Dok srčem prvu jutarnju kafu ...
Srk...
Još od vremena kad se masovno vikalo '' Srbija je ustala '', nisam se toliko naslušao priča onih najbližih, kako im je teško jutri da ustanu...i zato svi jedva čekaju da počnu praznici...
Srk...
A ja mislim da već danas može da se počne sa slavljem...i po nekoj logici stvari...najbolje bi bilo spojiti vikend sa Novom godinom, a onda Novu godinu sa Božićem i Srpskom novom...pa kasnije eventualno otvoriti bolovanje i spojiti sa drugim delom godišnjeg odmora od prošle godine
Srk...
Čitam jutros po drugi put u kratkom vremenskom razmaku, kako ću opet čekati Novu godinu... ali ovaj put ne u Blicu, već na plakatu koji je zalepljen ispred prodavnice...
Srk...
Naime...Mesna zajednica organizuje večeras doček Nove godine na našem centralnom trgu...program bogat, nema šta...a doći će
Zamislite, miris lipe mi ne dolazi više samo u san (mislim na onaj "u snu san", jer sam sve manje siguran da ovo drugo stanje to nije). Dakle, taj čarobni opijat se ponovo uselio u moj život i preti da u njemu, kao i svakog juna, izazove erupcije raznih vrsta i oblika, sa posledicama koje nisam u stanju da predvidim,
Svojski smo se potrudili da izgleda kako će u toj novogodišnjoj kočiji,
Činjenica da je novinarstvo u našim podnebljima dotaklo najniže grane na krošnji zvanoj društvo, nije ni tajna, a ni novost. Dovoljno je otvoriti prve u nizu tzv. šarenih dnevnih novina, čijim se klonovima ni broja ne zna, ili uključiti najgledaniju televizijsku emisiju i – svi argumenti su tu, na jednom mestu.
Od naslovne do poslednje strane, od političke pa do crne hronike - parada neproverenih i poluinformacija, nagađanja, tračeva, izjava izvučenih iz konteksta, izmišljenih priča i događaja, olako izrečenih optužbi za najteža dela... Ove tekstualne nakaze naizmenično se smenjuju sa scenama otkrivenih i često unakaženih tela stradalih ljudi, nezatamnjenim licima dece koju je neko napastvovao, fotografijama hapšenja ljudi koji su u tom trenutku samo osumnjičeni...
Na bojazan da ću uskoro biti lišen ovih neprocenjivih
Ако си се упутио према циљу и путем почео да застајкујеш и да камењем гађаш сваког пса који лаје на тебе, никад нећеш стићи на циљ, говорио је Достојевски. Ипак, ма колико човек био свестан чињенице да је заокупљеност оговарањима која га прате јалов посао, мало је међу нама оних који ће поред тих прича проћи и не трепнувши наставити даље.
Ових дана су мисли и изјаве покојног Габријела Гарсије Маркеса веома експлоатисано средство у рукама оних који се боре да представу о себи, којом никако нису задовољни, улепшају колико год могу. Поучени искуством, знају да се то привремено може постићи преко лешева, али не било чијих, већ лешева писаца, песника, филозофа...
– Jednom mi je pričala kako su se sve njene dečje igre
Butleg je audio ili video snimak koji nije zvanicno izdat od strane autora ili izdavacke kuce koja poseduje izdavacka prava.
Koncert grupe The Fall u Beogradu
Čuo sam jednom da se Van Morrison tokom svojih nastupa nikada ne nasmeje, nasmeje se tek kada zapeva poslednju pesmu svestan da je koncert uspesno priveo kraju. Morrison kaže da je to zbog treme. Mark E. Smith se takodje nikada ne nasmeje, ali