Pogrešno:
"Ja, Barak Husein Obama, svečano se zaklinjem da ću izvršavati dužnosti predsednika SAD verno, i da ću svim svojim snagama čuvati, štititi i braniti Ustav SAD".
Ispravno:
"Ja, Barak Husein Obama, svečano se zaklinjem da ću verno izvršavati dužnosti predsednika SAD , i da ću svim svojim snagama čuvati, štititi i braniti Ustav SAD".
Prvi put pogrešno, pred čitavim svetom, drugi put ispravno, samo pred novinarima u Beloj kući.
гост – аутор (наблогуми) г видомир павловић ( за оне који се умоменту не присете) je редовни коментатор текстова Блогера постираних током протекле пола године, а знан ми одавде, сострва.средњих је година но вазда га још прати сећање на трауматично проживљено детињство .
отуд му ваљда и
A Freudian slip is when you say one thing but mean your mother (Author Unknown)
Kao i u ljubavi, tako i u odnosu roditelja i deteta, slabiji je uvek onaj koji više voli (Žolt Haršanji)
Vesele žene
edit
Uvod : Sportski ribolovac - Lik, delo i delanje
Sportski ribolovac se ne rađa, već – postaje.
Dakle : u pitanju nije gluma, sport, sluh, spisateljski ili slikarski dar, već - ugao gledanja.
Dok nisam ostala u drugom stanju, pojma nisam imala da rastući stomak ima da mi služi i kao poštarska torba. S obzirom na to koliko sam papira i uputa raznela po različitim zdravstvenim ustanovama, i redova se načekala da iste isporučim, sigurno sam zaradila bar jednu poštarsku platu.
Kao Matoru-Kenguricu-Prvorotku pre svega me uputiše na amniocentezu, koja ima
prošlog ponedeljka izašla je nova atp lista na kojoj endi mari po prvi put zauzima
prvo mesto. odigrao je sjajno ovu sezonu, naročito od vimbldona na ovamo i zasluženo smenio
đokovića na tom mestu.
Tik, tak, tik, tak...
Jednostavni odgovori na komplikovana pitanja:
Predsednik Republike: Tomislav Nikolić
Zastavini automobili imali su čudne navike, od kojih je ona da se kvare iz čista mira, čak i kad su relativno novi umela da opasno ide na živce.
Taj nepoznat, pritajeni i živcirajući zvuk kome se ne može odrediti poreklo pojavio se posle pet stotina kilometara, na spustu ka Budvi. Ne mogu da odredim šta je, ne osećam ništa u ponašanju automobila ali mi se potmulo brujanje nikako ne sviđa. Ok, siđemo nekako, prolazimo semafor, ulazimo u Budvu i - motor se ugasi.
Dobro. Nije to ništa. Probam da upalim, verglam, amlaser se muči - ništa. Samo mirno, no panic. Bankina visoka 30cm, nema šanse da naguram auto. Sva četiri, otvaram haubu, izlazim da kao iskusni mehaničarski dunster pogledam šta se dešava. Gledam - sve deluje normalno. Vratim se, probam ponovo da dam kontakt, Ista priča. Na instrument tabli ništa ne pokazuje. Nije prokuvao. Ima vode u hladnjaku. Rezervoar napunjen u Titogradu.
Fak!
Stanu neki ljudi i pomognu (hvala đe čuli i nečuli!) da auto odguram nekoliko desetina metara do mesta na kome mogu da ga sklonim sa puta kojim teče beskrajna bujica.
Dobro, da vidimo: to što je subota veče, što nemamo ništa rezervisano, što je špic sezone i što smo skrljani od ibarske magistrale i doline Morače nisu činjenice od pomoći.
Dosadna noćna smena bila je tačno na svojoj polovini - sat je pokazivao 2 - kad je mašinovođa instinktivno pogledao na sat istovremeno kočeći da bi ztaustavio kompoziciju na samo nekoliko kilometara pred svojim krajnjim odredištem: kasarnom „Stevica Jovanović" u Pančevu. U pitanju je bila poslednja etapa od železničke stanice „Topčider", na inače redovnim periodičnim turama kad jedinice idu i vraćaju se sa gađanja na Pasunljansim livadama.
Uz škripu točkova po šinama voz se zaustavio. I onda je mašinovođa čuo još jedan neobičan zvuk: posle treska od doskoka na kamenje kraj koloseka kad je poručnik koji je pratio vozila natovarena na teretne vagone iskočio, čuo se još jedan, tup udarac. Mašinovođa izađe iz lokomotive a pred njim mladi oficir nauznak leži kao proštac. U nesvesti.
A na vagonima koji se pružaju nazad u mrak - nema ničega.
Ni kučeta, ni mačeta, ni tenka, ni topa. Ničega.
Dobar dan,
imali smo u komentarima mog prvog posta nekoliko primedbi u vezi umetnosti sa nasilno zatvorene ali očigledno u javnosti prisutne izložbe "Odstupanje". Možemo ih sažeti na sledeći način:
- radovi nisu dovoljno kvalitetni. Po nekim komentarima, možda i već time što autori dolaze sa Kosova. Nasuprot tome, ima tvrdnji da su zanimljivi samo zato što su sa Kosova a da u stvari nisu kvalitetni.
- radovi nisu čitljivi, razumljivi ili zanimljivi za svakog, što je i nekakva opšta situacija u savremenoj umetnosti. Ova primedba za
Šefovi država saveznica u Drugom Svjetskom ratu, Elizabeta II, François Hollande, Angela Merkel, Barack Obama i Vladimir Putin zajedno su proslavili 70. rođendan iskrcavanja u Normandiji i poraz nacizma u Europi.
Ipak, oni među njima koji sebe nazivaju "Zapadnjacima" nameću povratak nacizma u Ukrajini i ponovo lansiraju vlastite antiruske politike. Za Finiana Cunninghama to samo izgleda kao paradoks.
(nisam ponovio naslov autora jer za razliku od njega, upravo na osnovu argumentacije u tekstu, ne vidim u svemu navedenom nikakav paradoks)
Finian Cunnihgham
Paradoks