Autor: Rodoljub Šabić
Neki organi vlasti i javna, odnosno državna preduzeća ne izvršavaju naloge iz rešenja Poverenika za informacije, odnosno prolongiraju njihovo izvršenje (iako su ona po zakonu obavezujuća, konačna i izvršna) uz obrazloženje da su protiv istog "podneli tužbu sudu i očekuju ishod". E sad, laici mogu da ne znaju, ali već i samo prosečan student prava zna da ovakva tužba (tužba prvostepenog organa protiv rešenja drugostepenog) nije dopuštena. Kao što zna i da čak i u situacijama kad je tužba dopuštena ona, sama po sebi, ne odlaže izvršenje rešenja.
Gost autor: Zastupnik
Kraljevo – Vrnjačka banja – Trstenik - Kruševac
Probudio sam se sa prvim suncem, provirio iz šatora da utvrdim da li još sanjam ili je nestvarni šum vode koji je dopirao spolja - Ibar voda? Buđenje kao iz bajke – avgustovsko jutro a ja tamonegdeunekomgradu pored bistre reke. Odmah sam počeo sa jutarnjom toaletom što je podrazumevalo i jutarnje kupanje u Ibru. Kad sam sve obavio i počeo sklapanje šatora i pakovanje, iz obližnjeg kafića me pozvao neki čovek na kafu. Rado
Dužan sam vam veliko izvinjenje ( pored onih para koje sam dužan pojedinkama ) zbog moje odsutnosti iz ove nadri - virtualne ordinacij, sigurno su neki od vas pomislili da sam poludeo ili da od svih vas u čekaonici pravim "@@...@ @" ali verujte mi, u pitanju su bili uzvišeni ciljevi (tako bar mogu sebi da
Čitam vesti od jutros, pa naiđoh na sledeću izjavu Vuka Draškovića o Političkoj Akademiji SPO:
"Ako prihvati da bude predavač, Vučić bi mogao da govori nešto slično onome što je nedavno napisao u “Danasu” - da je i on davao doprinos po Srbiju pogubnoj politici sukoba sa Evropom, sa NATO, sa SAD, sa našim susedima, da je razumeo da nam takva politika donosi samo nesreću i poraze, i da se, zbog toga, danas tako odlučno zalaže za članstvo Srbije u EU, za pomirenje sa svima u našem okruženju.
Postbriselski komitološki osvrt na budućnost i njenu prošlost
Gost bloga: Nenad Vukosavljević, mirovni aktivista (Centar za nenasilnu akciju - Beograd)
Oglasi (pristigli na adresu Centra za nenasilnu akciju):
masterclass eu communication only 1800 €
Training programme of the European Training Institute
• Brussels in a day, 6 September, eur500 -> eur 400 sa popustom
• New Post Lisbon Comitology, 8 September, eur 350 -> eur 280 sa popustom
• Master Class EU Lobbying, 9-10 September, eur 1750 -> eur 1460 sa popustom
• EU funding at your Fingertips, 13-14 September, eur 950 -> eur 760 sa popustom
• Upgrading NGO lobbying skills, 15 September, eur 295 ->eur 240 sa popustom
• Masterclass Communication, 27 September, eur 950 -> eur 760 sa popustom
• The 7 habits for Managers, 12 October, eur 950 -> eur 760 sa popustom
EU Funding Arena - ‘How EU programs work' lecture
Working Snack - Analysis, diagnostics and refining (14-15h)
Activity Based Costing
Bogalji imaju nešto tako dirljivo/Bogalji imaju nešto zavodljivo/Kad vidim tako nekog bogalja/Moje zlatno bečko srce/Toplota i bol savlada. (André Heller i Helmut Qualtinger: Das Krüppellied)
Ključni trenutak, početak mog dijaloga sa Bečom, bio je prvi put kada sam sa Grabena skrenuo na Kohlmarkt i ugledao Michaelerplatz u pozadini. Teško da postoji mnogo ljudi koji se ne bi složili da je to spektaktularan urbani pejzaž kakav se retko viđa. Lepe zgrade i skupe prodavnice Grabena, Kohlmarkta i Michaelerplatza služe kao tunel koji je tu da pojača efekat grandioznosti Hofburga, čiji se jedan od ulaza nalazi na Michaelerplatzu. Ne znajući šta da očekujem, mada sam već pre toga prošao Kärntner Straße i Graben, skrenuo sam u potrazi za bibliotekom u koju je trebalo da se učlanim, i čija mi Michaelerplatz adresa do tada nije ništa značila.
Ne zna se oko čega su se te večeri posvađali Žorž i njegova djevojka, ali se zna da se jedan automobil u ranim jutarnjim satima, doduše davno pre samog svitanja, zaustavio ispred benzinske pumpe.
Trebale su Žoržu cigarete. Da, ima već dugo kako se odlučuje prestati, ali sad mu je toliko izvadila živac da mu je trebala ta cigareta više od ičeg. Pušači uvijek nađu razloga za tu cigaretu, doduše neki se razlozi čine uvjerljivijim od drugih. Samo što je Žož gurnuo vrata, a cipela sa povećom štiklom nemilosrdno je stisnula papučicu gasa, dok
Dok smo moja supruga I ja sjedeli u jednoj od ljetnih basti niskih kafica sasvim neprimjetno do nas je doslo jedno dijete. Djevojcica nije mogla imati vise od tri godine i sem isprekidanih rijeci" daj za leba" ne vjerujem da je sto drugo znala i kazati.
Na pitanje sa kim je ovdje mala djevojcica je uperila svoj prstic u smjeru druge djevojcice koja nije mogla imati vise od desetak godina.
Problem sa prosenjem ovako male, ogromnom vecinom romske dijece , u Srbiji postoji odavno. Svi smo mi citali, il cak gledali u kusturicinim filmovima o sudbinama
Ne bih ja, majke mi, al’ obveze majčinstva i potomak predtinejdžerskog uzrasta, kombinovani sa onih par dana što mi je avijacija budila uspomene na 1999. zujeći mi nad zgradom, i eto...
Otišla sam da gledam Ušče 2011.
Jer je Biberče zahtevao da OBAVEZNO pođe i mama.
E, sad, ako očekujete opise naoružanja i tako to – džaba ste čitali.
Mislim bilo je tu svega i svačega – i nekih pušaka, i minobacača i, kako je pisalo na tabli, „standardno artiljerijsko oružje“ u narodu poznatije kao TOP, i svašta nešto oklopno i isto tako svašta nešto sa raketama. Pa razni kamioni, pa avioni, na zemlji, a naravno i u vazduhu, pa helikopteri, pa padobranci, pa K9 jedinica, sa nemačkim ovčrima, naravno, pa ronioici, pa planinari, pa oprema za jedne i druge i treće i...
Ako za trenutak i pretpostavimo da su Vučićeve namere da promeni Srbiju na bolje sasvim iskrene izvesna doza zbunjenosti nam je suđena. Jer ako su mu namere iskrene postoji li ikakvo logično obrazloženje za potpuno odsustvo bilo kakvog postupka u smeru poboljšljanja?
21. septembar
Iskrcala sam se u mokro jutro bez neba, koje je sasvim prekrilo teško sivilo. Prethodnog dana, tajfun je pogodio jug pacifičke strane Japana. I kao što sam se već u dva-tri navrata osvedočila, to se na ceo arhipelag odrazi u vidu obilnih kiša i naglog zahlađenja.
A ja sam stigla bolesna. Poslednjih dana na Hokaidu uhvatila me je jaka prehlada, pa sam se gušila od kašlja i kijala sam kao da sam alergična na sam vazduh. Na feriju sam dobila i temperaturu, valjda od onsena u koji sam otišla ne bih li tu prehladu što pre izbacila iz sebe.
Jeste, lagala sam. Onomad. Komšiju Julija. I poverovao mi je. Fildžan okruglih očiju, srozanih soknica i zelenih kolena, koje je povremeno češao sveže oribanim rukama. Sa osmehom deficitarnim zubima i punim poverenja, trogodišnji Julij je obema rukama prihvatio moju laž u formi šarene kese. Doduše i da se nisam potrudila da mu složim priču o zeki koji je baš kod nas ostavio kesu punu čokolade za njega, dobrog Julija, grešni komšija bi bez truna ustezanja prihvatio naramak sjajnih jaja, još sjajnijih pilića i zečeva sa osmehom serijskih ubica. Da ne govorim o automobilčićima-čokoladicama. Julij je tu noć, verovatno sanjao karijesne snove i komšinicu sa velikim ušima i malim repom kako poskakuje pred njegovim vratima.
тик нуз Hayam седех на вечерњем курсу- малтешки за упорне блади форинере.делисмо наиме скамију.Hayam је египћанка, удата, имала тада 3 ком деце и 26 г живота.пре удаје се презивала Лазар.копткиња по вери. мој се +отац звао Лазар.то нас повезало.