Odlučio sam da ugostim jednog interesantnog i egzotičnog blogera.
Njegovo ime , ovde, je ddsonik.
U njegovo i svoje ime - hvala na pažnji
Svetski dan Roma. Svež snimak. Istinit.
Ipak... Ipak... - dajmo im šansu.
Pre tačno 21 godinu Crvena Zvezda je u Tokiju, pobedivši čileanski Kolo Kolo sa 3:0, postala nezvanični prvak sveta u klupskom fudbalu.
Iz današnje perspektive to deluje skoro neverovatno. Ipak, zaista se desilo. Sjajna generacija.
Valjda nije potrebno da naglašavam da pred sutrašnje finale RG navijam za Novaka, bliskog po plemenu. Ali moram to, zbog karaktera samog teksta, da ne ispadne da sam zbog manjka sportske strasti pribegao tome da pravim tekst koji ide van sporta. Elem, "pratim" Novaka još od kada se pojavio i tada se u nekim situacijama skoro posvađao, uslovno rečeno, sa nekim poznanicima koji su na moje više nego slutnje da je on potencijal za vrh oštro odgovarali da ni slučajno neće moći da se nosi sa „ovom dvojicom“ (koji su u tadašnje vreme uistinu delovali nedodirljivo). Vreme je pokazalo šta je pokazalo. No, preskočimo klasičnu navijačku priču, oponiranja, nacionalni nerv, jednu od retkih svetlih tačaka dugo mrcvarenog i u pojam ubijenog srpskog naroda što našem teniskom heroju daje novu dimenziju... Sve se to podrazumeva. Što se mene tiče, sada, pred sutrašnje finale Rolan Garosa, postoji nešto što je još važnije i dalekosežnije od pukog i složenog navijanja. To je činjenica da prisustvujemo istoriji. prisustvujemo jednom gigantskom trenutku koji se više nikada neće ponoviti. Ali ne zbog trke za GOAT titulu, ne zbog bilo kakve statistike...
Prije bogami nekoliko godina kad je city of New York zabranio pusenje u svim lokalima istinski I grcevito sam se pobunio protiv toga. Cak sam I papire pisao na tu temu kad god bi imali slobodne teme u sklopu fakulteta. Bila je to diskriminacija protiv moje volje I mog slobodnog izbora. Jel moj izbor glup, jel on uperen protiv moga zdravlja nije stvar da o tome sudi moja vlada vec ja zaboga.
Kazu da je to zbog prava onih koji rade u zadimljenima prostorijama kafica I lokala a truju se tkzv "second hand" dimom vise nego aktivni pusaci. Bio sam malo je reci
Bio je politicki lider Srba u Slavoniji. Ratni vihor ce mu donijeti titulu lidera pobunjenih Srba. Nije bio omiljen u Kninu niti u Beogradu, a ni Zagrebu takvi Srbi u to vreme nisu trebali.
Za jedne je bio zlocinac , drugi su u njemu vidjeli izdajnika. Tesko da ce mu sudbina dodjeliti mjesto predsednika Hrvatske, ali zasigurno Veljko Dzakula ostace upamcen kao prvi Srbin koji je usao u predsednicku trku u Hrvatskoj.
Ko je Veljko Dzakula? Sem sto je siroj javnosti postao ovih dana poznat kao prvi Srbin kandidat za predsednika Republike Hrvatske?
Predratnih
- E, a jel' stvarno tvoja zhena nema ukus?
Tako uvek pochinju nashe diskusije. Pitaju me uvek to isto. Kao da im nisam milion puta vec odgovorio.
- Shto me uvek to pitate? Nije to nikakva novost.
- Pa dobro, daj onda neshto originalno, kazhu oni, neshto novo.
I tu je znak za mene da im pochnem objashnjavati istorijski trenutak u kom zhivimo i da kritikujem sve propuste struktura na vlasti, oko vlasti, ili izvan vlasti, vec prema potrebi i situaciji. Oni su svi uchili shkole, ali su ipak malo zaostali. Ja sam uvek bio ispred, izgradio
Cilj ovog teksta je da istrazhi i objasni fenomen izlizanih fraza i njihovih prenosnih znachenja kako u domacoj tako i u stranoj nauchnoj i struchnoj literaturi. Veci deo teksta je posvecen izlizanim frazama, a o prenosnim znachenjima se vishe mozhe naci u fusnotama^22 (pre upushtanja u dublju analizu neophodno je napomenuti da chitaoci chesto izgube iz vida pravi smisao nekog teksta zato shto ne posvecuju dovoljno pazhnje prenosnim znachenjima izlizanih fraza i ne chitaju fusnote paralelno sa tekstom).
Dobro je poznato^1 da broj izlizanih fraza kako
О Тарковском.
Дуго ми је требало.
А нема никакве тајне. Сталкер је о пијанству. Бити у Зони је бити пијан. Очајно пијан.
Укратко, нашла се тројица у кафани, па су уз пиће мудровали, падали са столица, устајали, рецитовали, поново мудровали, ... на путу у средиште Зоне, где се и најдубље, најскривеније жеље, оне рођене из патње, откривају и остварују.
JEDNA SUDBINA NA BALKANU 2.0
Diana Budisavljević je u potpunosti zaboravljena. Zaboravljena je bila od strane Jugoslavije, zaboravljena je od strane Hrvatske, Srbije, Austrije, zaboravili su je Hrvati, Srbi, njeno ime ne stoji ni u jednom udžbeniku istorije, nijedna ulica ne nosi njeno ime, nikada nije dobila nikakvo
Tako se u delo prenosi pulsiranje nereda koji raščlanjuje i izvrće izgrađeni poredak. Nerazmrsivi splet znakova teži da obrazuje polje promenljivih odnosa, koji su zasnovani na nestabilnosti ili na trenutnoj stabilnosti. Ponekad je delo izbrazdano ekspresionizmom znakova i boja, što sliku čini smišljeno nesposobnom za simetriju sa njenim realnim modelima i potvrđuje da je njen govor van naturalističkog
U Vujaklijinom Rečniku stranih reči i izraza, pod odrednicom mistifikacija, piše: n. lat: Mystiffication, Obmanjivanje, obmana, prevara, zbunjivanje, književna prevara, književna prerušenost. Na Vokabular, beta, od reči do reči je prepisan Vujaklija.
Iako u osnovi jeste neka vrsta prevare, obmane, mistifikacija je dobila i svakog dana dobija sve više varijacija i širi se neviđenom brzinom! Primera je tušta i tma i bilo bi iluzorno da ih ja ili neko drugi klasifikuje, poređa, podeli po sličnostima i tako šta.
Skoro sam posle duže vremena ponovo čitao Čas Anatomije Danila Kiša. Danilo se u Času na najkonsekventniji, precizan, analitički, i nadasve duhovit način obračunava s polutanima i mediokritetima akademskih i književnih titula, crtajući im i demistificirajući sopstveni rad/delo ali i njihov kvazi naučnokniževni pristup istom! Po ko zna koji put, iznova sam uživao čitajući Danilove rezove mentalnoknjiževnim skalpelom! Ovo a propos Vujaklijinog: Književna prevara, književna prerušenost!
Narodna izreka veli: Od dva zla, biraj manje. Već sam nekoliko puta ovde na blogu pisao da su mi tz narodne izreke i/ili poslovice, od malena bile sumnjive i ni malo korisne, čisto gubljenje vremena. Gore citirana izreka to samo potvrđuje. Zlo je zlo kako god okreneš. Jer recimo ako su oba zla iste težine, kvaliteta, dimenzija, što je najčešći slučaj, kako onda da biraš manje? Uglavnom, ako ne i u 100% slučajeva, ne biraš ti ili ja nego uvek neko kome je zlo u rukama. Možda se neko seća, možda i ne ali sam svojevremeno napisao, čini mi se pišući o ZLU, sledeće:
Tačnije, na padini Čarobnog Brega. To mu dođe ovako: iza leđa vam ostaje Hram Svetog Save i Karađorđev park a vi se spustite padinom niz ulicu Dr Subotića starijeg do broja 6 gde se nalazi Institut za neurologiju Kliničkog centra Srbije. E tu sam proveo prvo četiri dana na drugom a ostatak dana na prvom spratu a sve od 13.marta pa do 28.marta ove 2018 godine. Hteo, ne hteo, na pamet mi je naravno pao Hans Kastorp koji je na Čarobni Breg došao u posetu rođaku. Veličanstveni Tomas Man je, u tančine poznajući ono o čemu je pisao, fascinantno obradio bolnicu/sanatorijum, atmosferu