Najbolji opis "brige" zavoda za zdravstveno osiguranje za najmlađe pacijente obolele od dijabetisa, se vidi kroz ovu prepisku doktora Saše Živića sa direktorkom zavoda. Šokantno je da se direktorka kroz pretnje nepogrešivo opredeljuje za mnogo manje efikasnu metodu kako bi sačuvala sredstva za pametnije svrhe (platu recimo!!!)
Koliko je meni poznato u Nišu je prarktično dvovlašće podeljeno na neravnomerne časti. Gradonačelniku je, kako kažu mnogi, pripalo malo manje parče a izvršnom direktoru direktoru resorne direkcije za izgradnju Niša, zapošljenom na ugovor o delu, veće. Ja kao građanjin Niša njih dvojicu vidim kao nadležne za (ne)sanaciju i odgovorne za ovu bruku. Međutim oni su izgleda zadojeni svojim viđenjem "po BOLONJI" pa BOLE NJih uvo za most. I tako već pet meseci.
Tvrđavski most u Nišu decembra 2010:
Nedelju za nama obeležili su striptiz Olje Crnogorac i snimanje rimejka „Lesi se vraća kući" u produkciji teniserske porodice. Nego, meni kao knedla stoji odranije ono kad je Rambo Amadeus napustio Zaječarsku gitarijadu jer je bio, kako se to obično kaže, „žrtva skrivene kamere". Gostovao je u studiju zaječarske televizije s Dadom Topićem, koji je, podsetimo se, made in Croatia, a mi smo preko Pinka u ozbiljnom hladnom ratu s Hrvatima. Fingiranim antihrvatskim pozivima stvorila se slika kao da će masa linčovati Hrvata i izdajicu Ramba.
I sad je Rambo cava što se naljutio i otišao. Pa ne, nego će tako potresen izaći na binu da peva. Stres koji je doživeo svakako nije mogao da iščezne do nastupa. A i ono o čemu želim da pišem je baš taj stres koji preživi žrtva i nečije „pravo" da bira koga će temeljno da stresira.
Setite se samo stresa koji je pretrpeo onaj tip, žrtva veoma gledane skrivene kamere, kad se u svojoj garaži našao nos u nos sa tigrom... I tako dugih pola sata. Ili onog fudbalera kome su ukrali tek kupljen auto, pa je trčao da stigne lopove...
A da ne spominjem onaj idiotluk čuvene "Nemoguće misije" kada su
Staza kojom idem
Vodi me mojim putem
Oči su mi već u budućnosti
A stopala u današnjici
Miriam Makeba
Južnoafrička pevačica
4. Mart 1932. - 9. Novembar 2008.
Miriam Makeba, pevačica, autor pesama, politički aktivista, humanitarni radnik, Ambasador dobre volje i Ujedinjenih naroda i Južne Afrike, glumica, prababa i prijatelj mnogih velikana sveta poslednjih pola veka, umrla je pre dve večeri. Tokom života, često je govorila da će "pevati do poslednjeg dana života". Tako je i bilo: srušila se na sceni, pred kraj svog nastupa, pevajući pesmu kojom je stekla svetsku slavu Pata, pata. Umrla je kako je i živela, kao borac, na koncertu podrške italijanskom novinaru Robertu Savianu koji se zamerio mafiji Napulja svojim kritičkim i otvorenim tekstovima.
EDIT: U komentarima na ovaj blog predloženo je da se pokrene inicijativa da jedna ulica u Beogradu dobije ime po Miriam Makeba. Ako želite da podržiti ovu akciju, posetite sajt http://www.mama-afrika.worldbreak.com/index.html
Snimio sam pre nekog vremena novčiće koje imam u džepu. Vidite li nešto zanimljivo na ovoj slici?
Za ovo bi i kod Žarka na maloj maturi pali!
Za očekivanje je da priučeni sportski komentatori, koji kao preporuku za posao donose potvrdu o dužini sedenja u kladionicama, ne znaju pravopis. Ali nisam očekivao ovako neznanje nekoga ko se bavi kulturom. Bruka jedna!
EDIT: Redakcije kulture našla jednu grešku!!! (Bilo bi dobro da nađu i drugu)
Ja htela da pišem blog. Nisam odavno.
Sinoć mi pade na pamet da , zapravo, nema
žena koje sviraju duvačke instrumente u rock, i
jazz muzici...pa rekoh da otvorim značajnu temu....
Pa prespavah, tema mi se, iz potpuno ličnih razloga učini
trivijalnom... pa , odlučih da menjam...
Kraj leta , i ova težina u vazduhu...znam da znate osećaj,
me povukla da pričam o tome kako je teško tražiti i naći ,pomoć
Dakle: glas za Tadica!
Sta sad pa to meni treba? I zasto bas meni? Moj partner nije nista dobio, a sto bas ja? Tko se samo usuduje? Sta oni misle, da ja planiram da umrem? E pa ne moze to tako! Bacih na