Omne animal triste post coitum, veli stara latinska izreka. Pre no što se pozabavim ljudskim rodom koji je takođe animalnog porekla, moram reći da od malena pamtim tužan izraz na licima pasa koji se posle sparivanja, još uvek spojeni, vrte u krug ili mužjak vuče na jednu stranu, ženka na drugu ili jače vuče slabije. Taj izraz je zaista triste! Izgledaju kao da su skrivili nešto, uši su im pognute, tužno molećiv pogled, dirljivo za gledati a pomoći nikako.
U životu sam se nagledao koitusa petlova s kokoškama, vrabica i vrabaca, golubica i golubova, konja i kobila, bikova i krava, nerasta i prasica, čak šimpanza ali nigde ne videh to triste, naprotiv, kokoška bi se, što bi rekao Branko Ćopić, razrakoljila, otresla perje i nastavila da čeprka po bunjištu ili već gde ne, pevac zvani horoz bi kukuriknuo iz sveg glasa uz mahnito mahanje krilima...etc, etc, etc. Imam utisak da su tz stari Latini formirajući izreku, imali upravo pse na umu.
Da li je tako i kod ljudi, životinja sa svešću? Možda ne baš triste ali nečeg sličnog ipak ima. Posle dostignutog kilmaksa sledi neminovan pad, fizički, fiziološki, psihički… Ne znam da li je to naučno dokazano ali moj utisak je da se muškarci mnooooogo brže hlade, dok nasuprot njima, žene duže uživaju u dostignutom zadovoljstvu. Triste, rekao bih nije pravi izraz koji na najbolji način objašnjava osećaj, osećanja koja muškarac ima posle koitusa. Pre nekakva ispražnjenost posle dostignutog klimaksa. Muškarci se za razliku od žena pre, ranije, brže uzbude i brže dostižu vrhunac. Ženama je potrebno više vremena, maženja, ljubljenja, pažnje, nežnosti i posvećenosti muškarca da bi bile spremne za sam akt. I u samom toku koitusa, snošaja, muškarac mora da bude maksimalno koncentrisan na ženino telo, ne samo na određene tačke, nego na celo telo koje je jedna velika erogena zona. U većini slučajeva kad muškarac dostigne klimaks, kad svrši, splasne kao što splasne njegova alatka. I umesto da nastavi da miluje i mazi partnerku čije telo i dalje podrhtava od orgazmičkog zadovoljstva, izvali se na stranu dahćući, znojav kao da je okopavao njivu kukuruza. Nije triste ali skoro da ima želju da bude negde drugde bar dok ne prođe dovoljno vremena da mu alatka opet bude spremna za dejstvovanje. Opće je poznata priča o cigareti posle tucanja. Čemu! Imaš ceo život za cuclanje cigarete a ti baš posle tucanja! To već spada u maskiranje, beg od situacije koju ne razumeš ili ne želiš da razumeš! Triste je sama ta situacija u kojoj svršivši ne brineš o osećanjima partnerke, o njenim željama, htenjima, o njenom opuštenom i podatnom telu, zamagljenom pogledu, otvorenim usnicama iz kojih izlazi vreo dah. U velikom broju slučajeva, muškarčev osećaj ispražnjenosti, bude toliko jak da prelazi u sebičnost. Retki su muškarci koji se do srži posvećuju partnerkama, mazeći istražuju božanstvene predele jedinstvenog ženskog tela, naslućuju i ispunjavaju njihove želje, kontrolišući se i odlažući svršavanje što duže mogu. Doživljavanje istovremenog, zajedničkog klimaksa, postalo je retkost umesto pravila. Na žalost žene su morale da nauče da glume orgazam e da ne bi povredile ego partnera. Sve više klizimo i to ubrzano, ka instant seksu, lišenom bilo kakvih osećanja, unutra, napolje, unutra napolje…brzo kao mašina sve do ejakulacije. Ej! Ispod ili iznad ili ispred tebe je žena, ljudsko biće željno nežnosti, pažnje, milovanja, poštovanja nje kao osobe i poštovanja njenog tela koje se sparuje s tobom. Sebično pribavljanje sebi i samo sebi, zadovoljstva, e to je triste!
Opat od Baskervila (Ime ruže, Umberto Eko) govoreći Adsonu o ženama, kaže, citiram: Tvorac je Adama stvorio na prilično nizak način i to od blata a ženu u drugom navratu, u raju i od plemenite ljudske tvari. A dok ju je stvarao, nisu mu poslužila Adamova stopala niti interiora, nego njegovo rebro.
Imajte ovo na umu o muškarci, u pamet se! Nemojte brzati i gledati samo sopstveno zadovoljstvo da ne bi bili triste, ili još gore i grđe, da vaša partnerka posle dužeg ili kraćeg koitiranja s vama, ne bi ostala triste!
Ostajte mi zdravi, spori, nežni i pažljivi, volite žene više od sebe samih!