je ravnomerno po cevanici, a njoj je bilo samo do toga da se što pre dovuče do mira i tišine njenog doma. Meškoljila se sa ne lagodom jer joj se znojavi brusfalter usecao u kožu i zato je postajala sve nevroznija.
Pre čitanja ovog teksta pogledajte ovaj video klip:
Da li vidite neku veliku razliku između ekipe Peščanika danas i svih onih tetki koje su nosile Slobinu sliku i celivale je na mitinzima? Ne. I jedno i drugo je nekritično sagledavanje ličnosti, kreiranje idola, proglašavanje za sveca... sve ono što srpski narod obožava, od klopanja po sa'ranama do bacanja na kovčeg uz kuknjavu. Ali čemu to služi, naročito u slučaju Zorana Đinđića?
U slučaju ekipe Peščanika verujem da ima dosta osećaja krivice, pa se sada polivaju pepelom, ali generalno tu ima nekrofilije, opravdavanja za neuspehe i ono što je u srpskom narodu najpopularnije svađanje bliže i dalje rodbine oko nasledstva.
Ako volite izazove, evo jedan zaista ozbiljan problem. Danas mi je kolega zljk poslao link na stranicu na kojoj FBI traži pomoć u kriptoanalizi, da bi rešio jedan slučaj star preko 10 godina.
U tekstu se kaže:
Autor: Rodoljub Šabić
Kako se svaki normalan roditelj oseća suočen sa stavljanjem u izgled bilo kakve, makar i najmanje, neprijatnosti za njegovo dete? Ni malo prijatno, naravno. A nažalost, sa takvim „upozorenjima" se, kako mi pišu, u školama koje pohađaju njihova deca, ovih dana suočavaju neki od roditelja. A sve to povodom reagovanja odnosno odbijanja roditelja da daju podatke ili zahtevanja da im se objasni šta je osnov i razlog za prikupljanje određenih podataka za potrebe „Jedinstvenog informacionog sistema u osnovnom i srednjem obrazovanju Republike Srbije".
Dragoljub Mićunović, idejni tvorac projekta besplatnih udžbenika, istakao je da je osnov za realizaciju ovog projekta u Ustavu, koji predviđa obavezno osnovno obrazovanje za svu decu.