Draga Jelice, pišem ovaj blog da te sačeka kada se vratiš, odmorna i pocrnela, zajedno sa čitavom kraljevskom familijom i slanim mačkama. Otišla si, nisi se okrenula. Kljucala si srećna u kolima glavom kao one igračke kuce što se stave nazad u kola. I sada verovatno čvariš nožne prste u plićaku svetlijem od neba, gledaš ka pučini, širiš nozdrve i - ako si mudra kao što ostavljaš utisak da jesi - ka po kojem mlađahnom Posejdonu. Kako
Ne, to nije izjavio ni praktičar kao Hitler, Musolini, Staljin, Mao, ili Pinoče, niti teoretičar kao Makijaveli. Nije ni urednica bloga, ni moj šef, ni Njanja. Radi se o Nobelovcu. I ne, nije ni Kisindžer, ni Arafat.
Znam joj skoro svaki pedalj.
A nije mi to od politike, od mene i nje je - oduvek.
Sva ostala mesta po Srbiji obišla sam poslom i tako Srbiju upoznala, pedalj po pedalj, čoveka po čoveka, kroz jug i jugoistok, od Krive Feje i Prohora na granici, preko malih mesta uz Drinu do Prokuplja, Prijepolja i Priboja, od čudesnih pejzaža Gradišta i Kladova (o Lepenskom i da ne pričam :)), pa sve do najređe naseljenih, pustih delova oko Bora i Majdanpeka. Kroz mesta zapadne i moravske Srbije koja se zovu prekrasnim imenima, kao Svileuva između Koceljeve i Valjeva, ili Tvrdojevac u blizini Uba ili Nepričava, Zlakuse kod Užica,....ili mesta Blace koje ne umem da menjam po padežima, svugde sam svratila, samo u Negotin grad, Bosilegrad i Dimitrovgrad nikad nisam otišla, bogsvetinekaznazašto.....bivala sam u blizini, ali me put nikad nije u same gradove naveo.Biće prilike, sigurna sam.
Srbija je pejzažno potpuno različita na razdaljinama od po pedesetak kilometara, Srbija je sva jedna geografska protivrečnost i kad joj u sebe upiješ sav taj prostor, lakše i jednostavnije razumeš kako su ljudi koji tom prostoru pripadaju, koji su svojim naseljima ostavili otisak sopstvenog postojanja u prostoru - isti takvi. Razumno i duboko - protivrečni. Funkcionalno paradoksalni, rekla bih ja kraće, a morala bih objašnjavati dugo i široko naročito ušima u koje teško možeš zabosti priče o dobrim ljudima. ili o ljudima uopšte. A ponekad su baš i samo zato, zbog tog funkcionalnog paradoksa kojim žive - jednostavno neodoljivi, rekla bih još nakon svih svojih usputnih poznanstava, razgovora, susreta i stvorenih prijateljstava.
Nakon ministra i novinara, i Krugolina je došla u posed famoznog "Izveštaja komisije o vanrednoj proveri kvaliteta stručnog rada tokom lečenja deteta Tešić Natalije". Zanimljivo štivo. Potpuno ostajući dosledni onome što je profesor Škulić nazvao "okruglo pa na ćoše", članovi stručne komisije iznedrili su dokument koji može da se čita kako ti duša želi.
S ozbirom da je ministar rešio taj izveštaj pročitati "okruglo", te ga kao takvog prepričati javnosti, red je da neko sad isto pročita i prepriča "na ćoše". Ko će? Evo, zaludna Krugolina će. Za početak, da se podsetimo kako je izveštaj prepričao ministar, i da vas upoznam s tim kako bi ga prepričala Krugolina:
Ministar okruglo:
Inspekcijski nadzor i vanredna provera kvaliteta stručnog rada u Domu zdravlja Novi Beograd i u Univerzitetskoj dečjoj klinici konstatovali su poštovanje predviđenih stručnih procedura tokom postavljanja dijagnoze i lečenja preminule devojčice N.T. Konstatovani su ozbiljni propusti u medicinskoj dokumentaciji Doma zdravlja Novi Beograd.
Krugolina na ćoše:
Vanredna provera kvaliteta stručnog rada u Domu zdravlja Novi Beograd i u Univerzitetskoj dečjoj klinici konstatovali su NEPOŠTOVANJE predviđenih stručnih procedura tokom postavljanja dijagnoze i lečenja preminule devojčice N.T. Konstatovani su ozbiljni propusti u medicinskoj dokumentaciji U OBE USTANOVE.
Upravo sam odgledala po n-ti put ''The Way'', film koji je Emilio Estevez režirao i posvetio svom dedi iz Galicije, a glavnu ulogu dodelio svom ocu, Martinu Šinu.
Kada sam ga prvi put gledala, na preporuku Alave, mnogo mi se dopao, iako su mi se te ideje o hodočašćima od više stotina kilometara peške, u vreme specijalizovanih agencija koje te avionima i autobusima vode na lice mesta - činile tupavim.
Kada sam ga drugi put gledala, krajem aprila, već sam donela odluku da idem. Što pre.
Šta se u međuvremenu desilo?
Neverovatna je otpornost predstavnika vlasti na veoma jasne i dokumentima potkrepljene nalaze Fonda za humanitarno pravo, a koji se tiču novog načelnika Generalštaba Ljubiše Dikovića. Zapanjujuće je da mediji i građani neće da pogledaju javno dostupne dokumente u sudskoj bazi Tribunala (icr.icty.org) i da odbijaju da 13 godina kasnije shvate da se "odbrana Srbije na Kosovu" krajem prošlog veka sastojala od veoma teških zločina za koje je neko odgovoran. Taj "neko" nikako ne može biti neko N.N. lice, budući da je Srbija itekako imala efektivnu kontrolu na Kosovu. Pored "običnih" vojnika i policajaca, tu su bili i oni koji su sprovodili naređenja i politiku vrha države oličenog u Miloševiću. Neki od njih su stigli do Haga, a neki su među nama. Treba samo pročitati...
Koliko puta ste čuli da su muškarci džukele? Razlog tom epitetu je što vole seks od pozadi
Pornići su od prinčeva na belom konju, koji su se zadovoljavali vanbračnim seksom posle tri meseca držanja za ruke, napravili „muške svinje" koji od svojih partnerki očekuju da izvode razne akrobacije, perverzije i da ih redovno puštaju na zadnji ulaz. Pojedine žene razmišljaju o toj opciji, ali ih brine misao da li će ih partneri posle toga poštovati.
Ali, kad se sretnu dve gej „muške svinje" tu nema mesta za misli o poštovanju, jer obojica znaju da od poštovanja nema ništa, niti je poštovanje cilj seksa, već kvalitetan orgazam. Ali, kako ga postići.
Često imamo u gej filmovima seks scene u kojima se dvojica frajera spontano dohvate, jedan skine gaće, okrene leđa i kaže „dobro mi došao", drugi odgovara „dobro te snašao", krenu da rade radnju i sve ide k'o po loju. Žao mi je, ali to su bajke. Da bi se uživalo u analnom seksu, potrebne su pripreme.
Malo podsećanje na stare strasti (nekada ukratko,danas opširnije)..
Otići u prodavnicu i kupiti flašu špiritusa. Po povratku kući istu staviti na led i to baš na led, a ne u zamrzivač, jer nije poželjno da špiritus ima kontakt sa električnim uredjajima. Ne umem da objasnim zašto...kao i uvek, učio sam napamet, a ne sa razumevanjem.
Uzeti činijicu i u njoj pomešati :
- 3 g kuhinjske soli,
- 10 ml deterdženta za sudove (može bilo koj...ja preporučujem Fairy, jer sam rob reklame)
- 100 ml H2O
Mešati dok se ne dobije rastvor, za
Sudbina našeg vremena karakterisana je racionalizacijom i intelektualizacijom i, iznad svega, 'raščaranošću sveta' (...) U igri ne postoje misteriozne, neizračunljive sile, već svako, u principu, uz pomoć proračuna može ovladati bilo čime. To znači da je svet raščaran. Više nije potrebno posezati za magičnim sredstvima da bi se zauzdali ili umolili duhovi, kao što je to radio divljak za koga
Српску јавност је почетком јануара потресао случај силованих и на друге начине напаствованих девојчица, девојака у глумачкој школи где су вешто злоупотребљавани образовање, религија, уметност ... и, изнад свега, нежно младалачко поверење - како би се реализовале изопачене склоности "васпитача". Силовања, узнемиравања и омаловажавања
Toliko bih voleo da u vama, blogeri i blogerke (borci i borkinje:)) ostane nešto posle ove priče, čisto zato što je to nešto proživljeno, to moje zlehudo jutro daje mi nekakav kredit da idem u didaktiku i naravoučenija u koja, by the way, ne verujem uopšte. Iz tuđeg iskustva se ne može učiti. Ljudi poput mene ne mogu, i kraj.
Postoje ljudi koji se teško rastaju sa nepotrebnim stvarima. Za mene su to na prvom mestu papiri - garancija za laptop koju znam da moram da čuvam ali mi nikada ne padne na pamet da proverim da li je istekla, izveštaji sa raznoraznih konferencija, flajeri za zlu ne trebalo u širokom luku od bućkuriša za doneti do vodoinstalatera, nađe se i poneka "poruka lične prirode" koja, da ne bude zabune, nije starija od naše ere novih komunikacija nego je silom prilika pisana rukom pa deluje kao čist artefakt romantizma.
Petliću pevaču
Sutra me probudi
Pre nego što ptice
Iz gnezda poskaču ,
Pre dece i ljudi
Vikni glasom jasnim
Prvi dan u školu
Da ti ne zakasnim
Rec ima gost autor alselone (ventriloquist)
Zamislite da šetate kroz muzej voštanih figura “Madame Tussauds”. U prepunom ste holu, zamrznutih ljudskih figura. Nagnuti nad jednom od njih posmatrajući neprirodnu teksturu njene kože i „prepariranu” grimasu, figura vas pogleda suvim ukočenim pogledom i polako trepne, jezivo zar ne?
A zamislite sad da vam priđu Wall-e, R2-D2, C-3PO. Ovo je prijatnije, jel da?
A zašto je to tako? Pokušavajući