I eto desilo se čudo neviđeno. I neočekivano. Vođa opozicionog bloka okupljenog oko SNS postao je voljom naroda predsednik Srbije. Čestitam. Ako je i neko verovao sve vreme u njega to sigurno nisam bio ja. U mirnijoj atmosferi, nego ranijih godina, bez nacionalno uzavrele krvi, birači su mahom praznim novčanikom odlučivali ko im više odgovara na mestu predsednika. Svojim glasom su nekog nagradili a nekoga, boga mi i kaznili.
Sada kada su prošli i parlamentarni i predsednički izbori, predizborna i međuizborna matematika dobijaju nove jednačine i nepoznate Od tvrdog zaricanja na bratstvo i jedinstvo između SPS i DS došli smo u situaciju "možda" i "videćemo". Čak i železano "NE" demokrata koaliciji sa SNS-om jedno vreme imalo zvaničnu definiciju "malo verovatno", pa je opet "NE". Sve je ponovo u igri na parlametnarnom nivou, samo je predsednik neosporan.
Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić najavljuje nova hapšenja osoba umešanih u korupciju, među kojima će biti i političara iz vladajućih stranaka.
Majami Beach je duguljasto ostrvo, nadomak Majamija, sa istocne, okeanske strane. Mondensko mesto, Sauth Beach je relativno mali deo tog duguljastog ostrva i predstavlja centar interesovanja mnogobrojnih turista zbog lepih plaza, prelepih zena, dobrih hotela i odlicnog nocnog zivota. Tu su butici svih ozbiljnih modnih kuca. Tu je i kuca pokojnog Versacija koji je prvi nanjusio potencijal Majami Bica i doselio se. Na Majami Bicu su i najbolji restorani, najlepse zene, plaze...
Glasna muzika i stroboskopsko svetlo u poznatom striptiz klubu "Badda Bing" Las Vegasu mi polako, ali sigurno idu na nerv. Kolega prigodnog nadimka Marinac, i ja brinemo da se Celo, gangster pokajnik, sigurno vrati u Srbiju gde ga ceka sudjenje.
Vece tece kako ti vec ide iz sampanjac i striptizete. Ja s mukom mezim neku klopu, Marinca pivo poteralou WC, a Cela uziva sa par riba. Imam grc u stomaku, nesto mi ne daje mira. Osecam se kao da nas neko posmatra. Iznenada u ogledalu vidim siluetu koja nam se priblizava. Mahinalno okrecem glavu i vidim marinca Marinca svog u krvi sa odsecenom rukom. Ne cujem kako vristi od preglasne muzike. Krecem ka njemu medjutim jak udar me zaustavlja. Vidim bljesak i osetim drugi udar . Gledam moju sivu kosulju sivenu po meri kako se natapa krvlju. Treci metak me pogadja u dijafragmu. Ne mogu da disem.
Prvo mi je pažnju privukao visoki momak, kamerman jedne lokalne televizije koji je nešto je snimao na zgradi suda u Nišu. Udaljen svega 2 metra od zgrade, sasvim sigurno nije mogao da zagrabi ceo grafit "Pravda za Uroša" koji nakon par meseci od "ugradnje" više i nije vest, a i objektiv kamere je bio uperen blago u vis. Snimao je polupane i prozore na par kancelarija u prizemlju. Jasno se vide rupe od kamenica. Neko je, verovatno u toku noći, vrlo temeljito razbijao prozor po prozor, šaljući sudu, sudstvu, državi i svima nama nekakvu poruku.
Okrugli sto u maloj trpezarij zatrpan hranom, svecani carsav sa izvezenim tresnjama, koji samo delimicno pokriva krzljave narandzaste astalske noge. Na pocasnoj astalskoj galeriji, u centru, svecano stoji masivan crni svecnak od kovanog gvozdja sa tri debele svece, opkoljen ruskom salatom, pitom sa mesom i prasetinom. Strazu drze nabildana pogaca, naseckana cajna i mlad sir. Mozda i neki slani stapici sa makom, ne secam se, bio sam mali. Na televizoru "Ei Color deluxe" cudno veseo dnevnik, koju vodi niko drugi do Ckalja. Pomazu Zika kakosebesepreziva i nasmejani Nikitovic. Sledi novogodisnji
A kako izgleda potrosacka korpa naseg dragog tajkuna?
Omiljeni tajkun mora da kupi tuzioca i predsednika suda. Onda doda manekenskog preCednika, premijera deda mraza (mozda moze da zatreba) i par najglasnijih ministara. Onda se predomisli pa kupi sve ministre uz opozicione lidere i par akademika. Zatim predje na medije, sto stampane sto ne odstampane, ... I tako svakog meseca. I tako sa svakom vladom.
Before:
"Najmanje što možemo obećati je da će to biti Vlada brzine, efikasnosti i transparentnosti. Na svaki problem ćemo reagovati odmah, reći istinu i predložiliti rešenje. Nećemo lagati i nećemo krasti"
After:
Svakog avgusta, kao nekakav fles bek, vraca mi se miris pecenog kukuruza i kestenja i slika gomile ljudi koja se tiska ka ulazu niske tvrdjave. Ne mogu a da se ne setim i krvave usne koju sam zaradio kada sam doskocio sa zida letnje pozornice, udarivsi snazno kolenima u usta ali ipak ne plativsi kartu. Jos me prolazi jeza pri pomisli koliko puta sam se smrzo u toku filmskih susreta. Secam se i gledanja u tmurno nebo i bezglasne molitve
"Samo ne sada..."
Kao klinac sam uvek zeljno cekao zadnju nedelju avgusta, kada bi nam Nis ozbiljno zalicio na svetsku metropolu. Tada su se u nasem gradu odrzavali Filmski susreti koji su bili jedan od bitnijih kulturnih dogadjaja bivse i ostalih jugoslavija. Tih dana je gradonacelnik, simbolicno, predavao kljuceve grada glumcima a gradjani Nisa svoja srce. To bila jedinstvena prilika da gledamo najnovije filmove, da uzivo vidimo zvucna imena velikog platna i da se pravimo kako svakog dana vidjamo Dragana Nikolica, Tanju Boskovic, Nikolu Koju...
Znalo se da se jos od posle mora pravi strategija kako cemo da se umuvamo u najbolji bioskop na svetu pod vedrim nebom. Strpljivo smo razradjivali plan kako na jednu propusnicu udjemo petoro dodajuci je jedan drugom kroz resetke kapije, kao najvestiji sibicari. Naravno d anismo imali ni tu jednu propusnicu ali smo imali dobru volju i avanturisticki duh.