Deset godina je prošlo od bombardovanja i urušavanja zgrada Generalštaba u ulici Miloša Velikog u Beogradu. Jedne majske noći 1999 godine, bacilo je bombe i ozbiljne ranilo zdanja. Od tada arhitektura čeka da rane budu izvidane i građevine vratćene u gradsku vrevu. Zgrade za potrebe Generalštaba Jugoslovenske narodne armije je projektovao arhitekta Nikola Dobrović, po njegovim nacrtima sazidane su i useljene 1965. godine. Otada su svojim likom obogaćivale Beograd i obeležavale metropolu, bile su znak prepoznavanja na raskršću dve glavne gradske ulice. U najboljoj tradicji moderne sa prepoznatljivim Dobrovićevim rukopisom, šezdesetih godina predstavljale su iskorak u nove predele arhitekture, u osvajanje novih stvaralačkih prostora i to ne samo u Beogradu ili Jugoslaviji, stizale su te poruke daleko po planeti.
Premijera njenog dramskog komada u Diseldorfskom pozorištu
Mislim da je tema o kojoj je moj dragi prijatelj Nedim Sejdinović pisao u današnjem "Građanskom listu" vrlo inspirativna za razgovor.
Šta blogeri imaju da kažu na ovu temu?
RUSKA POLITIKA NA BALKANU: Upotreba Srbije i Kosova
Rešavanje konačnog statusa Kosova i uloga Rusije u tom procesu probudila je, tek pomalo usnule, srbijanske slavjanofile i rusofile, koji ponovo mogu na sva usta i bez previše muke da raspiruju mit o Rusiji. A mit o Rusiji nije od juče, on je konstantna karakteristika srbijanske političke scene
Budući da se na ovom i prethodnim svetskim šampionatima u fudbalu pokazalo da veoma dobre ekipe mogu zbog male greške da napuste takmičenje prerano (npr. u osmini finala) modifikacija sistema takmičenja mogla bi da u većoj meri dovede kvalitet do izražaja. Pored toga, čini se da je premalo jakih utakmica, odnosno mečeva posle prve faze. Dajem sledeći predlog:
1. Grupni sistem takmičenja (osam grupa po četiri ekipe) ostaje nepromenjen, ali se umesto dve provoplasirane u drugu fazu tri ekipe. Od većeg značaja postao bi plasman u grupi jer bi se prvo mesto ukrštalo sa trećim
Sa veoma velikim, čak nemerljivim, brojem sajtova za upoznavanje (dating) i sa velikom popularnošću social networking mreža (facebook, myspace), koji između ostalog imaju i opciju za upoznavanje novih ljudi, danas je nove ljude moguće upoznati na svakom koraku, da ne kažem Web sajtu.
Nigde razvoj fotografije nije toliko upadljiv kao u astrofotografiji. Od bledunjavih, mutnih flekica iz 19. veka stigli smo dovde:
Ovo nije snimak Svemirskog teleskopa Habl, ako ste tako pomislili. Fotografiju je napravio Matija Pozojević iz Zagreba (http://www.hrastro.com/).
Kada mi je bilo 22 odselila sam se za Englesku. Sama. U to vreme nisam tome pridavala neku veliku vaznost. Sada kad razmisljam o tom vremenu poprilicno sam ponosna na “muda” koja sam imala u tim ranim godinama.
Mogu se poprilicno gadno napiti ako je u situaciju umesana tekila. Dzin i ja takoder nismo veliki prijatelji. Jednom sam prosula punu casu devojci u lice i pokvarila nekoliko okupljanja pod njihovim uticajem.
Poznajem nekoliko ljudi koji su odrasli s konjima, bili u njihovom okruzenju cak i pre no sto su mogli da hodaju. Osecam u isto vreme
Žiri novinarske nagrade NUNS-a „DUŠAN BOGAVAC" za etiku i hrabrost odlučio je da za 2010. godinu dobitnik bude novinar Teofil Pančić.
Teofil Pančić je kao novinar, kolumnista i kritičar svojim promišljenim, hrabrim i angažovanim tekstovima, publikovanim u nedeljniku „Vreme", kao i u listovima i časopisima širom bivše Jugoslavije, pokazao i dokazao da u srpskom novinarstvu postoje autori, ličnosti sa profesionalnim integritetom, koji svojim stilom, erudicijom i traganjem za istinom čine ovu epohu i ovdašnje prostore boljima
I ovog 9. maja, za DAN POBEDE nad fašizmom, nimalo ili vrlo skromno o partizanskom antifašističkom pokretu, o narodnooslobodilačkoj borbi, o hijadama i hiljadama poginulih i ranjenih partizanki i partizana svih nacionalnosti, o komandantima formata Peke Dapčevića ili Koče Popovića, o Josipu Brozu Titu, o jedinim i STVARNIM pobednicima u II svetskom ratu na ovim prostorima...
Umesto svega toga dobili smo bledu kopiju ruske verzije obeležavanja Dana pobede, iako
Nista mi nije sada jasno sa ministarkom Malovic i RIKom, milionima i moralom.
Ako dobro razumem vlast - Malovic je radila sve po zakonu. Sedela je u RIK-u i u Ministarstvu i to je sve u redu. Po Jeleni Trivan. Dobila je RSD 2 miliona, dakle, po zakonu. Nije nikog prevarila, po Jeleni Trivan, nije nigde ukrala, po Jeleni Trivan - sve je bilo doslovce posteno - po, naravno, Jeleni Trivan.
Ako dobro razumem Malovicku, svaki dinar u tih 2 miliona ju je boleo kao klinac pod nokat jer je imala te neke moralne dileme, sta li su. Prevrtala se po krevetu nocu, znojili joj se dlanovi
Gost na blogu je Milovan Matijević, vodeći analitičar ICT tržišta u Srbiji. On prati tržišna i tehnološka kretanja u poslednjih 7 godina. Sledi Milovanov tekst:
Istraživačko-razvojni kapaciteti u ICT oblasti. Može li Srbija više od „zvezde u usponu"?
O programu FP7-ICT
„Okvirni program 7" za istraživanje i tehnološki razvoj pod skraćenim nazivom FP7 najveći je istraživački i razvojni program Evropske unije. Ovaj program traje 7 godina, od 2007. do 2013, a njegov ukupni budžet iznosi preko 50 milijardi evra. FP7 je strukturno podeljen na više programskih blokova od kojih su najznačajnija sledeća četiri: saradnja (Cooperation), ljudi (People), ideje (Ideas) i kapaciteti (Capacities). Programski blok Saradnja obuhvata deset oblasti od kojih je najveća Informaciono-komunikacione tehnologije (ICT) za koju je izdvojeno ukupno oko 17 milijardi evra.
Autor. Rodoljub Šabić
„Оd svoje banke dobio sam putem SMS-a obaveštenje da je na moj račun dana 20. 04. 2011. godine pristigao priliv od 471,03 dinara od NIS-a. Pretpostavljam da se radi o besplatnim akcijama koje su podeljene svim građanima Srbije. Ja nisam dao nikakav nalog bilo kom brokeru da izvrši transakciju tog tipa, a samim tim je neko ili falsifikovao moj potpis ili..."
Ovo je suština sadržine poruke koju mi je uputio jedan kolega bloger, sa ovog bloga čija zanimljiva pretpostavka, da je i ne znajući „prodao" svoju akciju NIS-a, dobro korespondira sa berzanskom