Gospođo, gospodine, izvinite što vas ometam u šetnji i siguran sam prijatnom razgovoru ali bih vas zamolio da odvojite minut vašeg dragocenog vremena i saslušate me. Ljubazno sam mu se nasmešio i rekao: Izvolite. Bio je odeven u izbledele rite ali nije zaudarao, palčevi su mu virili iz podrpanih cipela. Osvojili su me njegovi maniri, ponašanje, koje bi bolje i prikladnije odgovaralo nekakvoj davnoj dvorskoj etikeciji. Na moje izvolite, lako je poklekao kolenom desne noge, rukom napravio nekoliko spirala u vazduhu: Gospođo, gospodine, još jednom vas molim da mi oprostite na uznemiravanju ali moji prijatelji, okrenuo se i teatralnim pokretom ruke pokazao nekoliko klošara koji su nam na taj njegov gest, naklonom glave ukazali poštovanje, dakle, moji prijatelji i ja, nastavio je, ne gubeći ni za trenutak dostojanstvo, sticajem okolnosti kojima ne želim da vas zamaram i trošim vaše skupoceno vreme, nismo u prilici da sebi priuštimo flašu, dve vina a moram vam, iako nerado, priznati da nas muči nesnosna žeđ.
Omne animal triste post coitum, veli stara latinska izreka. Pre no što se pozabavim ljudskim rodom koji je takođe animalnog porekla, moram reći da od malena pamtim tužan izraz na licima pasa koji se posle sparivanja, još uvek spojeni, vrte u krug ili mužjak vuče na jednu stranu, ženka na drugu ili jače vuče slabije. Taj izraz je zaista triste! Izgledaju kao da su skrivili nešto, uši su im pognute, tužno molećiv pogled, dirljivo za gledati a pomoći nikako.
U životu sam se nagledao koitusa petlova s kokoškama, vrabica i vrabaca, golubica i golubova, konja i kobila, bikova i krava, nerasta i prasica, čak šimpanza ali nigde ne videh to triste, naprotiv, kokoška bi se, što bi rekao Branko Ćopić, razrakoljila, otresla perje i nastavila da čeprka po bunjištu ili već gde ne, pevac zvani horoz bi kukuriknuo iz sveg glasa uz mahnito mahanje krilima...
Deset na jednoga, pevaše davno Brankiša Ćopić. Deset neprijatelja, deset okupatora, deset Hitlerovih zveri na… a OVI, jes’ da nisu Hitlerovci ali da su okupatori i neprijatelji sopstvenog naroda, nemam ni trunke sumnje! I deset je preko jego a dvadeset!!! Ma nek’ idu svi zajedno u pizdu materinu!
Odrekni se Vučiću pola plate, naredi, podnesi skupštini zahtev da pod HITNO usvoji zakon, propis, šta god, da se svi članovi vlade i njihovi zamenici i savetnici, svi poslanici, svi direktori javnih preduzeća, svi članovi upravnih odbora, sekretari, zamenici sekretara
„Nove tehnologije u obrazovanju – konferencija o upotrebi IKT u školama“ održaće se u Domu omladine Beograda 25. i 26. februara 2014. Na ovom dvodnevnom događaju biće reči o sledećim temama:
Glavni zimski ptičarski i ptičji spektal jesu velika jata, od po više hiljada ili više desetina hiljada, koja se okupljaju na mestima pogodnim za ishranu, npr. srpskom potezu Dunava. Ni Veliko Ratno ostrvo nije izuzetak. A kako kvantitet obično daje kvalitet (jedan moj poznanik se ovoj tvrdnji svojevremeno usprotivio argumentom da tri lopate i dalje ne daju dobru ribu), u svoj toj masi počesto osvanu rariteti.
Mozda ce ovo da vam zvuci cudno, ali verujte mi na rec, istinito je ... i pored toga sto je suludo. Izdavaci knjiga, Simon & Schuster, Macmillan, i Penguin odbijaju da omoguce pristup njihovim knjigama u elektronskom izdanju americkim bibliotekama. Kuda ide ovaj svet?
Sledi tekst na engleskom za one koje mrzi da klikcu na linkove:
An open letter to America’s publishers from ALA President Maureen Sullivan
It’s a rare thing in a free market when a customer
Sad rizikujem da se shvati kako branim vlasnike Luke Beograd (ili raznorazne druge tajkune) iako je moj post o jednoj sasvim drugoj stvari. O čemu se radi. Danas je Skupština Grada usvojila izmene i dopune Generalnog ubranističkog plana kojim je, između ostalog, promenjena namena i zemljišta koje pripada Luci Beograd (ili gradu, videćemo šta kaže sud na tu temu). U vezi sa tim B92 ponavlja priču iz Insajdera o izmeštanju luke, kažu ovako:
"Do danas niko nema odgovor na pitanje , zašto predstavnici nadležnih institucija nisu prvo doneli odluku o izmeštanju luke pa onda hektare zemljišta dali na licitaciju čime bi mnogo više novca otišlo u budzet ."
E sad, ovde je nebitna sama luka kao luka, ovo što hoću da kažem se može odnositi i na fabriku čarapa "Partizanku" (sada zgradu Oaza u samom centru grada) ili na bilo koje drugo preduzeće pominjano u Insajderu. Osnovna postavka Insajdera je da su se ta preduzeća izmestiti, a onda da se proda zemljište i tako zaradi mnogo više. Moj problem sa tom postavkom je što se nigde ne računaju troškovi izmeštanja.
Користим ових неколико минута док се риба крчка у котлићу да свима који славе честитам најрадоснији Хришћански празник Божић.
Мир Божији - Христос се роди.
Божићну посланицу Српске Православне Цркве можете прочитати овде
Znam, reći će mnogi blogeri, i ranije je to bio vašar na kom su se pekli volovi, prasići, jagnjići i gde su se trošile mesečne plate pod šatrama. Ali, nekada su tamo specijalni gosti bili džez orkestri, turbo folk nije smeo ni da primiriše blizu, čak ni veselih devedesetih. A ove godine prvo veče pevaju Zvezde Granda. S obzirom da je Pink od RTS-a preuzeo prenose, nije ni čudno. Samo da vidimo kakvu će nagradu organizatori da dodele Željku Mitroviću.
Sabor je osnovan da se sačuva tradicija trube u Srbiji. U celoj zemlji postojala su samo 4 orkestra te 1961. godine,
Predsednika Obamu jutros u šest sati su saradnici probudili sa neočekivanom vešću - američki lider koji nije smatran ni jednim od favorita postao je ovogodišnji laureat Nobelove nagrade za mir. Nagrada je iznenadila samog Obamu, njegovu administraciju i Amerikance, čije prve reakcije na blogovima i drugim forumima pokazuju podeljenost po gotovo stranačkoj liniji.
Predsednik Obama od početka izaziva snažne emocije u gradjanima, oni koji vole i poštuju svog lidera danas su ponosni što su njegovi napori na jačanju diplomatije i promeni američkog spoljnopolitčkog kursa, inicijativa
Sve je počelo u Tunisu kada je 14. januara, posle gotovo mesec dana masovnih protesta i nereda, dugogodišnji diktator Zin el Abidin Ben Ali napustio zemlju. Talas protesta proširio se zatim kao požar na Alžir, Jordan, Jemen i Egipat, najveću i najuticajnu zemlju u arapskom svetu.
Posle poljuljanog Kaira, mnogi se pitaju ko je sledeći na redu. Mada nije izvesno kako će sve da se završi, već znamo da odvažnost protivnika režima Hosnija Mubaraka nije ništa manja od one koja je 1989. dovela do pada Berlinskog zida.
Slično zbivanjima te godine u istočnoj Evropi,