Ne znam za vas, ali ja sam čovek vizionar, ja volim da planiram sve po nekoliko godina unapred. Svi već znate iz prethodnog posta šta se sve planiralo još dok je Milošević bio na vlasti i kako se sve to izjalovilo i ko je za sve to kriv. Ali ne treba posustajati, već na vreme planirati ko će preuzeti vlast za četiri godine kada budu sledeći izbori.
Kao što svi već očekuju, uskoro će biti formirana vlada pomirenja na levici. Mnogo je pisano o sukobu na levici, a nedovoljno o pomirenju na levici. Zato par redaka o tome, a potom i o alternativi, odnosno o desnici.
Davno, gotovo da se ne mogu sjetiti godine, moj otac me poveo sa svojom firmom na ekskurziju u Drvar.
Važna napomena je - stari radio kao policijski inspektor - cijeli autobus je bio pun policije.
Šofer, ohraben sastavom tima u autobusu, nije poštovao ograničenja te je put prolazio brzo i uzbudljivo. Posebno uzbudljivo, na momente strašno uzbudljivo – na momente samo strašno. .
Improvizovani desant na Drvar je bio razlog našeg putovanja. Bila je to odlična prilika da se u svom sjaju pokaže tadašnje stanje jugoslovenskih RV i PVO jedinica.
Bivši partizani
Ovih dana čujemo patriotske stranke i pojedince dokazane patriote po zanimanju kako su za sve krivi “žuti” i Tadić i samo da oni odu sa vlasti vratićemo i Kosovo u Srbiju. Za ovakve trvdnje treba biti ne samo dovoljno politički ostrašćen već i toliko nepristojan pa, ne trepnuvši, iznositi ono što nije tačno. Niti su Tadić i DS izgubili Kosovo, niti ga oni ni ma ko drugi mogu vratiti na stanje koje bi odgovaralo paroli “Kosovo je srce Srbije”.Tim "žutim" se može svašta drugo pigovoriti ali to da je Tadić prodao Kosovo je baš suviše prizemno.
Upravo je predsednik Tadić je nedavno kratko i jasno izneo stav o Kosovu, ne ostavljajući iluziju o suverenitetu na Kosovu, a ne odričući se legitimnih prava i interesa Srbije i Srba na Kosovu, bez dileme u stilu “ili-ili”, a potvrđujući princip ” i- i” , što je smisao svake racionalne politike u bilo kojoj oblasti.
Samo onaj ko neće ili ne ume da čita, i oni nedobronamerni, mogu se hvatati za začkoljice i tražiti zamerke, a sviđalo se to nekim stranim i domaćim čimbenicima, on je rekao istinu, dakle:
Ne znam koliko se sećate, jer bilo je davno, ali sam ovde imala dva bloga sa naslovom Inkluzija – moje iskustvo.
Prvi deo je bio kada je Aleksa završio prvi razred osnovne škole, a drugi posle male mature.
Treći sam htela da pišem posle velike, ali su krenula ova luda vremena sa koronom i ostao je nenapisan.
Verovatno sa razlogom, jer sad, posle skoro dve godine od završetka njegovog školovanja, sa sigurnošću mogu da tvrdim ‒najbolja stvar koju sam do sada učinila za njega je školovanje u redovnoj školi ili, kako to ovde nazivaju,
Dobar dan, ja sam Čeda i imam dva meseca.
Sa takvim jednim
Ne mogu da verujem da je već mesec dana prošlo, a da nisam analizirao ni jednu TV emisiju. Prošlonedeljno prepisivanje mog prvog bloga se ne računa. Ovoga puta došlo je vreme za jednu od najpopularnijih. Koju drugu da analiziram na isteku dana zaljubljenih od čuvenog ultramegagiga popularnog "Sve za ljubav" serijala. Neću da pišem o nezainteresovanom voditelju koji smatra da je dovoljno da se pojavi i da se emisija gleda. Iskreno, i jeste tako. Neću ni o dijalozima unutar emisije, niti o bratu i sestri koji se nisu videli 30 i kusur godina, a žive udaljeni jedno od drugog 200 kilometara,
Rezultati internet ankete GI "Majka Hrabrost" za 2009. godinu pokazuju da je u svim porodilištima došlo do poboljšanja stanja u odnosu na rezultate iz 2008. godine, bar kada je reč o porodilištima u najvećim gradovima Srbije, pošto su u našoj anketi učešće uzele uglavnom žene koje su se porađale u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu... Što se tiče manjih mesta, imamo nešto popunjenih listića, ali nedovoljno da bi se bilo kakva poređenja mogla sprovesti u odnosu na porodilišta iz većih gradova.
Stoga vam ovom prilikom predstavljam rezultate ankete za 9 porodilišta: Dr Dragiša Mišović, Kragujevac, Narodni front, Niš, Novi Sad, Pančevo, Višegradska, Zemun i Zvezdara.
Virus ima neslućen broj mutacija. Jako opasno, jako rizično, jako važno, jako bitno, jako simpatično, jako lepo, jako dobro, jako... jako… jako … jako jako …
Jeste li primetili koliko se u poslednjih nekoliko godina koristi izraz “jako”? Ako niste, proverite tako što ćete obratiti pažnju, ukoliko vas ovo uopšte zanima i ukoliko imate vremena i koncentracije da propratite govorni jezik, pre svega javni.
U jednom trenutku mi je ova pojava bila privukla pažnju i od tada skoro svaki put primetim kad se reč "jako" nađe u nečijoj rečenici. Zastupljenost ovog
Kad je onomad premijeru Dacicu pripremana metaforicna lomaca, okupilo se tu razlicito drustvance sa po naramkom suvog granja u ruci. Djilas,kao moguci pretendent na moguce upraznjeno mesto Vucicevog partnera, Kostunica kojem su Dacicevi izlivi istine o Kosovu neprihvatljivi. Sam Aleksandar Vucic , iako je vatru naposletku ugaasio ,sa ili bez uticaja iz vana, dobro zna da je u politickoj koaliciji nagoreli partner najbolji partner.
Кад су неког човека питали зашто је решио да се упусти у приватни посао објаснио је да је то последица онога што му је шеф рекао. А шта је шеф рекао? Па, просто: „Отпуштен си"!
Е, у Србији то тако не функционише. И 30 година након што је земља кренула ка тржишној привреди лагодан државни посао још увек је „кец у рукаву" у односу
Znate onaj vic: Kako je nastala Škotska? Tako što su Piroćanci proterali trošadžije.
Kroz viceve, a i mimo njih, siroma Piroćance bije glas da su cicije. Potpuno pogrešno. Kao neko ko je odrastao pored tatka mi Piroćanca, tvrdim vam pod punom moralnom i materijalnom odgovornošću - Piroćanci nisu cicije. Oni samo imaju jednu veoma arhaičnu, ali u ovo naše potrošačko doba krajnje pohvalnu životnu filozofiju koja bi se mogla sažeti u dve reči:
NEMA POTREBE.
To je rečenica uz koju sam odrasla.
A to je, očigledno, i ideja vodilja ovogodišnjim maturantima iz Pirota, koji su odlučili matursko veče proslaviti u majicama i farmerkama (LINK). Razni motivi se citiraju kao objašnjenje, te hoće da poštede roditelje troška, te hoće da prikupe novac u dobrotvorne svrhe... A ja vam kažem: to je sve magla iza koje se krije duboka životna filozofija Piroćanaca, a koja glasi: NEMA POTREBE.
You see things as they are and ask: 'Why?'
I dream things as they never were and ask: 'Why not? '
-- George Bernard Shaw
Na mom prethodnom blogu o virtuelnoj reintegraciji dijaspore, "Od Tokija do Milvokija", koje inače priča o virtuelnim opštinama, ličnim kartama sa čipom i sličnim mogućim "velikim" projektima, Dragan Pleskonjić, "tripraseta", "KRALJMAJMUNA" i ja smo započeli da iteriramo ideju jednog relativno niskobudžetskog rešenja za pojednostavljenje uplate administrativnih taksi na šalterima državnih službi. Radi se o rešenju iz klase "M-commerce", tj. plaćanja upotrebom mobilnih telefona.
Znači, umesto da čekate u redovima u bankama, popunjavate uplatnice i donosite overene primerke, ideja je da dođete na šalter, pronađete šifru takse koju treba platiti (na oglasnoj tabli kod šaltera) i pošaljete jednu SMS poruku sa šifrom takse, na broj koji bi verovatno zavisio od mobilnog operatora.
Mobilni operator bi vam onda zadužio "račun" (ako ste prepaid, morali biste da imate dovoljno kredita) i platio uslugu u vaše ime, prenoseći u on-line modu poruku o plaćanju ministarstvu finansija. Ovu poruku bi šalterski radnik mogao da vidi, te da na bazi toga izvrši plaćenu uslugu. Ako je plaćanje uspešno, mobilni operator bi vam vratio poruku sa referentnim brojem uplate (koji treba da pročitate/pokažete šalterskom radniku) i iznosom koji je plaćen.
ili ti - sasvim obična priča, drugi deo
Znam da su ove teme možda dosadne. Znam da je zemlja u teškoj situaciji, znam da se nema para i da ovo mnogima liči na bla, bla, bla, ponavljanje u nedogled. Znam i da su ovo individualni problemi, da postoje preko potrebne i znatno važnije operacije koje bi valjalo odraditi, al’ pročitah pre neki dan kako se ministarstvo angažuje, pa ćemo, eto dobiti i savet za demografsku