Многи су говорили да је било лудо скроз.
Да, било је то у оном срећном времену, срећних људи, осим оних које је жуљала политика, породица неоптерећених шта се догађа Микију из Купинова, Кији Коцкар или каквој пластичној сексуалној радници и безбрижне деце која су скупљала слиџе, играла ластиш, фудбал и жмурке.
Gospodinu Sviftu, šefu Art & Media odeljenja na Fakultetu Umetnosti Nova Škotska
Vrlo me raduje činjenica da mogu da vas ovim putem izvestim da je Umetnički savet odobrio sredstva za projekat koji ste s vašim studentima prijavili a tiče se isprobavanja i testiranja literarnih sposobnosti majmuna. Savet je jednoglasno odobrio sredstva, uvideo da samim konceptom ni na koji način dodatno ne ugrožavate već ugrožene životinje, zapazili su njegovu filozofsku suštinu koja seže daleko, sve do antičkog vremena, Aristotela i Cicerona i opravdano su nazvali vašu zamisao, uznemiravanje javnog mnjenja performansom koji će preispitivati postulate, kako crkvene, tako i naučne teorije evolucije. Sa zadovoljstvom vam saopštavam da je u tom smislu, za realizaciju vašeg projekta Umetnički savet odobrio sumu u iznosu od tačno 3159 $ CAN.
Vaš dragi Plez Baskal
Neka jutra su tragična. Probudiš se i saznaš da ništa više neće biti isto.
Slusam sve psihologe, teoreticare zavera, ljude koji prepricavaju i predpostavljaju sta se sve desavalo i dovelo do ovoga i setila sam se svoje drugarice.
U osnovnoj skoli je uvek cutala, bila je odlican djak, maltretirali su je svi i onda je pukla.
Saznali smo da je izvrsila samoubistvo jednoga jutra. Nije izdrzala.
Ovoga jutra je bilo i ubistvo i samoubistvo. Neko je sebe ubio,a onda krenuo da puca na druge.
Da li je pritisak na decu veliki?
Jeste.
Da
Leta gospodnjeg 1967. Vojna hunta u Grčkoj izdaje Dekret br. 13, kojim se zabranjuje izvođenje i slušanje muzike Mikisa Teodorakisa. Njega, suprugu mu i njihove dvoje dece hapsi i zatvara u koncentracioni kamp Oropos. Zahvaljujući Dmitriju Šorstakoviču, Leonardu Bernštajnu, Arturu Mileru, Hariju Belafonte i drugim velikim umetnicima tog vremena organizovanim u Međunarodni pokret solidarnosti, vojna hunta mu zamenjuje kaznu zatonečinstva u izgnanstvo iz Grčke.
Moj prijatelj Majkl, rođen je i živi u SAD, predaje istoriju evropske književnosti na uglednom Univerzitetu Viskonsin. On nikad nije bio u Srbiji, otadžbini svojih predaka, ne govori srpski jezik, ali psuje isključivo na srpskom. Majkl srpske psovke, vešto i na pravom mestu, ubacuje u čist književni engleski, kojim se isključivo izražava čak i u svakodnevnoj konverzaciji. Njegovi prijatelji naučili su sve srpske psovke, čak i one koje nemaju svoj pandam u engleskom jeziku, kao naprimer: «Jebem ti oca kroz oca».
Kasting je proces odabira pravih ljudi za igranje specifičnih uloga. To je kritičan korak u filmskom procesu, jer izbor glumačke ekipe može da vine u nebesa ili da uništi film. Ali kasting nije važan samo u filmskoj industriji, već i u svakom drugom zajedničkom poduhvatu. Bilo da je to sportski ili poslovni tim, kao i društveni ili neki drugi pokret, prava ekipa je esencijalna za uspeh.
Neki bi čak rekli da su različiti pristupi kastingu upravo ono što na kraju i pravi razliku između drugačijih kultura, ideologija i društvenih uređenja. Po njima kasting je 90% uspeha produkcije, bilo da je filmska, poslovna, politička ili bilo koja druga.
"Zahvaljujem se što ste mi pružili priliku da danas govorim. Pre skoro dve godine došla sam ovde kao optužena za učešće u zločinima protiv drugih ljudskih bića, pa čak i protiv čovečnosti. Došla sam iz dva razloga: da se suočim s ovim optužbama i da poštedim moj narod - jer je bilo jasno da bi oni platili cenu bilo čijeg nedolaska. Do sada sam imala priliku da preispitam ove optužbe i da ih, zajedno s mojim braniocima, proverim i procenim. Sada sam se uverila
Programi savesti (5)
Već sam te ubeđivao da taj dupli cinizam završava u opštem nepoverenju prema proizvodnji i protoku informacija koji je po Čiberu potpuno u buržoaskim rukama (kao što to neće primetiti značajni ovdašnji bard umereno-liberalnog buržoaskog novinarstva Z. Panović na ovoj diskusiji i kao što će organizatori razgovora obrisati pitanja koja sam postavio na fb eventu, npr. u vezi psihologizacije i stigmatizacije recipijenata „dezinformacija" i povezivanja tog trenda sa njihovim
Water, I need water - to swim, to run, to hide within
Water. mighty water, please, let me in...
Water flows with no shadow
Water knows what I know
Poslednji pogled koji sam uputio ka kopnu (prividu kopna?) oteo mi se kada je brod P.E.H. Neus bio porinut. Pamtim lobanju koja je razbijena, umesto šampanjca, o krmu i krv koja je naokolo prskala tako nedostojanstveno. Pamtim trup bez glave koji su samo bacili za nama dole na balvane, skoro tri sprata niže.
Od tada pamtim samo prokletu vodu.
Noć je bila tamna i gusta kao melasa. Teška magla i kiša, prokleti novembar, kao da nije mogao da bude drugačiji u veku najvećih klimatskih promena.
I ovaj mesec je gust. Svi ti načičkani datumi, promocije i proslave, priredbe i performansi, gomila nekakvih aktivnosti pod krovom jer ko bi sada smeo da se provodi napolju. Pored toga što je hladno i vlažno, lako te proguta noć. Stopa kriminala je stopa Jetija ili nekog prokletog trola i gazi ceo ovaj avetinjski grad. Toliko je više zavladalo bezakonje da se ni za ubistva ne ustaje iz stolice, izlazi iz stanice, pali rotacija. Moraš da imaš vezu u partiji pa da se neko potrudi da makar izađe na mesto zločina, kada ti pacovi ubiju nekog bitnog. I to je sve, izađu i ništa. Eventualno će se ponašati kao da si ti kriv i pokušati da reše slučaj na licu mesta.
Ja bih zaista volela da mogu da svoju pamet, dušu, srce, ljubav skroz izvučem iz sebe, pa da delim po svetu, ali ni tada to ne bi tvrda srca osetila, zatvorene oči videle, zamandaljen mozak prihvatio.