Zamenik ruskog ministra spoljnih poslova Vladimir Titov je u regionu, sutra se valjada susrece sa Koštunicom (Tadićem?!). Pogledajte dokument koji je potpisala i Rusija. Meni se svidja tačka 7. Sad, zavisi ko kako vidi "pobedu."
1. Belgrade and Pristina will focus on developing the special nature of the relations existing between them especially in their historical, economic, cultural and human dimensions.
2. Belgrade and Pristina will solve future problems between them in a peaceful manner and not engage in actions or dispositions that would be regarded as
Kuća, jutros, Sava, Ana i ja
S Neću tvoju belu košulju da izgladam ko Riki Martin. Ja Što nisi uzeo juče od oca. S Zaboravio. Ja Gde ti je mozak? S Na karikama*, najpopularnij sam. Ja Obuci onaj moj beli tanki džemper sa V izrezom, tata, Čeda i Beba nose slične. S Pali. Oni nikad ne bi ništa u Zari kupili. S Koji |
.... o svemu osim o principma i časti....
Dragi svi, ovo nije post o uzrocima smrti male Natalije Tešić i borbi njene porodice kojoj i ovom prilikom izjavljujem saučešće. Niti je bilo kakva podršaka ili odbrana onima koji su načinili propuste. O izjavama zvaničnika oko ovog slučaja, o nalazima komisija i drugom, o lekarskim komorama i njihovoj „viziji" imate mnogo toga kod naše Krugoline.
Ovo je post o licemerju DS i G17+ zvaničnika. O „organizacionoj odgovornosti" koju
Leptir kupusar: zelenkastobeli bljesak u progledu ka suncu.
Iza je nešto crveno: pramac broda ili pravac putnika.. koji traži davno izgubljen ukus. Za jedan zalogaj. Bez recepta. Na tanjiru prekrivenom iščekivanjima.
I muva! Uporni stanovnik stola za pasijans. Ne odustaje i kada se umrve svi izgledi za mrvice. Nije čula za mrtvu prirodu. Ili vešto odlaže ulogu modela.
uvod
Ustane, otrese prašinu, proveri može li da hoda, maramicom pokupi krv sa kolena, pretrese džepove, pogleda levo i desno, pogleda gore, i opsuje, pogleda pravo. U sebe. Sam.
(Uvek kada mu je bilo potrebno da nije, saznavao bi koliko, kako i zašto jeste) : sam...
razrada
Dodiri u neobaveznom.. Preleti, sa ostrva, osmesima, i sličnim iluzijama.
Ali tada. Kada bi dobro došlo.. Ruka, trenutak2, da izjednači horizont sa pogledom. Pokret1? Ne. Nema. Pokoja reč:
-Diži se.
-Budi pametan.
-Budi ponosan. I pazi kako se ponašaš! (?)
Jedan nas prijatelj nedavno je promenio svog cable provider-a. ComCast nova kompanija trebalo je da posalje ljude da ga prikljuce…Ljudi nisu dosli. Nas prijatelj je pozvao Customer Service..Sedeo je na holdu 45 minuta dok mu se na kraju nije javio ravnodusni glas Sluzbenice. Sluzbenica je rekla da ona ne zna sta se desilo jer je neki drugi bezlicni glas preuzeo nalog ali je rekla da ce poslati novu ekipu..Ekipa se nije pojavila…Nas prijatelj je pozvao Customer Service. Sedeo je na holdu 20 minuta.Javila mu se neka druga bezlicna Sluzbenica..Sluzbenica se sluzbeno izvinila za neprijatnost
Nakon što sam se satima družio sa predsedničkim kandidatima – najviše sa Veljom kao što se može videti – došao sam do zaključka da svim srcem, svim organima (naročito maestralnim), svim noktima i živcima, svim dlakama i svim prstima treba glasati za Tomu Nikolića – grobara iz Kragujevca.
Slika Spiridona Kopicla
Na domaćem tržištu trash književnosti pojavila se nova knjiga pod nazivom „Slika Spiridona Kopicla", autora Predraga M. Azdejkovića. Reč je o delu koje na sasvim jednostavan, ali potresan način čitaoce vodi kroz avanture jednog ambicioznog mladića, koji je vremenom zbog svoje ambicije dušu prodao Đavolu. Knjigu možete nabaviti na svim kioscima za samo 299 dinara.
Odlomci iz knjige
...
Rođen je uz velike muke jedne oktobarske večeri 1958. godine. Pupčana vrpca je bila obmotana oko njegovog vrata koja ga je davila. Doktori su ga jedva spasili i plač Spiridona Kopicla začuo se porodilištem.
Bio je jako usamljeno dete. Nije se družio s decom iz komšiluka, jer su ga ismejavali zbog njegovog prezimena i zvali ga Spira kopile. To je jako uticalo na njega i kako će vreme pokazati ostavilo jako puno posledica na njega.
Mac, mac, mac, - dozivao je svoju mačku Boris Tadić. Na drugom kraju grada u dubokoj ilegali, daleko od pristojnog sveta Vojislav Koštunica je dozivao svoje mačke dok se divio novom ukrućenom Avalskom tornju, ali je to neka druga priča.
Sa peškirom na glavi u bademantilu, Boris je išao kroz rezidenciju i dozivao svoju mačku Micu koju je usvojio pre tri godine.
- Mac, mac, mac, dođi maco da pijemo mleko.
Mačku je dozivao, ali mačke nigde nije bilo. Posle pola sata dozivanja morao je da odustane i da isfenira kosu. I onda se čuo strašan vrisak. Opet je našao novu sedu. Neka tri sata se nervirao zbog nove sede i onda se setio mačke Mice.
- Gde je ta mačketina?!
Ivana, javno te molim, ko god da si, da ovoj stoki, idiotu i kretenu od čoveka ne oprostiš. Molim te prijavi ga policiji zbog ovog vandalskog čina. Molim te Ivana, učini to!
Predrag Azdejković
Beograd je ipak sasvim poseban grad. Dokaz za nešto tako predstavlja ugao Simine i Kapetan Mišine ulice koji je pre izvesnog vremena neko izuzetno inventivan i originalan ukrasio tablom na kojoj je ispisano «ćošak Salvadora Dalija». Pokušaću da između ovog genijalnog gesta meni nepoznatog autora i tvrdnje da je moj grad «poseban» uspostavim uzročno-posledičnu vezu.
Sama tabla ima oblik uobičajenih beogradskih uličnih natpisa, jedino što je, zbog ulegnuća na zidu na kojem je prikačena, presavijena pod pravim uglom(?!). U čitavom svom životu,
He began to speak to other cavemen about his discovery. He began to extol the virtues of making as many cavelings as possible with as many cave women as could be found. And he also began to warn everyone against lying with their fellow cavemen. He told them it was Wrong. He told them it was Unnatural. He said it would affect their ability to hunt mammoths and make fire.
kazu i to zvuci sasvim logicno da je prvi korak oporavka posle poraza - prihvatanje da ste porazeni. ta prva faza kod mene traje dosta dugo. mucna je. gusi me, krade vazduh. oduzima san. koliko god znao da je dobro naciniti taj prvi korak, koliko god pokusavao, uvek se vracam nazad u sigurnost iluzija. devedesete su prosle i nece se vratiti. kolektivitet je pobedjen u svakom svom obliku, covek je mera stvari. renesansa je stigla. posle mracnog srednjeg veka, posle komunzma, nacionalizma, defetizma, zaverenizma, izgovorizma... :) covek je mera stvari. ono sto se zove trg, market, trzniza, trziste... prostor na kome pojedinci podjednakih sansi mere i uporedjuju svoje sposobnosti... ali ne. samar. budjenje. negativna selekcija. partokratija. populizam. vremenski horizont do danas popodne (dok ne krene veliki brat), pamcenje zlatne ribice. zivot leptira. ponovo devedesete... ali sada sa decom na odgovornosti. uf, mrzim vas... mrzim sebe sto sam nemocan.