(fotografije ce nažalost izostati, iz razloga navedenih u prvom delu ovog posta)
Jedan od mnogih problema sa kojima se sreću stranci u Kini je internet. Kineska vlada ne samo što je zabranila pristup na preko dve hiljade sajtova, evropskih i američkih dakako, nego je i one koji su dozvoljeni veoma teško a katkad i nemoguće otvoriti budući da se i njihovo učitavanje ometa zavisno od trenutne političke situacije. Logiku po kojoj su neke veb-adrese dozvoljene a druge nisu, vide samo oni koji ih aminuju ili osuđuju na izganstvo. Primera radi, kako objasniti to da je Googlova galerija Picasa zabranjena dok je Flickr dozvoljen?
O Angkor Vatu je teško pisati. Nakon stotine stručnih studija, hiljada turističkih priručnika i bezbrojnih sažetaka za brzo upoznavanje sa jednim od sedam svetskih čuda novog veka, nemoguće je napisati bilo šta a da ne bude ponavljanje. Ali paradoksalno -- ili upravo zbog toga -- dok sam se pripremala za obilazak kompleksa, pa tokom višednevnih poseta hramovima, i sada, kada sam sela da o tome nešto napišem, nisam uspela da nađem nijedno sistematizovano, kratko i uprošćeno objašnjenje sa praktičnim savetima u vezi sa Angkor Vatom i njegovim obilaskom. Ne mislim da mogu da nadoknadim taj propust, ali se nadam da će tekst koji sledi pomoći barem nekom budućem posetiocu Angkor Vata da se bolje snađe kada se nađe pred jednom od najfascinantnijih svetskih građevina, a onima koji tamo nikada neće otići, da steknu makar približnu predstavu kako sve to zapravo izgleda.
Dragi prijatelji,
Juče su objavljene prve četiri priče koje su pristigle na naš konkurs.
Tema decembra je, da podsetimo, Kada sam prvi put ugledala svoju bebu.
Priče koje smo objavili:
1. Četvrtak
2. Ljubav je tvoje srednje ime
3. Priča o mojoj mrvici
4. Kada sam prvi put ugledala svoju bebu
Poziv na građansku akciju!
Kao slobodno misleće građanke i građani slobodno idemo gde god želimo, zato idemo u Aranđelovac, na tribinu našeg “Peščanika”!
Da podržimo beskompromisne, dosledne, kreativne, hrabre Svetlane, i celu ekipu Peščanika!
Da pokažemo da ćemo se svim nenasilnim sredstvima, i rečju i delom, boriti da se održe prostori slobode, kritičke misli i akcije – a to je naš “Peščanik”!
Da pokažemo da je solidarnost građanska vrlina i građanska odgovornost, da je biramo umesto njihove sabornosti koju predstavljaju
Dakle, priblizava se dugo ocekivani dan za fiziku cestica. LHC ce biti pucten u rad 10 septembra uz direktan prenos na kanalima Evrovizije. Dole je prilozen ceo izvestaj (na engleskom).
Ja trenutno nemam vise vremena, ali cu se potruditi da komentarisem kasnije.
Link sa nekoliko Yuotube-ova
******************************************
Source: CERN
Content: Press Release
Date Issued: 7 August 2008
*******************************************
Srbija je u poslednje dve godine izgubila skoro 200.000 radnih mesta. Kamo sreće da se radi o višku, nepotrebnim radnim mestima na budžetu ili neefikasnim javnim preduzećima. Na žalost krivo. Radi se uglavnom o radnim mestima u malim i srednjim preduzećima. Ova državna se ne daju lako. U isto vreme, zvaničan broj nezaposlenih je pao. To može samo kod nas, a da niko ne trepne.
Naši ministri su svašta probali da ovo zaustave. Silne pare smo izarčili. I šta su sve probali?
Onda smo bili zajedno, svi nekako shire rasporedjeni a vishe ushushkani, makar iluzijom.
A Beograd je bio svet, a i vishe od toga za nas, jer smo u taj spoljashnji lagodno i slobodni mogli da odlazimo, mi studenti, tada zakorachili u svoj pravi zivot u kome nas tek sve cheka.
Po ceo dan zajedno na predavanjima i vezbama, a na pauzama skupljamo dzeparac da kupimo ruchak, kafu i cigarete. Zlatni trougao za one sa studentskog trga- Komunalac, Brankovina i Smederevo u kojima se delilo 20 cevapa na petnaestoro, pa se trazilo uveg dodatak u hlebu, a za one sa akademije-
Nikad nisam bio velika spavalica. Kazu, a po mom misljenju to je apsolutna istina, da inteligentnim ljudima ne treba puno sna. Ili sam ja samo izuzetak koji potvrdjuje pravilo? No, svejedno, kasno lezem, rano ustajem. Kasni sati su po svojoj sustini, formi, i svemu ostalom razliciti kao sto su sve nesrecne porodice razlicite jedne od drugih. Dok su jutra uvek ista, uvek licna, i uvek tako predvidljivo uzbudljiva.
Rano jutro je deo dana kada je jedino moguce da ceo svet pripada vama. Kada je jedino moguce da puste ulice Beograda, Londona, Pariza, Dartmouth-a, ... izgledaju kao da postoje iskljucivo za vas.
PS Ovo je post o knjizi Predstave subotom uveče autora Muzafera Čaušija, (kome piše da je radio i ko politički tehničar!, nemam pojma šta je to al oću i ja) samo što ne bih ja bila ja kad ne bih napisala intro od pola sata. U atačmentu su, zahvaljujući ljubaznosti autora i tri priče iz knjige po mom izboru koje vam toplo preporučujem: Bosna expresom, Ambasadori i Bodovna lista. Pročitajte i naslovnu
otvoriti terasu
širom
zaliti cveće
nabaviti:
300 g semenki
hleb sa heljdom
2 veća filea soma
(3 manja)
sok od paradajza