Nisu odustali od prvo pomoći, a sada regresa za godišnji odmor za zaposlene na budžetu. Sitnica, 20 miliona evra.
Nepotrebni pokrajinski administratori osnivaju banku u Hrvatskoj. Našim parama. Prvo "kupili" Metals banku, sad ovo. Hoće da investiraju kažu.
Grad Beograd će da se bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Država gradi topionicu našim parama. Država kao dokazani i pokazani privrednik i političke partije i njihovi kadrovi kao dokazani menadžeri.
Subvencionisaćemo izgleda i brodogradnju. Za ime boga. Izgubili smo skoro 200.000 radnih mesta u poslednje dve godine. Prekinite da arčite pare. Molim vas.
Preplavilo iz jame I ramazalo se toliko,da ne nice nista vise iole normalno, pa je i otpornost na mirise mutirla, da slobodno moze malo da se natapka iza usiju, umesto parfema!
Eto recimo, Ministarsvo za nauku & prosvetu s bratskim Ministarstvom za Kosovo i Metohiju-sta god to znacilo, organizovalo, (a za nase pare), tradicionalnu manifestaciju Mala matura, Veliko srce, gde deca sa Kosova posecuju svoje vrsnjake iz Srbije!
I na kraju treba se zapitati: dokle će demokratske partije proširivati granice demokratije, snižavajući kriterijume prema kojima se definiše demokratija? Da li se time ne ubija i sama mogućnost razvoja demokratije, koja nije prostor u kojem svako može da radi šta mu je volja, već kako su liberalni teoretičari na samom početku definisali demokratiju - kao poštovanje ljudskih individualnih prava i sloboda, kojima se ne ugrožavaju slobode drugih (a pre svega, pravo na život i ljudsko dostojanstvo).
Zagorka Golubovic, Danas, 4.8.2008.
Prenosim
neke stvari nemaju cenu. mnogi ljudi tvrde da nema tih para za koje bi osamarili roditelja ili pojeli svog pregazenog psa. i samo razmatranje isplativosti spasavanja ljudskog zivota, na primer, izaziva gnev prema onima koji to cine na eksplicitno kalkulantski nacin. cuveni americki psiholog philip tetlock je u jednom radu opisao ljude kao "intuitivne teologe" koji, ako treba i batinom, pomno cuvaju drustvene tabue od kalkulantskih ili pragmaticnih analiza.
u
predlozeni zakon o diskriminaciji je preopsiran i nedorecen i dozvoljava prakticno neogranicene mogucnosti kaznjavanja za razne kombinacije prestupa: casovnicar koji nije zaposlio nekadasnjeg lopova moze se tuziti za diskriminaciju po principu osudjivanosti; restoran koji je dao prednost mrsavoj konobarici za diskriminaciju na osnovu izgleda ili "genetske osobenosti" i tako u nedogled. povrh svih tih zabrana, u njemu je dodatno podvucen princip pozitivne diskriminacije grupa koje su, po misljenju drzavnih mocnika nalaze u "nejednakom polozaju", iako iskustvo nedvodmisleno pokazuje da su "strucnjaci"
volim da otkucam prvo što mi padne na pamet
oslušnem kuda i
...
prvo što mi je palo na pamet: pamet!
mućmuć!
If you’ve got a taste for terror... Take me to the Prom.
Danas su me obavestili da se organizuje proslava (bip!)-te obljetnice mature. Užas za svakog ko s trećinom razreda ne razgovara, drugoj trećini se ne javlja na ulici kada ih sretne, a s trećom je radio hopa cupa pa je bolje da se s njima ne sretne u istoj prostoriji u isto vreme, a oni retki s kojima je u dobrim odnosima ili su pobegli u inostranstvo, ili su u zatvoru, ili umrli.
Umesto da idem po kući i vrištim kako nemam šta da obučem i kako ću morati da uđem u nedozvoljeni minus kako bih se opremio za tu svečanost, ja provodim već sate smišljajući izgovor kako da se na istoj ne pojavim.
Piše: Boban Stojanović
Potrebno je malo revolucije.
Dugo, toplo leto, u čijim čarima i ne-čarima provodim vreme, duboko&intimno inspiriše na podrivanje patrijarhalnog sistema vrednosti. Da stvar bude još ozbiljnija, nepodnošljivo je osećanje da nam sudbinu kroje kojekakvi nadri starci, u čiju mudrost i svetost treba da verujem bespogovorno – makar bio to i patrijarh Pavle.
Dakle, ono što sledi je (ponovna) kritika Gojka S. među stanovništvom ovdašnjim poznatim kao patrijarh Pavle – te, ako Vas protivljenje njegovom liku i delu potresa ili ga smatrate neadekvatnim, bolje da ne trošite vreme na čitanje ovog bloga.
Zbog primernog vladanja i odličnog uspeha na kraju školske godine, „Queeria“ je odlučila da me za nagradu biznis klasom pošalje na zasluženi odmor u „Excelsior“ hotel u Dubrovniku. Nagradu sam oberučke prihvatio i jedva dočekao da pobegnem u neku prijateljsku zemlju gde će se moja izdajnička i stranoplaćenička duša odmoriti od slobodnih radikala koji nagrizaju naše društvo kao što Domestos nagriza nežne domaćinske ruke. Kad bolje razmislim, prijateljska Hrvatska je odličan izbor za beg od srpske stvarnosti, naročito u trenutku kada „nas“ tuži za genocid.
Ali, kao što odlično znate, život u Srbiji nas na neki način obogalji i od nas stvori osobe s invaliditetom ili bolje rečeno osobe sa srpstvom. To srpstvo se, kao neki parazit, zakači za nas i osim što nam sisa krv ogleda se i u veoma glasnom govoru, inaćenju, prkosu i naravno preteranom korišćenju reči „bre“ (kokoške kokodaču, krave muču, ovce bleje, a mi Srbi brecamo). Tog parazita postajemo svesni tek kada napustimo teritoriju („genocidne?!“) lepše naše, a posebno je vidljiv ako odemo u prijateljsku Hrvatsku. Mislio sam da smo mi izdajnici i strani plaćenici špricani protiv tih parazita, ali sam se duboko prevario. Prvo što sam učinio kada sam ušao u hotel „Excelsior“, sasvim nesvesno sam pitao recepcionera da li imaju goste koji se lažno predstavljaju da su iz lažne, nepostojeće i nepriznate države koja nosi lažno ime Republika Kosovo. Recepcioner mi je odgovorio da imaju nekoliko albanskih gostiju koji tvrde da su iz nezavisne države Kosovo. Besan i revoltiran sam zatražio da ih ODMAH izbace iz hotela ili ću ja morati da otkažem svoju rezervaciju i napustim hotel. I tako sam u sred Dubrovnika, sa sedamnaest „Louis Vuitton“ kofera u rukama ostao na ulici bez hotelske sobe. Nadam se da će mi taj patriotski gest doneti državno priznanje koje će mi lično uručiti Vuk Jeremić.
Moje je ime je Juca i večeras ću se družiti s vama i deliti vam nagrade. Večerašnja nagrada, kao i svako veče je divni, najdivniji plazma televizor, koji može biti vaš ako pozovete naš jeftini, najjeftini telefon 0900 milion - milion i odgovorite tačno na prosto, najprostije pitanje. Minut razgovora je samo 50 dinara plus PDV.
Spremite se dragi slušaoci jer ću uskoro reći koje je večerašnje pitanje.
Da li ste spremni?
Večerašnje prosto, najprostije pitanje glasi: Ako je Ćira pop, šta je po zanimanju njegov prijatelj Spira?
Pozovite 0900 milion - milion i ako date tačan odgovor na ovo prosto, najprostije pitanje, divni, najdivniji plazma televizor može biti vaš.
Hajde, zovite me, zovite me, jer želim da razgovaram s vama.
Ja želim tačan odgovor, zato telefon u ruke i okrenite 0900 milion - milion. S druge strane žice vas očekujem ja, a moje ime je Juca i ako date tačan odgovor možete osvojiti divni, najdivniji plazma televizor.
Hajde dragi slušaoci, zašto me ne zovete. Biću jako tužna ako me ne pozovete. Ne, neću biti tužna, biću besna ako večeras ne poklonim ovaj divni, najdivniji plazma televizor. Stvarno ne želim da sutra brišem prašinu s njega, već će to biti vaš posao, ako pozovete 0900 milion - milion i date tačan odgovor na pitanje: Ako je Ćira pop, šta je po zanimanju njegov prijatelj Spira?
angie, dejan jovic, margos...
ok, prisecamo se tog perioda ali ja necu pisati cega se ja secam. ja imam da pitam.
sta reci onima koji se ne secaju zasto danas sviraju sirene? kako reci onima koji imaju 5 godina da treba cutati minut?
pitam jer treba danas nesto da zapisem na praznoj tabli a ne zelim da sazidam temelj iskrivljenog pogleda na svet.
volim norvesku ali ne na taj nacin. i nikako ne zelim da se danas uce bizarne pesmice
pomozite ako mozete. ozbiljno pitam
edit:
a nisam jedini koji se pita.
Poštovani blogeri
- iskreno dirnut pažnjom blogera AO koji je ponudio da kod njega mogu da objavim svoj tekst
a
osvojiti dejvis kup ili gren slem je velika stvar za svakog tenisera na svetu. iz sasvim racionalnih razloga. a i za svakog teniskog navijaca iz malo manje racionalnih razloga ali navijanje nikada i nije bilo bas racionalno. moze li se uz neku posebno nategnutu argumentaciju pronaci i interes da se zakup carsafa (pre?)plati pola miliona eura (ali samo ako marat safin dodje na turnir posle)? sajam knjiga pa atp turnir serbia open, finansijski izvestaji closed. to su brendovi beograda* (treceg najveceg grada na balkanu) po izjavi gradonacelnika, inace sklonog da nesuvislo izjavljuje.
mada, s tim carsafom smo vec dosli na temu - uticaj tenisa na srpsku palanku ili preciznije na srpske palanacke politicare (kao i da ima drugih, bar medju zivima).